Stoka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ovce i krava (junica)
Goveda na pašnjaku u Austriji

Stoka u primarnim delatnostima označava sve one životinje, odnosno sitnu (ovca i koza) i krupnu stoku (goveda i konji) koje se drže zbog uzgoja u svrhu dobijanja prehrambenih proizvoda i sirovina, a donedavno i za rad na imanjima. Grana privrede koja se bavi uzgojem stoke naziva se stočarstvo, i zajedno sa ratarstvom, ribolovom i šumarstvom pripada primarnim delatnostima.[1] Konji se u Sjedinjenim Državama smatraju stokom.[2] USDA klasifikuje svinjetinu, teletinu, govedinu i jagnjetinu (ovčetinu) kao stoku, i svu stoku kao crveno meso. Živina i riba nisu uključeni u ovu kategoriju.[3]

Stočarske prakse su se uglavnom prebacile na intenzivnu stočarsku proizvodnju.[4] Intenzivno uzgajanje životinja povećava prinos različitih komercijalnih proizvoda, ali i negativno utiče na dobrobit životinja, životnu sredinu i javno zdravlje.[5] Konkretno, goveđe meso, mlečni proizvodi i ovce su veliki izvori emisije gasova staklene bašte iz poljoprivrede.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Uzgoj životinja je nastao tokom kulturne tranzicije u naseljene poljoprivredne zajednice iz lovačko-sakupljačkog načina života. Životinje su pripitomljene kada njihov uzgoj i uslove života kontrolišu ljudi. Tokom vremena, kolektivno ponašanje, životni ciklus i fiziologija stoke su se radikalno promenili. Mnoge moderne životinje koje se uzgajaju nisu pogodne za život u prirodnom svetu.

Psi su rano pripitomljeni; psi se pojavljuju u Evropi i na Dalekom istoku od pre oko 15.000 godina.[6] Koze i ovce su pripitomljene u više događaja negde pre između 11.000 i 5.000 godina u jugozapadnoj Aziji.[7] Svinje su pripitomljene 8.500 godina pre nove ere na Bliskom istoku[8] i 6.000 pre nove ere u Kini.[9] Pripitomljavanje konja datira od oko 4.000 godina pre nove ere.[10] Goveda su pripitomljena pre otprilike 10.500 godina.[11] Kokoške i druga živina su možda pripitomljeni oko 7.000 godina pre nove ere.[12]

Komercijalna korištenja[uredi | uredi izvor]

Životinja Status Trenutna komercijalna korištenja
Govedo Domaća životinja Meso, mleko
Magarac Domaća životinja Rad, meso, mleko
Kunić Domaća životinja Meso
Koza Domaća životinja Meso, mleko
Konj Domaća životinja Rad, meso, mleko
Mula Domaći križanac Rad
Svinja Domaća životinja Meso, životinjska koža
Ovca Domaća životinja Vuna, životinjska koža, mleko, meso
Vodeni bivo Domaća životinja Rad, mleko, životinjska koža, meso
Jak Domaća životinja Meso, mleko, rad
Lama Domaća životinja Rad, meso, vuna
Kamila Domaća životinja Rad, meso, mleko
Alpaka Domaća životinja Vuna

Poljoprivredne prakse[uredi | uredi izvor]

Porodica koza sa jednonedeljnim jaretom
Mesto prasenja u prirodnoj pećini u severnoj Španiji

Tradicionalno, stočarstvo je bilo deo načina života poljoprivrednika, koje je proizvodilo ne samo hranu potrebnu porodici, već i gorivo, đubrivo, odeću, transport i vučnu snagu. Ubijanje životinje radi ishrane bilo je sekundarno razmatranje, a gde god je to bilo moguće njihovi proizvodi, kao što su vuna, jaja, mleko i krv (od strane Masaja) bili su ubirani dok je životinja još bila živa.[13]

U tradicionalnom sistemu transhumanacije, ljudi i stoka su se kretali sezonski između fiksnih letnjih i zimskih pašnjaka; u planinskim krajevima letnji pašnjaci su bili visoko u planinama, zimski pašnjaci u dolinama.[14]

Životinje se mogu držati ekstenzivno ili intenzivno. Ekstenzivni sistemi uključuju životinje koje lutaju po volji ili pod nadzorom stočara, često radi zaštite od predatora. Uzgoj stoke u zapadnim Sjedinjenim Državama uključuje velika stada stoke koja se široko napasaju na javnim i privatnim zemljištima.[15] Slične stanice za stoku nalaze se u Južnoj Americi, Australiji i drugim mestima sa velikim površinama zemlje i malim padavinama. Sistemi za uzgoj su korišćeni za ovce, jelene, nojeve, emue, lame i alpake.[16] U visoravnima Ujedinjenog Kraljevstva, ovce se u proleće premeštaju na pašnjake i pasu bogatu planinsku travu bez nadzora, a dovode se na niže nadmorske visine krajem godine, uz dopunsku ishranu zimi.[17]

Na seoskim lokacijama, svinje i živina mogu da dobiju veliki deo svoje ishrane sakupljanjem, a u afričkim zajednicama kokoške mogu da samostalno žive mesecima bez namenskog hranjenja, a da ipak daju jedno ili dva jaja nedeljno.[13] Sa druge strane, u zapadnijim delovima sveta, životinjama se često intenzivno upravlja; mlečne krave se mogu držati u uslovima nulte ispaše sa svom hranom koja im se donosi; goveda se mogu držati u tovilištima velike gustine;[18] svinje mogu biti smeštene u klimatizovanim zgradama i nikada ne izlaze napolje;[19] živina se može uzgajati u štalama i držati u kavezima kao ptice nosilje pod uslovima sa kontrolisanim osvetljenjem. Između ova dva ekstrema nalaze se poluintenzivna, često porodična gazdinstva gde stoka pase napolju veći deo godine, silaža ili seno se prave da pokriju doba godine kada trava prestane da raste, a đubrivo, stočna hrana i drugi inputi se koriste donose na farmu spolja.[20]

Uticaj na životnu sredinu[uredi | uredi izvor]

Stočarska proizvodnja zahteva velike površine zemlje.

Stočarstvo ima značajan uticaj na svetsku životnu sredinu. Ona je odgovorna za između 20 i 33% upotrebe pitke vode u svetu,[21] a stoka i proizvodnja hrane za njih zauzimaju oko trećinu Zemljine zemlje bez leda.[22] Stočarska proizvodnja je faktor koji doprinosi izumiranju vrsta, dezertifikaciji[23] i uništavanju staništa.[24] Meso se smatra jednim od glavnih faktora koji doprinose trenutnom šestom masovnom izumiranju.[25][26][27][28] Stočarstvo na različite načine doprinosi izumiranju vrsta. Stanište se uništava krčenjem šuma i pretvaranjem zemljišta za uzgoj stočne hrane i ispašu životinja (na primer, stočarstvo je odgovorno za do 91% krčenja šuma u regionu Amazona[29]), dok su grabljivci i biljojedi često meta i lovili zbog uočene pretnje za profit od stoke. Najnoviji izveštaj koji je objavio Međuvladin panel za klimatske promene (IPCC) navodi da je povećanje emisija između 1970-ih i 2000-ih bilo direktno povezano sa povećanjem stočnog fonda. Rast populacije stoke (uključujući goveda, bivole, ovce i koze) vrši se sa namerom da se poveća produktivnost životinja, ali zauzvrat povećava emisije.[30]

Pored toga, stočarstvo proizvodi gasove staklene bašte. IPCC je procenila da je poljoprivreda (uključujući ne samo stoku, već i prehrambene useve, biogorivo i drugu proizvodnju) činila oko 10 do 12 procenata globalnih antropogenih emisija gasova staklene bašte (izraženih kao 100-godišnji ekvivalenti ugljen-dioksida) u 2005.[31] i 2010. godine.[32] Krave proizvode oko 570 miliona kubnih metara metana dnevno,[33] što čini od 35 do 40% ukupne emisije metana na planeti.[34] Stočarstvo je odgovorno za 65% svih emisija snažnog i dugovečnog gasa sa efektom staklene bašte azot-oksida koji se odnosi na ljude.[34] Kao rezultat toga, proučavaju se načini ublažavanja uticaja stočarstva na životnu sredinu. Strategije uključuju korišćenje biogasa iz stajnjaka.[35]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „livestock”. Britannica.com. 
  2. ^ „Congress Clarifies That Horses are Not "Pets," Advances Landmark Livestock Health Measures”. American Horse Council (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-01-19. 
  3. ^ „Fresh Pork from Farm to Table”. fsis.usda.gov. 
  4. ^ „NASS - Census of Agriculture - Publications - 2012”. USDA. Arhivirano iz originala 2017-11-22. g. Pristupljeno 2017-11-29. 
  5. ^ Anomaly, Jonathan (2015-11-01). „What's Wrong With Factory Farming?”. Public Health Ethics (na jeziku: engleski). 8 (3): 246—254. ISSN 1754-9973. S2CID 39813493. doi:10.1093/phe/phu001. hdl:10161/9733Slobodan pristup. 
  6. ^ Larson, G.; Bradley, D. G. (2014). „How Much Is That in Dog Years? The Advent of Canine Population Genomics”. PLOS Genetics. 10 (1): e1004093. PMC 3894154Slobodan pristup. PMID 24453989. doi:10.1371/journal.pgen.1004093. 
  7. ^ Chessa, B.; Pereira, F.; Arnaud, F.; Amorim, A.; Goyache, F.; Mainland, I.; Kao, R. R.; Pemberton, J. M.; Beraldi, D.; Stear, M. J.; Alberti, A.; Pittau, M.; Iannuzzi, L.; Banabazi, M. H.; Kazwala, R. R.; Zhang, Y.-p.; Arranz, J. J.; Ali, B. A.; Wang, Z.; Uzun, M.; Dione, M. M.; Olsaker, I.; Holm, L.-E.; Saarma, U.; Ahmad, S.; Marzanov, N.; Eythorsdottir, E.; Holland, M. J.; Ajmone-Marsan, P.; Bruford, M. W.; Kantanen, J.; Spencer, T. E.; Palmarini, M. (2009-04-24). „Revealing the History of Sheep Domestication Using Retrovirus Integrations”. Science. 324 (5926): 532—536. Bibcode:2009Sci...324..532C. PMC 3145132Slobodan pristup. PMID 19390051. doi:10.1126/science.1170587. 
  8. ^ Vigne, J. D.; Zazzo, A.; Saliège, J. F.; Poplin, F.; Guilaine, J.; Simmons, A. (2009). „Pre-Neolithic wild boar management and introduction to Cyprus more than 11,400 years ago”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 106 (38): 16135—8. Bibcode:2009PNAS..10616135V. PMC 2752532Slobodan pristup. PMID 19706455. doi:10.1073/pnas.0905015106Slobodan pristup. 
  9. ^ Larson, Greger; Liu, Ranran; Zhao, Xingbo; Yuan, Jing; Fuller, Dorian; Barton, Loukas; Dobney, Keith; Fan, Qipeng; Gu, Zhiliang; Liu, Xiao-Hui; Luo, Yunbing; Lv, Peng; Andersson, Leif; Li, Ning (2010-04-19). „Patterns of East Asian pig domestication, migration, and turnover revealed by modern and ancient DNA”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 107 (17): 7686—7691. Bibcode:2010PNAS..107.7686L. PMC 2867865Slobodan pristup. PMID 20404179. doi:10.1073/pnas.0912264107Slobodan pristup. 
  10. ^ „Breeds of Livestock - Oklahoma State University”. Ansi.okstate.edu. Pristupljeno 2011-12-10. 
  11. ^ McTavish, E.J.; Decker, J. E.; Schnabel, R. D.; Taylor, J. F.; Hillis, D. M. (2013). „New World cattle show ancestry from multiple independent domestication events”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 110 (15): E1398—406. Bibcode:2013PNAS..110E1398M. PMC 3625352Slobodan pristup. PMID 23530234. doi:10.1073/pnas.1303367110Slobodan pristup. 
  12. ^ „History of chickens – India and China”. 2017-06-12. 
  13. ^ a b Webster, John (2013). Animal Husbandry Regained: The Place of Farm Animals in Sustainable Agriculture. Routledge. str. 4—10. ISBN 978-1-84971-420-4. 
  14. ^ Blench, Roger (17. 5. 2001). 'You can't go home again' – Pastoralism in the new millennium (PDF). Overseas Development Institute. str. 12. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 10. 2022. 
  15. ^ Starrs, Paul F. (2000). Let the Cowboy Ride: Cattle Ranching in the American West. JHU Press. str. 1—2. ISBN 978-0-8018-6351-6. 
  16. ^ Levinson, David; Christensen, Karen (2003). Encyclopedia of Community: From the Village to the Virtual World. Sage. str. 1139. ISBN 978-0-7619-2598-9. 
  17. ^ Rebanks, James (2015). The Shepherd's Life. Penguin: Random House. str. 286. ISBN 978-0141-97936-6. 
  18. ^ Silbergeld, Ellen K; Graham, Jay; Price, Lance B (2008). „Industrial food animal production, antimicrobial resistance, and human health”. Annual Review of Public Health. 29: 151—69. PMID 18348709. doi:10.1146/annurev.publhealth.29.020907.090904Slobodan pristup. 
  19. ^ Meyer, Vernon M.; Driggers, L. Bynum; Ernest, Kenneth; Ernest, Debra. „Swine Growing-Finishing Units” (PDF). Pork Industry handbook. Purdue University Cooperative Extension Service. Pristupljeno 17. 5. 2017. 
  20. ^ Blount, W.P. (2013). Intensive Livestock Farming. Elsevier. str. 360—62. ISBN 978-1-4831-9565-0. 
  21. ^ Mekonnen, Mesfin M.; Hoekstra, Arjen Y. (2012). „A Global Assessment of the Water Footprint of Farm Animal Products” (PDF). Water Footprint Network. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 03. 2015. g. Pristupljeno 10. 10. 2022. 
  22. ^ „Livestock a major threat to environment”. Food and Agriculture Organizations of the United Nations. Arhivirano iz originala 28. 03. 2008. g. Pristupljeno 10. 10. 2022. 
  23. ^ Whitford, Walter G. (2002). Ecology of desert systems. Academic Press. str. 277. ISBN 978-0-12-747261-4. 
  24. ^ „Biodiversity Decline”. Annenberg Learner. Pristupljeno 8. 2. 2020. 
  25. ^ Morell, Virginia (2015). „Meat-eaters may speed worldwide species extinction, study warns”. Science. doi:10.1126/science.aad1607. 
  26. ^ Machovina, B.; Feeley, K. J.; Ripple, W. J. (2015). „Biodiversity conservation: The key is reducing meat consumption”. Science of the Total Environment. 536: 419—431. Bibcode:2015ScTEn.536..419M. PMID 26231772. doi:10.1016/j.scitotenv.2015.07.022. 
  27. ^ Williams, Mark; Zalasiewicz, Jan; Haff, P. K.; Schwägerl, Christian; Barnosky, Anthony D.; Ellis, Erle C. (2015). „The Anthropocene Biosphere”. The Anthropocene Review. 2 (3): 196—219. S2CID 7771527. doi:10.1177/2053019615591020. 
  28. ^ Smithers, Rebecca (5. 10. 2017). „Vast animal-feed crops to satisfy our meat needs are destroying planet”. The Guardian. Pristupljeno 3. 11. 2017. 
  29. ^ Margulis, Sergio (2003). „Causes of Deforestation of the Brazilian Rainforest”. Washington: World Bank Publications. 
  30. ^ IPCC. (2022). Chapter 7: Agriculture, Forestry, and Other Land Uses. ICPCC AR6 WGII. 7-34. https://report.ipcc.ch/ar6wg3/pdf/IPCC_AR6_WGIII_FinalDraft_Chapter07.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. oktobar 2022).
  31. ^ Intergovernmental Panel on Climate Change. 2007. Climate change 2007, Mitigation of climate change. Fourth Assessment Report
  32. ^ Intergovernmental Panel on Climate Change. 2014. Climate change 2014, Mitigation of climate change. Fifth Assessment Report.
  33. ^ Ross, Philip (2013). „Cow farts have 'larger greenhouse gas impact' than previously thought; methane pushes climate change”. International Business Times. 
  34. ^ a b Steinfeld, H.; Gerber, P.; Wassenaar, T.; Castel, V.; Rosales, M.; de Haan C. (2006). „Livestock's Long Shadow: Environmental Issues and Options”. FAO. Pristupljeno 13. 12. 2017. 
  35. ^ Monteny, Gert-Jan; Bannink, Andre; Chadwick, David (2006). „Greenhouse Gas Abatement Strategies for Animal Husbandry, Agriculture, Ecosystems & Environment”. Agriculture, Ecosystems & Environment. 112 (2–3): 163—170. doi:10.1016/j.agee.2005.08.015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]