Сребрнасти галеб

Srebrnasti galeb
Status ugroženosti
	; Najmanje ugrožen (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Red:	Charadriiformes
Porodica:	Laridae
Rod:	Larus
Vrsta:	L. argentatus
Binomno ime
	Larus argentatus; Pontoppidan, 1763, Danska
	Raspostrenjenost L. argentatus Vreme gnežđenja Preko cele godine Tokom zime

Srebrnasti galeb (lat. Larus argentatus) vrsta je ptice iz porodice galebova (lat. Laridae).

Opis[uredi | uredi izvor]

Srebrnasti galeb je izrazito veliki galeb sa jakim kljunom koji je žute boje, kao i njegove oči. Na kljunu sprijeda, sa donje strane, ima jednu crvenu tačku. U suštini je sivo-bijeo sa blago ružičastim nogama. Odrasli galeb ima siva leđa i crne vrhove krila. Njegova glava je bijele boje, a zimi je uokvirena crnim linijama. Potrebne su mu četiri godine da se totalno upotpuni perje, što može da dovede do određenih problema pri identifikaciji zbog njihove različitosti. Boja perja mužjaka i ženki se ne razlikuje. Mladunčad imaju braon šare, dvogodišnje su braon sa ponegdje sivim leđima, a trogodišnje imaju više sivog na leđima, a ponegdje bijelog na glavi i donjim dijelovima tijela. Da ne bi dolazilo do zabune, potrebno je obratiti pažnju na njegov oblik i veličinu. Pri letu izgleda dosta većih krila i širih grudi u poređenju sa nekim drugim manjim vrstama. Može narasti do 60 centimetara, dok mu raspon krila može dostići i 145 centimetara. Prosječna težina mu je jedan do dva kilograma. Može doživjeti starost do 30 godina. Polnu zrelost dostiže sa 4 do 8 godina. Najviše ima tri jaja koja oba roditelja griju 28 do 30 dana, a polaže ih na dinama i obalama u gnijezdo izgrađeno od biljnog materijala. Da bi bili sposobni za let, ptići moraju biti stari minimalno šest sedmica.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Srebrnasti galeb najčešće se može sresti na obalama srednje i Sjeverne Evrope a primjerci povremeno odlutaju i do Jadrana. Ljeti se takođe može naći i duž obala Atlantika, Velikih jezera i pri obalama Aljaske, dok se zimi kreće duž obala, u rezervatima, na jezerima i pored velikih rijeka. Njegov prirodni neprijatelj su kopnene zvijeri, sokolovke i morski psi. Uglavnom se okupljaju na otvorenim prostorima, a hrani se na raznim staništima kao što su đubrišta, otvorene vode i aluvijalne ravni. Srebrnasti galeb je svaštojed, baš kao i sve ostale vrste galebova. Hrani se pticama, rakovima, bodljikašima, manjim glodarima, ribama i mekušcima.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Srebrnasti galeb je glasan, dominantan lešinar kome sreću pričinjava otimanje hrane drugim pticama. Okupljaju se oko napuštenih đubrišta ili ribarskih čamaca. Oglašava se prodornim zvukovima. Ponekad se oglašava zvukovima koji liče na mijaukanje i zavijanje. Pri spremanju na napad, mumlja dubokim glasom ili gače. Nasuprot tome, obično kriještanje srebrnasti galeb koristi kada hoće da upozori neprijatelja ili kad izjavljuje želju za hranom. Mladunci se oglašavaju cvilećim zviždanjem. Jedinke koje nekim slučajem žive pod ljudskom zaštitom ili ne mogu letjeti, mogu postati jako pitome i lojalne, slično domaćim kokoškama, sa činjenicom da pokazuju veći nivo intaligencije.