Teodor Ljubavić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teodor Ljubavić (rođen u Sopotnici kod Novog Goražda) je bio jeromonah Srpske pravoslavne crkve i prvi upravitelj srpske ćirilićne štamparije na području tadašnje Hercegovine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ime Teodora Ljubavića je često pominjano, uglavnom u vezi sa prvom srpskom štamparijom pod Turcima. O biografskim podacima sina Božidara Goraždanina zna se jako malo, a dao ih je on sam, u svojim pogovorima štampanim knjigama. Pretpostalja se da se školovao i zamonašio u Mileševi, čiji je bio i monah, ali autori ne isključuju mogućnost školovanja u Goraždu u kojem je pri hramu svetog Đorđa bio osnovan manastir u drugoj polovini 15.vijeka.

Pozivajući se na topose koje je unosio u svoje tekstove i raznovrsni citati, zaključuje se da je on za svoje doba bio veoma obrazovan čovjek, upućen podjednako u sakralna i sekularna kulturna pitanja. [1]

Štamparija je radila od 1519. do 1526. godine u Sopotnici (Novo Goražde) a otvorio jeTeodorov otac Božidar Ljubavić. Teodor, mileševski monah, zaslužan je za štampanje knjiga izašlih iz Goraždanske štamparije. Štampari koji su posao učili u Mlecima nadzirali su izdanje Božidarevih knjiga: Pahomije, sinovi Božidara Ljubavića Đorđe Ljubavić iz Sopotnice i njegov brat jeromonah Teodor Ljubavić, koji je s drugim bratom Vidojem Ljubavićem bio i upravitelj štamparije. U Drinskoj štampariji je radio i unuk Božidara Ljubavića, Dimitrije "logofet". Služabnik (Službenik ili Liturgijar) (prvi štampani Služabnik na Balkanu) 1517. godine, dovršen 7. jula 1519. godine, pripremili su za štampu i objavili braća Đurađ i Teodor Ljubavić, Psaltir s posljedovanjem i časlovcem (Psaltir sa Posledovanjem i Časlovcem) čiji je prvi deo bio gotov 7. aprila 1519, a drugi 12. oktobra 1520. godine pripremio je za štampu Teodor Ljubavić, poslije prerane smrti svog brata Đurđa Ljubavića. Trebnik (Molitvenik) je objavljen 1523. godine nakon čega se štamparija neposredno po turskoj okupaciji seli u Trgovište u Rumuniji.

Štamparija[uredi | uredi izvor]

Štamparija čiji je prvi upravitelj bio Teodor Ljubavić sa braćom se nalazila u Hramu Svetog Đorđa (Sveti Đorđe na Drini) u Donjoj Sopotnici, današnjem Novom Goraždu u Republici Srpskoj. Mjesto štamparije, Hram Svetog Đorđa je zadužbina Hercega od Svetog Save, "velikog vojvode rusaga bosanskoga i kneza drinskog", Stefana Vukčića Kosače (Stevana ili Šćepana), koji je podignut 1446. — 1448. godine. Na prvobitnoj lokaciji ktitorskog natpisa (sada premješten na novi portal) Hercega Stefana Vukčića Kosače iznad ulaza u prvobitnu građevinu Hrama Svetog Đorđa u kome se nalazila štamparija se nalazio natpis: "V ljeto 6954/1446. god. az rab Hristu Bogu gospodin Herceg Stefan vazdvigoh hram svetoga velikomučenika Hristova Georgija mole se jemu da pomolit se za mnje grešnom Vladice moemu Hristu".

Crkva Sv. Đorđa u Sopotnici se smatra osnivačem i vlasnikom druge po starini štamparije na Balkanu a prve na prostorima današnje Republike Srpske. Štamparija Božidara Ljubavića Goraždanina (monah Mileševski), ili Drinska štamparija je neposredno po turskoj okupaciji, snabdijevala osiromašene i stradale srpske pravoslavne crkve i manastire bogoslužbenim knjigama budući da je mnogo starijih rukopisnih liturgijskih knjiga spaljeno i uništeno u proteklim decenijama 15. vijeka. Matrice i tehnologiju štamparije nastavljaju monasi drinski Jovan Maleševac i Matija Popović posredstvom slavnog filologa, Slovenca Primoža Trubara, sredinom 16. vijeka, u Urahu kod Tibengena. Stefanović — Venclavić će u 18. vijeku u Ostrogonu, obraćati se srpskim šajkašima sa “braćo drinjani”, a njegov prethodnik Kiprijan Račanin će biti osnivač književne tradicije srpskog naroda Ugarskoj.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Goraždanska štamparija:1519-1523 "Povodom 500 godina od osnivanja srpske štamparije Božidara Ljubavića Goraždanina. 2019. str. 78,79,80. ISBN 978-99976-731-4-5.