Pređi na sadržaj

Saša Obradović (ambasador)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saša Obradović
Lični podaci
Datum rođenja(1968-06-15)15. jun 1968.
Mesto rođenjaValjevo, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
DržavljanstvoRepublika Srbija
ObrazovanjeValjevska gimnazija; Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu; Diplomatska akademija Ministarstva spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije
Profesijaadvokat, diplomata, književnik
Porodica
Deca2
Privremeni otpravnik poslova Ambasade u Kraljevini Holandiji Republike Srbije
2004 — 2006.
PredsednikSvetozar Marović
Pravni zastupnik (agent) Srbije pred Međunarodnim sudom pravde
2006 — 2015.
PredsednikBoris Tadić Tomislav Nikolić
Ambasador Republike Srbije u Republici Finskoj
2016 — 2023.
PredsednikTomislav Nikolić Aleksandar Vučić
Ambasador Republike Srbije u Republici Estoniji
2017 — 2023.
PredsednikTomislav Nikolić Aleksandar Vučić

Saša Obradović (Valjevo, 15. jun 1968) je srpski pravnik, književnik i diplomata. Od 2016. do 2023. godine bio je ambasador Srbije u Helsinkiju ( Republika Finska). Završio je Valjevsku gimnaziju 1987, a 1993. je diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu sa prosečnom ocenom 9,03. Tri godine kasnije položio je pravosudni ispit, a 2002. je stekao diplomu Diplomatske akademije Ministarstva spoljnih poslova SRJ. Oženjen je; otac dvoje dece.

Književno-autorski rad[uredi | uredi izvor]

Izdavčke kuće iz Beograda „Stubovi kulture”, „Književna radionica Rašić” i "Arhipelag" objavili su sedam knjiga proze Saše Obradovića; romane "Mardijan je najzad mrtav",[1] "Vrt ljubavi", "Drugi drugi svijet", "Sestre Karamazić"[2] i "Ocena dokaza",[3] te dve knjige kratkih priča: "Ulazak u zamak" i "Izlazak iz zamka". Obradovićeva proza je objavljena u više antologija i izbora savremene srpske proze. Član je Srpskog književnog društva.[4]

Koautor je knjige „Osnovi međunarodnog javnog prava” koju je 2005. izdao Beogradski centar za ljudska prava. Ta knjiga je dve godine kasnije doživela svoje reizdanje. Jedanaest govora Saše Obradovića pred Međunarodnim sudom pravde objavljeno je na sajtu tog suda i u knjizi „Dokumenti - Srbija pred Međunarodnim sudom pravde” koju je izdavačka kuća „Filip Višnjić” iz Beograda publikovala 2007.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Svoju profesionalnu karijeru započinje u Opštinskom sudu u Valjevu gde je bio od 1994. do 1999, pri čemu je poslednje tri godine obavljao funkciju predsednika krivičnog veća. Od 2000. do 2001. radio je kao advokat. Od 2002. do 2004. radio je na mestu zamenika načelnika Službe za međunarodno-pravne poslove Ministarstva spoljnih poslova SRJ i SCG u rangu prvog sekretara. Godine 2004. prelazi u Ambasadu SCG u Hagu, Holandija (kasnije Ambasada Republike Srbije) gde ostaje do 2008. Nekoliko meseci tokom 2006. je bio i otpravnik poslova naše ambasade u Hagu. U okviru svog rada u ambasadi je od 2006. do 2007. bio ko-zastupnik Republike Srbije u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde, glavnim pravosudnim organom UN. Godine 2008. se vraća u Beograd i narednih godinu dana je bio glavni inspektor Ministarstva spoljnih poslova Srbije. U tom periodu je sastavio nacrt Predloga Zakona o spoljnim poslovima koji je usvojen i koji je i danas važeći. U istom periodu postaje koordinator Pravnog tima za savetodavno mišljenje o jednostrano proglašenoj nezavisnosti Kosova pred Međunarodnim sudom pravde i na tom položaju ostaje do 2010. Od 2008. do 2015. bio je i zastupnik Republike Srbije u sporu sa Republikom Hrvatskom pred istim sudom.[5] Od 2010. do 2011. obavljao je funkciju predsednika Komisije za međunarodno humanitarno pravo Republike Srbije i glavnog pravnog savetnika Ministarstva spoljnih poslova u rangu ministra-savetnika. Od 2011. do 2015. je ponovo u našoj ambasadi u Hagu i zastupa našu zemlju pred Međ. sudom pravde.<refhttps://www.rts.rs/lat/vesti/hronika/1505047/kraj-spora-srbije-i-hrvatske-za-bolje-odnose.html?tts=yes></ref> U tom periodu je bio i zvanični predstavnik Republike Srbije u procesima pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u predmetima Milošević, Šešelj[6], Lukić, Jojić i ostali. Od 2012. do 2013. je koordinator grupe „Prijatelji stalnog Međunarodnog krivičnog suda”, neformalne međunarodne diplomatske grupe. Od 2014. do 2015. je bio među četiri suosnivača i rukovodioca Haškog diplomatskog kluba za međunarodno pravo. Godinu 2015. provodi na relaciji Beograd - Njujork. U Beogradu je predsednik Radne grupe zadužene za izradu nacrta Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina Ministarstva pravde Republike Srbije, a u Njujorku specijalni izaslanik Vlade Republike Srbije na sednicama Saveta bezbednosti i Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija posvećene radu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.

U oktobru 2016. godine je postavljen za ambasadora u Finskoj, gde je 2022-23. obavljao i funkciju doajena diplomatskog kora.[7] Pored Finske, bio je i nerezidencijalni ambasador naše zemlje u Estoniji.

Nosilac je visokog odlikovanja - Komandant prve klase Reda bele ruže Finske (Commander First Class of the Order of the White Rose of Finland).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ https://micavujicic.com/prikaz.aspx?s=108&t=16&pg=6
  2. ^ http://krr.rs/obradovic.html#sestre
  3. ^ https://www.arhipelag.rs/knjige/ocena-dokaza/
  4. ^ http://www.skd.rs/sasa-obradovic/
  5. ^ https://www.politika.rs/sr/clanak/286458/Portret-bez-rama-Sasa-Obradovic
  6. ^ https://www.rts.rs/lat/vesti/hronika/1934854/obradovic-trazi-izjasnjenje-tribunala-o-seselju.html
  7. ^ https://www.rasejanje.info/2022/04/15/ambasador-srbije-u-helsinkiju-sasa-obradovic-postao-doajen-diplomatskog-kora/