Reno klio

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Рено Клио)
Reno klio
Reno klio (peta generacija)
Pregled
ProizvođačReno
ProizvodnjaI gener. 1990. – 1998.
II gener. 1998. – 2012.
III gener. 2005. – 2012.
IV gener. 2012. – 2019.[a]
V gener. 2019. –
MontažaFrancuska, Turska, Slovenija, Alžir
Karoserija i šasija
KlasaMali automobil
Karoserija5 vrata – hečbek, karavan
SličniReno simbol
Dačija sandero
Dačija logan
Reno kaptur
Pogonski agregat
Motorbenzin 0.9 L, 1.2 L
dizel 1.5 L
Stepen prenosa5 stepena (manuelni)
6 stepeni (automatik)
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2589
Dužina4062 (hečbek)
4262 (karavan)
Širina1732
Visina1448
Masa980 – 1071
Hronologija
PrethodnikReno 5

Reno klio (franc. Renault Clio) je automobil koji proizvodi francuska fabrika automobila Reno. Proizvodi se od 1990. godine. Naziv je dobio po muzi iz grčke mitologije Klio.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Reno klio je supermini vozilo, koje je lansirano 1990. godine, i trenutno je aktuelna peta generacija od 2019. godine. Klio ima veliki komercijalni uspeh i konstantno je jedan od najprodavanijih automobila u Evropi. Pripisuju mu se velike zasluge u povratku Renoove reputacije, koja je ozbiljno bila poljuljana tokom osamdesetih godina 20. veka. Reno klio je jedini automobil, pored golfa koji je dva puta proglašavan za najbolji evropski automobil godine, 1991. i 2006. godine.[1] U Japanu se prodaje pod nazivom lutecija (Renault Lutecia), jer Honda poseduje prava na ime klio.

Klio I (1990–1998)[uredi | uredi izvor]

Klio prve generacije je predstavljen na sajmu u Parizu 1990. godine, kao zamena za Reno 5. 1991. je dobio titulu evropskog automobila godine. Redizajni su urađeni 1994. i 1996. godine. Motori koji su ugrađivani su, benzinski od 1.2 (54 i 58 KS), 1.4 (75 i 79 KS), 1.8 (88, 90, 107, 109 i 135 KS), 2.0 Clio Wiliams (147 KS) i dizel-motor od 1.9 (64 KS).

Klio II (1998–2005)[uredi | uredi izvor]

Reno klio 2 se pojavio 1998. godine, a osveženje je doživeo 2001. i 2004. godine. U ponudi motora dominirali su mali benzinci 1.2 sa 58 i 75 KS. Imao je motore i od 1.4 (75, 95 i 98 KS), 1.6 (90 i 107 KS), 2.0 Clio Sport (169, 174 i 180 KS) i 3.0 (226 i 254 KS). Od 2002. je dobio elastični dizelaš sa 65 i 82 KS. Veliku popularnost stekao je pouzdanošću jednostavne konstrukcije i dobrom ponudom prostora napred.[2] 1999. godine Reno je lansirao sedan verziju sa četvoro vrata pod nazivom Reno simbol za tržište Turske i istočne Evrope, odnosno Reno taliju za centralnu Evropu. Model je bio namenjen za tržišta u razvoju, gde su sedani tradicionalno poželjniji nego hečbek verzije, pre svega u istočnoj Evropi, gde je talija bila jeftinija od klija.

Klio III (2005–2012)[uredi | uredi izvor]

Treća generacija se pojavila 2005. godine na sajmu automobila u Frankfurtu. Razvijen je u saradnji sa Nisanom. Znatno je veći i teži od prethodnih generacija. Prvi put se koristi kartica za paljenje automobila. Klio III je 2005. godine na Euro NCAP kreš testovima dobio maksimalnih pet zvezdica.[3] 2006. je dobio titulu evropskog automobila godine. Karavan verzija predstavljena je 2007. godine pod nazivom sports turer. Redizajn je urađen 2009. godine, kada dobija novi izgled prednjeg dela. U enterijeru su ugrađivani kvalitetniji materijali i bolje je opremljen nego modeli pre redizajna. Koristio je motore, benzinski od 1.0 (58 i 77 KS), 1.2 (54, 58, 60, 76 i 101 KS), 1.4 (75, 80 i 98 KS), 1.6 (88, 110 i 112 KS), 1.7 (90 KS), 1.8 (95, 110 i 137 KS), 2.0 (135, 145, 172, 182 i 197 KS), 3.0 (230 i 255 KS) i dizel-motori od 1.5 (65, 68, 82, 86, 90, 101 i 106 KS) i 1.9 (68 i 80 KS).

Klio IV (2012–2019)[uredi | uredi izvor]

Četvrta generacija je predstavljena 2012. godine na sajmu automobila u Parizu. Značajna razlika od prethodne generacije je međuosovinsko rastojanje, koje je znatno veće i sada je blizu jednog kompaktnog automobila. Neznatno je duži i širi od prethodne generacije. Klio IV je na tržištu postupan isključivo kao model sa petoro vrata, za razliku od ranijih generacija kada su modeli imali i troje vrata. Početkom 2013. došla je i karavan verzija. Ručice zadnjih vrata skrivene su kod c-stuba. U enterijeru donosi elegantan dizajn, sa instrument tablom čiji izgled podseća na oblik avionskog krila. Tu je digitalni brzinomer, dok su na centralnoj konzoli minimalističkog izgleda smešteni info-zabavni sistem i navigacija, dok će 7-inčni ekran biti standardan u određenim paketima opreme. Osim u Francuskoj model se proizvodi i u Turskoj.[4]

Klio IV je 2012. godine na Euro NCAP kreš testovima dobio maksimalnih pet zvezdica.[3] Motore koje koristi su, benzinski od 0.9 (90 KS), 1.2 (75 KS) i dizel-motori od 1.5 (75 i 90 KS). Klio je proglašen za automobil 2013. godine u Srbiji, po izboru žirija specijalizovanih automobilskih novinara.[5]

Motori[uredi | uredi izvor]

Motor Kod Zapremina Maksimalna snaga Maksimalni
obrtni moment
Maksimalna
brzina
Ubrzanje
0–100 km/h
Potrošnja
Benzinski motori[6]
0.9 12v Energy TCe H4Bt 400 898 ccm 90 KS (67 kW) pri 5250 obr./min. 135 Nm pri 2500 obr./min. 182 km/h 12.2 sek. 4.5 l/100 km
0.9 12v Energy TCe 99g H4Bt 400 898 ccm 135 Nm pri 2500 obr./min. 185 km/h 13.0 sek. 4.3 l/100 km
1.2 16v 75 D4F 740 1,149 ccm 75 KS (56 kW) pri 5500 obr./min. 107 Nm pri 4250 obr./min. 167 km/h 14.5 sek. 5.5 l/100 km
1.2 16v TCe 120 H5Ft 1,149 ccm 119 KS (89 kW) pri 4900 obr./min. 190 Nm pri 2000 obr./min. 199 km/h 9.4 sek. 5.2 l/100 km
1.2 16v Energy TCe 120 H5Ft 1,197 ccm 118 KS (88 kW) pri 5500 obr./min. 205 Nm pri 2000 obr./min. 199 km/h 9.0 sek. 5.3 l/100 km
Dizel motori[6]
1.5 8v dCi 75 K9K 612 1,461 ccm 75 KS (56 kW) pri 4000 obr./min. 200 Nm pri 1750 obr./min. 168 km/h 14.3 sek. 3.6 l/100 km
1.5 8v Energy dCi 90 K9K 608 1,461 ccm 90 KS (67 kW) pri 4000 obr./min. 220 Nm pri 1750 obr./min. 178 km/h 11.7 sek. 3.4 l/100 km
1.5 8v Energy dCi 90 83g K9K 608 1,461 ccm 90 KS (67 kW) pri 4000 obr./min. 220 Nm pri 1750 obr./min. 180 km/h 12.1 sek. 3.2 l/100 km

Galerija[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci u šablonu se odnose na četvrtu generaciju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Reno klio” (na jeziku: srpski). autoexclusive.rs. Pristupljeno 16. 03. 2014. 
  2. ^ „Klio 2” (na jeziku: srpski). mlfree.com. Pristupljeno 16. 03. 2014. 
  3. ^ a b „Euro NCAP kreš test” (na jeziku: engleski). euroncap.com. Pristupljeno 16. 03. 2014. 
  4. ^ „Reno klio 4” (na jeziku: srpski). autoportal.rs. Arhivirano iz originala 25. 03. 2014. g. Pristupljeno 16. 03. 2014. 
  5. ^ „Reno klio automobil godine u Srbiji” (na jeziku: srpski). novosti.rs. Pristupljeno 16. 03. 2014. 
  6. ^ a b „MLfree.com-Reno Klio 4”. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]