Rupreht od Bavarske
![]() |
Rupreht Bavarski | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Puno ime | Rupreht Marija Luitpold Ferdinand fon Vitelzbah |
Datum rođenja | 18. maj 1869. |
Mesto rođenja | Minhen, Kraljevina Bavarska |
Datum smrti | 2. avgust 1955.86 god.) ( |
Mesto smrti | Štarnberg, Zapadna Nemačka |
Porodica | |
Supružnik | Marija Gabrijela od Bavarske, Antonia of Luxembourg |
Potomstvo | Albreht, vojvoda Bavarske, Ermengarda od Bavarske, Hajnrih od Bavarske |
Roditelji | Ludvig III Leopold Marija Tereza od Austrije-Este |
Dinastija | Vitelsbah |
princ | |
Prethodnik | Ludvig III Leopold |
Naslednik | Albreht |
Čin | Feldmaršal |
Rupreht Marija Luitpold Ferdinand fon Vitelzbah (nem. Rupprecht Maria Luitpold Ferdinand; Minhen, 18. maj 1869 — Štarnberg, 2. avgust 1955) bio je bavarski prestolonaslednik i nemački zapovednik. Tokom Prvog svetskog rata zapovedao je nemačkom 6. i grupom armija na Zapadnom frontu.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Krunski princ Rupreht rođen je 18. maja 1869. u Minhenu. Najstariji je sin princa i kralja, Ludviga III i nadvojvotkinje Marije Terezije od njihovo 13. dece. Njegovo obrazovanje bilo je tradicionalno pri čemu je pokazivao interes za sport. Rupreht je četiri godine pohađao državnu gimnaziju čime je postao prvi član Bavarske kraljevske porodice koji nije pohađao privatnu školu. U septembru 1900. Rupreht je stupio u brak sa nadvojvotkinjom Marijom Gabrijelom. Sa Marijom je imao petoro dece, a u drugom braku sa princezom Antonijom od Luksmemburga je imao čak šestoro dece.
Vojna Karijera[uredi | uredi izvor]
Rupreht je u bavarsku vojsku stupio 1875. godine nakon završetka gimnazije. Počinje napredovati u vojnoj hijearhiji. Čin pukovnika je dostigao 1899. godine, generala je postigao 1900. godine, dok je 1903. godine pomaknut u čin general poručnika. Godine 1904. postaje zapovednik 1. bavarske pešačke divizije da bi 1906.bio pomaknut u generala pešadije kada postaje i zapovednik 1. bavarskog korpusa. Godine 1913. dobija čin general-pukovnika, te postaje glavni zapovednik 4. armije.
Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Na početku Rupreht dobija zapovedništvo nad 6. armijom koja se nalazila na zapadnom bojištu, te je bila sastavljena većinom od bavarskih jedinica. Rupreht učesvuje u bici na granicama na početku zaustavlja francuski napad na Lorenu. Nakon toga Rupreht i njegova 6. armija učestvuje u seriji bitaka poznatim pod nazivom Trka ka moru. Rupreht je nakon toga 1915. odlikovan Ordenom za zasluge.
Godine 1916. Rupreht dobija čin feldmaršala. Zapovedavši grupom armija koordinira nemačko povlačenje početkom 1917. kojom je skraćena nemačka linija fronta. Rupertova grupa armija nakon toga učestvuje u drgoj bici na Aisani, trećoj bici kod Ipresa, te bici kod Kambraja.
Godine 1918. posle neuspeha Rupreht je izvestio kancelara Georga fon Hertlinfa da je potrebno započeti pregovore radi okončana neprijateljstva. Ubrzo je usledila saveznička ofanziva, te je nemačka linija fronta bila probijena kod Amjena. Ruprehtova grupa armija je bila prisiljena na povlačenje sve do Šelde gde je dočekala kraj Prvog svetskog rata.
Posle rata[uredi | uredi izvor]
Tri dana pre potpisivanja primirja 1918. Ruprehtov otac Ludvig III je abdicirao. Rupreht je 8. novembra 1918. izbegao je u Tirol. Bio je protivnik nemačkog Vermahta, te se nikada nije odrekao bavarskog prestola zalagavši se za odbnovu Bavarske kao ustavne monarhije.
Godine 1939. Ruperht je od nacista prisiljen da izbegne u Italiju gde je boravio, najviše u Firenci, kao gost italijanskog kralja. I dalje se zalagao za obnovu Bavarske i ujedinjenje sa Austrijom. Godine 1944. zarobili su Ruperhovu porodicu i odveli u logor Sahauzen. Na kraju je njegova porodica premeštena u logor Dahau gde su ih oslobili američki vojnici.
Nakon Drugog svetskog rata zalagao se za bavarsku monarhiju, a podržao ga je veliki broj monarhista. Preminuo je 2. avgusta 1955. godine u 85. godini života.