Stefan Dimitrov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stefan Dimitrov
Stefan Dimitrov
Datum rođenja1876.
Mesto rođenjaZeleniče (danas Grčka),  Osmansko carstvo
Datum smrti5. maj 1905.
Mesto smrtiDrenovo (Čaška) Osmansko carstvo

Stefan Dimitrov (1876. Zeleniče, Osmansko carstvo – 5. maj 1905. Drenovo, Osmansko carstvo) bio je bugarski vojvoda i član makedonske revolucionarne organizacije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u lerinskom selu Zeleniče, Egejska Makedonija, tada deo Osmanskog carstva, danas Grčka, gde je stekao osnovno obrazovanje. Gimnaziju je završio u bugarskom gradu Plovdiv, gde se družio sa Stefanom Nikolovim (bug. Стефан Николов Калфа)[1]. Na sofijskom univerzitetu upisao je na stud matematike, kojeg je napustio 1900. zbog posla učitelja na kukuškom učilištu (trirazredna škola). Za to vreme postaje i član makedonske revolucionarne organizacije. 1901. za vreme solunske afere bio je uhapšen od turske vlasti i osuđen na sedam godina zatvora u bodrumskoj tvrđavi. Amnestiran je 1903. nakon propalog ilindanskog ustanka. Nakon toga postane komita pod Apostolom Petkovim u Enidže Vardaru (danas Grčka). Na proleće 1904. TMORO ga imenuje za vojvodu u veleškoj okolini, gde je nadomestio ubiojenog vojvodu Nikola Dečev sa namestnikom (podvojvoda) Penčo Šivarov. od 2. do 5. maja Stefan Dimitrov je delegat na prilepskom kongresu, orginizovanim od Damjana Grueva, Ćorče Petrova, Pere Toševa, sa ciljem da se obnovi revolucija nakon propalog ilindenskog ustanka.

2. januara 1905. učestvuje na skopskom kongresu TMORO gde si bili i Efrem Čučko, Krsto Bugarski, Atanas Babata, Miše Razvigorov, Petar Dimitrov Angelov, Kosta Nunkos. Februara 1905. u selu Bogomila udario se sa srpskom vojvodom Gligorom Sokolovićem, koji je prošao bez žrtva. 15. aprila imao je više sreće, kad je zajedno sa turskom pomoću Kamil-age uništio srpsku četu kod Javora, između Bistrice i Crešnova.

Stefan Dimitrov je poginuo 5. maja 1905. kod sela Gostiražni, po iznenadnom napadu (Bitka na Oreškim livadama) od čete Gligorija Sokolovića. Zbog poraza opozvan je i bugarski namestnik Dimitrove čete - Penčo Šivarov. Na mesto Stefana Dimitrova došao je Penčo Konstantinov.[2][3][4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kratka biografiя na Stefan Nikolov Kalfata na saйta na VMRO-BND”. Arhivirano iz originala 10. 04. 2013. g. Pristupljeno 28. 04. 2017. 
  2. ^ Kumanov. „Makedoniя. Kratъk istoričeski spravočnik“, Sofiя, 1993.
  3. ^ Avramov, Stefan. "Revolюcionni borbi vъ Azot (Veleško) i Porečieto", Materiali za istoriяta na makedonskoto osvoboditelno dviženie, kniga X, Makedonski Naučen Institut, Sofiя 1929
  4. ^ Nikolov, Boris Й. Vъtrešna makedono-odrinska revolюcionna organizaciя. Voйvodi i rъkovoditeli (1893-1934). Biografično-bibliografski spravočnik, Sofiя, 2001, str. 48.