Pređi na sadržaj

Tejlorov polinom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Тејлоров ред)
Kako stepen Tejlorovog polinoma raste, on se sve više približava funkciji koju aproksimira. Slika pokazuje funkciju i Tejlorove aproksimacije polinomom razvijenog do sledećih redova stepenima 1, 3, 5, 7, 9, 11 i 13.
Eksponencijalna funkcija (plavo), i suma prvih n+1 članova njenog Tejlorovog reda u 0 (crveno).

Tejlorovi redovi se koriste u analizi da se predstavi data funkcija u okolini neke tačke po izboru kao beskonačna suma članova koji se izračunavaju iz vrednosti izvoda funkcije u toj tačci.[1][2][3] Ovi redovi su dobili ime po matematičaru Bruku Tejloru. Srodne tema je naravno Tejlorova formula, kojom se služimo da funkciju predstavimo kao beskonačan red.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Tejlorov red za neku stalnu funkciju sa beskonačno puno izvoda za izabranu tačku jeste definisan ovako:

Tejlorovim ostatkom polinoma nazivamo deo za koji se razlikuje funkcija i Tejlorov polinom, tj. grešku koja se pri takvoj aproksimaciji funkcije polinomom pravi, i on iznosi:

Tako se svaka funkcija može predstaviti kao zbir odgovarajućeg Tejlorovog polinoma za tačku koju smo mi sami izabrali i greške koju smo napravili tom aproksimacijom:

Kada funkcija ima više argumenata, primenjujemo:

U slučaju da dobijemo višedimenzionalnu funkciju, koristimo se sledećom metodom:

gde je gradijent, a Hesova matrica.

Izvod nultog reda od f se definiše kao sama f i (xa)0 i 0! su po definiciji jednaki 1. Kad je a = 0, serija se isto tako naziva Maklorenov red.[4]

Konvergentnost[uredi | uredi izvor]

Tejlorov red ne mora po pravilu da konvergira za sve . U stvari, on konvergira samo onda kada ostatak, , konvergira prema 0.

Kada je sama stepeni red oko tačke , onda je Tejlorov red identičan sa njim.

Primeri[uredi | uredi izvor]

Maklorenov red za bilo koji polinom je ponovo polinom. Maklorenov red za (1 − x)−1 je geometrijski red

tako da Tejlorov red za x−1 u a = 1

Integracijom gornjeg Maklorenovogreda pronalazi se Maklorenov red za −log(1  − x), gde log označava prirodni logaritam:

a odgovarajući Tejlorov red za log(x) u a = 1 je

Tejlorov red za eksponencijalnu funkciju u je

Gornji izraz važi zato što je derivacija od ex takođe ex, a e0 jednako je 1. Ovo ostavlja članove (x − 0)n u brojiocu, a n! ostaju u imeniocu za svaki član u beskonačnoj sumi.

Primer funkcije koja se ne da aproksimirati uz pomoć Tejlorovih redova[uredi | uredi izvor]

Tejlorov red ne konvergira uvek ka funkciji. U sledećem primeru Tejlorov red ne odgovara funkciji ni u jednoj tački:

Za vrednosti izvod gornje funkcije je 0. To znači da za svako izabrano dobijamo Tejlorov polinom koji je uvek nula. Za slučaj dobijamo red koji konvergira samo u intervalu .

Tejlorov red sa radijusom konvergencije većim od nule[uredi | uredi izvor]

Mnoge funkcije možemo predstaviti kao stepene redove, koji su istovremeno i Tejlorov red te iste funkcije.

Eksponencijalna funkcija i logaritam[uredi | uredi izvor]

U praksi ovaj red konvergira često presporo, te se zato koristi sledeća varijanta:

Kada izaberemo za neko , ovaj red konvergira ka .

Trigonometrijske funkcije[uredi | uredi izvor]

Za dobijamo sledeće redove:

, pritom je po redu Bernulijev broj.
, gde je po redu Ojlerov broj.

Spisak Tejlorovih redova nekih uobičajenih funkcija[uredi | uredi izvor]

Takođe pogledajte: Spisak matematičkih redova
Kosinusna funkcija u kompleksnoj ravni.
Osmi stepen aproksimacije kosinusne funkcije u kompleksnoj ravni.
Dve gornje krive postavljene zajedno.

Sledi nekoliko važnih proširenja Maclaurinovih redova. Sva ova proširenja važe za kompleksne argumente .

Eksponencijalna funkcija:

Prirodni logaritam:

Konačan geometrijski red:

Beskonačan geometrijski red:

Varijante beskonačnih geometrijskih redova:

Kvadratni koren:

Binomni red (uključujući kvadratni koren za α = 1/2 i beskonačan geometrijski red za α = −1):

sa opštim binomnim koeficijentima

Trigonometrijske funkcije:

Gde je B Bernulijev broj.

Hiperbolička funkcija:

Lambertova W funkcija:

Brojevi Bk, koji se pojavljuju u sumiranju pri razvijanju tan(x) i tanh(x) predstavljaju Bernulijev broj. Ek u razvijanju sec(x) je Ojlerov broj.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Neither Newton nor Leibniz – The Pre-History of Calculus and Celestial Mechanics in Medieval Kerala” (PDF). MAT 314. Canisius College. Arhivirano (PDF) iz originala 23. 02. 2015. g. Pristupljeno 9. 07. 2006. 
  2. ^ S. G. Dani (2012). „Ancient Indian Mathematics – A Conspectus”. Resonance. 17 (3): 236—246. doi:10.1007/s12045-012-0022-y. 
  3. ^ Ranjan Roy, The Discovery of the Series Formula for π by Leibniz, Gregory and Nilakantha, Mathematics Magazine Vol. 63, No. 5 (Dec., 1990), pp. 291-306.
  4. ^ Thomas & Finney 1996, §8.9

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]