Radio u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Juna 1915. godine je u Nišu postavljena prva radio-telegrafska stanica, sa snagom od 10 KW, kojom se održavala veza između srpske vlade i Vrhovne komande. Posle upada bugarske vojske iz pravca Pirota, i usled nadiranja austrougarske vojske, stanica je demontirana i premeštena u Kosovsku Mitrovicu. Oktobra 1915. godine, zbog povlačenja srpske vojske, stanica je uništena kako ne bi pala u ruke neprijatelju. [1]

Jula 1923. godine, Kraljevina Jugoslavija donela je pravilnik kojim se uvodi radio-pretplata i obaveza prijavljivanja radio-prijemnika. Septembra 1924. godine, u radio-telegrafskom centru u Rakovici kod Beograda, uspešno je obavljen probni radio-prenos koncerta. 1. oktobra 1924. godine, Radio Beograd je zvanično počeo muzički i govorni program da odašilje u etar. Prva emisija bio je, zapravo, prenos koncerta koji su izveli članovi Beogradske opere.[1]

Zahvaljujući malom broju popunjenih talasnih dužina, program Radio Beograda je uskoro preko dana mogao da se čuje u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji, a noću je dosezao i do slušalaca u inostranstvu.[1]

Radio Beograd se oglasio istog dana kada i Radio Beč, a pre Radija Moskva, Radija Tokio, Radija Peking i radio-stanica u Mađarskoj, Poljskoj i Rumuniji.[1]

Od 24. marta 1929, Radio Beograd počinje sa redovnim emitovanjem svog programa iz zgrade Srpske Akademije Nauka. Kasnije se javlja i Kratkotalasna stanica Beograd, koja je emitovala iz zgrade tadašnjeg Ministarstva Šuma i Ruda (sada Ministarstvo spoljnih poslova).

Drugi svetski rat će prekinuti emitovanje državnog radio-programa u Beogradu. Za vreme rata, u Beogradu radi nemačka radio-stanica, koja je davala i program na srpskom jeziku. Nastavak sadašnjeg Radio Beograda je usledio posle oslobođenja, 10. novembra 1944. Taj dan je ujedno i dan Radio televizije Beograd, koji je preuzela i Radio televizija Srbije.

Radio stanice u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Ada[uredi | uredi izvor]

Apatin[uredi | uredi izvor]

Bač[uredi | uredi izvor]

Bačka Palanka[uredi | uredi izvor]

Bačka Topola[uredi | uredi izvor]

Bački Petrovac[uredi | uredi izvor]

Bela Crkva[uredi | uredi izvor]

Bela Palanka[uredi | uredi izvor]

Beograd[uredi | uredi izvor]

Bečej[uredi | uredi izvor]

Valjevo[uredi | uredi izvor]

Veternik[uredi | uredi izvor]

Vlasotince[uredi | uredi izvor]

Vranje[uredi | uredi izvor]

Vrbas[uredi | uredi izvor]

Vršac[uredi | uredi izvor]

Despotovac[uredi | uredi izvor]

Zrenjanin[uredi | uredi izvor]

Kanjiža[uredi | uredi izvor]

Kikinda[uredi | uredi izvor]

Kisač[uredi | uredi izvor]

Kovin[uredi | uredi izvor]

Kragujevac[uredi | uredi izvor]

Kula[uredi | uredi izvor]

Kruševac[uredi | uredi izvor]

Leskovac[uredi | uredi izvor]

Niš[uredi | uredi izvor]

Novi Crnja[uredi | uredi izvor]

Novi Sad[uredi | uredi izvor]

Odžaci[uredi | uredi izvor]

Pančevo[uredi | uredi izvor]

Pljevlja[uredi | uredi izvor]

Požarevac[uredi | uredi izvor]

Priština[uredi | uredi izvor]

Senta[uredi | uredi izvor]

Smederevo[uredi | uredi izvor]

Sombor[uredi | uredi izvor]

Stara Pazova[uredi | uredi izvor]

Subotica[uredi | uredi izvor]

Srbobran[uredi | uredi izvor]

Temerin[uredi | uredi izvor]

Futog[uredi | uredi izvor]

Čoka[uredi | uredi izvor]

Ćuprija[uredi | uredi izvor]

Šabac[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Milivoje Pavlović, 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]