Slobodan Kostić (književnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan Kostić
Slobodan Kostić
Lični podaci
Datum rođenja(1952-12-10)10. decembar 1952.
Mesto rođenjaRečane, FNR Jugoslavija
Datum smrti26. mart 2012.(2012-03-26) (59/60 god.)

Slobodan Kostić (Rečane kod Kosovske Kamenice, 10. decembar 195226. mart 2012) bio je srpski književnik, pjesnik, esejista i redovni profesor teorije književnosti na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1952. u Rečanu na Novobrdskoj Krivoj Reci.[2] Osnovnu školu završio je u rodnom Rečanu, gimnaziju u Kosovskoj Kamenici i diplomirao jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Prištini. Bio je novinar-reporter u prištinskom dnevnom listu Jedinstvo (1975—1979), da bi 1979. bio izabran za asistenta srednjovekovne književnosti na Katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Prištini. Na istom fakultetu odbranio je doktorsku disertaciju o književnom delu Rada Drainca i potom do smrti bio profesor na predmetu Teorija književnosti. Jedno vreme (1990—1996) je bio i direktor Pokrajinske narodne i univerzitetske biblioteke u Prištini i narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije.

Bio je pokretač i urednik izdavačke kuće „Logos“, kao i pokretač i urednik časopis za pravoslavnu književnost „Pravoslavno delo“ i časopisa „Svetilnik“.[1] Bio je osnivač i predsednik Društva za obnovu srbistike kao i pokretač časopisa „Srbistika“.[2] Član Udruženja književnika Srbije. Pokrenuo je i izdavačku delatnost u Pokrajinskoj narodnoj i univerzitetskoj biblioteci. Štampao i uređivao knjige iz bogate kosovsko-metohijske prošlosti i duhovnosti, versku i duhovnu literaturu. Za potrebe pravoslavnih vernika sačinio je i priredio leksikone, pojmovnike i molitvenike. Pesme su mu prevođene na strane jezike. Zastupljen je poezijom u brojnim izborima i antologijama srpskog pesništva.

Do bombardovanja 1999. godine živeo je u Prištini, potom godinu dana u Valjevu, da bi se potom s porodicom nastanio u Ranilugu kod Kosovske Kamenice.[2]

Njegov poetski rad predstavlja najupečatljiviju pojavu na temu izgona i otimanja srpskog duhovnog nasleđa.[3]

Sahranjen je 28. marta 2012. na groblju Orlovača u Beogradu.[1]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Djela[uredi | uredi izvor]

Pjesme[uredi | uredi izvor]

  • Obračun s anđelom, (1974)
  • Metak na poslužavniku, (1977)
  • Čitanje mape, (1983)
  • Žilišta, (1987)
  • Pokajnič­­ke pesme, (2000)
  • Izabrane pesme,

Književna kritika[uredi | uredi izvor]

  • Novija srpska poezija na Kosovu, (1981)
  • Stvaranje i tumačenje, (1990)
  • Budni snevač Rade Drainac, (1992)
  • Pravoslavno duhovno pesništvo, (2000)
  • Stvaranje i tvorevina, (2001)

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Putnik: kroz sećanja i svetinje, (2006, 2010)
  • Put (sazrcanja smirenog srca), Hrišćanska misao (biblioteka Svečanik) (2011)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Preminuo istaknuti pisac Slobodan Kostić”. Radio-televizija Republike Srpske. 26. 3. 2012. Pristupljeno 27. 3. 2012. 
  2. ^ a b v g d đ e ž „Slobodan Kostić: Kosovo je sjećanje na budućnost” (PDF). Srpsko slovo (šasopis za srpski jezik, književnost i kulturu, br. 18). 18. 4. 2008. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 02. 2014. g. Pristupljeno 27. 3. 2012. 
  3. ^ Grujičić, Nenad, ur. (2015). Prognani Orfeji. Sremski Karlovci: Brankovo Kolo. str. 22. 
  4. ^ „“KANTAKUZIN” Slobodanu Kostiću”. Radio KIM. 22. 10. 2011. Pristupljeno 1. 1. 2023.