Tim Hojt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tim Hojt
Tim Hojt u Velsliju (Masačusets), tokom Bostonskog maratona 2012. godine
.
Nacionalnost Amerikanci
Poznati po Atletski događaji uključujući Bostonski maraton
Dik Hojt
Puno ime Ričard Judžin Hojt Stariji
Rođen ( 1940-06-01 ) 1. 1. jun 1940
Umro 17. mart 2021.(2021-03-17) (80 god.)
Holand, Masačusets, SAD
Rik Hojt
Puno ime Ričard Judžin Hojt Mlađi
Rođen ( 1962-01-10 ) 2. 10. januar 1962 (god 59) [1]



</br> Holandija, Masačusets
Umro 22. maj 2023.(2023-05-22) (61 god.)
Veb sajt http://www.teamhoyt.com

Tim Hojt (engl. Team Hoyt) se odnosi na oca Dika Hojta (engl. Dick Hoyt; 1. jun 194017. mart 2021) i njegovoga sina Rika Hojta (10. januar 196222. maj 2023) iz Holanda, u Masačusetsu (Sjedinjene Američke Države). Hojtovi su se zajedno takmičili u raznim atletskim takmičenjima, uključujući maratone i ajronmen trijatlone. Rik ima cerebralnu paralizu, a tokom takmičenja, otac Dik ga je gurao tokom trčanja u posebnim invalidskim kolicima (u trijatlonu ga je vukao tokom plivanja i vožnje biciklom). Ovaj duo je primljen u Kuću slavnih Ajronmen i dobili su I-Es-Pi-Vajovu Nagradu za upornost Džimi V.

Rođenje i rani život Rika Hojta[uredi | uredi izvor]

Riku Hojtu je dijagnostikovana cerebralna paraliza na rođenju nakon što mu se pupčana vrpca uvrnula oko vrata, što je izazvalo blokadu protoka kiseonika.[2] Kao rezultat toga, njegov mozak nije mogao pravilno da kontroliše svoje mišiće.[3] Mnogi lekari su ohrabrivali Hojtove da napuste Rika, govoreći im da će on celoga života biti u trajnom vegetatitvnom stanju, kao biljka, i da će moći samo oči da pomera.[3] Njegovi roditelji su ipak imali nade i držali su se činjenice da će ih Rikove oči pratiti po sobi, dajući im nadu da će on nekako moći da komunicira jednoga dana.[3] Hojtovi su vodili Rika svake sedmice u Dečju bolnicu u Bostonu, u kojoj su sreli lekara koji je podstakao roditelje da tretiraju Rika kao svako drugo dete. Rikova majka Džudi provodila je sati svakog dana učeći Rika abecedu pomoću posebnog papira i lepila je zankove na svaki predmet u kući. Za kratko vreme Rik je naučio abecedu.[2]

Kada je napunio 11 godina, posle upornosti roditelja, Riku je ugrađen računar koji mu je omogućio da komunicira i tad je se pokazala činjenica da je Rik inteligentan.[4] Sa ovim računarom, Rik je takođe prvi put mogao da pohađa državne škole.[5]

Rik je 1993. godine diplomirao na Univerzitetu u Bostonu. Docnije je radio na Koledžu Boston u računarskoj laboratoriji pomažući u razvoju sistema za pomoć u komunikaciji i drugim zadacima za osobe sa invaliditetom.[6]

Istorija tima[uredi | uredi izvor]

Tim Hojt na Bostonskom maratonu 2008, blizu polovine trke

Tim Hojt je počeo s takmičenjem 1977. godine, kada je Rik pitao svoga oca da li bi mogli zajedno da trče u humanitarnoj trci za pomoć jednom igraču lakrosa iz Rikove škole koji je postao paralizovan. Rik je želeo da pokaže svima da život nastavlja bez obzira na invaliditet.[7] Otac Dik, penzionisani potpukovnik Nacionalne vazdušne garde, nikada nije bio vešt trkač, a tada je imao 36. godina. Međutim, prihvatio je i istrčao je trku. Posle prve njihove trke, Rik je rekao ocu: „Tata, kada trčim, osećam kao da nisam hendikepiran.” Posle prve trke, koja je bila približno pet milja, Dik je počeo svaki dan da trenira puneći invalidska kolica džakovima cementa jer je Rik u to vreme pohađao školu, te nije mogao da trenira sa njim.[2] Dik je uspeo da poboljša svoju kondiciju toliko da je čak i guranjem svog sina uspeo da postigne rekod na pet milja istrčavši ga za 17 minuta.[8]

Do marta 2016. godine, Hojtovi su se takmičili u 1300 takmičenja, uključujući 72 maratona i šest ajronmen trijatlona.[9] Trčali su čuveni Bostonski maraton 32. puta. Pored takmičenja, Dik i Rik su 1992. godine vozili bicikl i trčali zajedno preko celih Sjedinjenih Država, prešavši više od šest hiljada kilometara za 45 dana.[9][10] Za potrebe trijatlona, u plivanju Dik je koristio konopac pričvršćen za Rikovo telo koje je bilo u čamcu. Za vožnju bicikla, Rik se vozio na prednjem delu specijalnog dizajniranog tandem bicikla,[3][11] a za trčanje, Dik je gurao Rika u invalidskim kolicima.[5]

Sleva: Dik Hojt, Džon Keri, Brajan Lajons i Rik Hojt pre Bostonskog maratona 2016.

Dana 21. aprila 2014. godine, Tim Hojt je zajedno imao poslednje takmičenje, na Bostonskome maratonu. Naredna četiri maratona Rika je gurao porodični prijatelj Brajan Lajons, stomatolog iz Masačusetsa. Lajons je iznenada preminuo u junu 2020. godine.

Dik Hojt je 17. marta 2021. g. preminuo u svojoj kući u snu u rodnome Holandu. Imao je 80 godina.[12]

Počasti[uredi | uredi izvor]

Statua Hojtovih koja se nalazi blizu početka Bostonskog maratona u Hopkintonu, u Masačusetsu

Tim Hojt je uvršten u Kuću slavnih Ironman-a 2008.[13][14]

Početkom aprila 2013. godine, bronzana statua izvajana je u čast Tima Hojt. Nalazi se blizu početka Bostonskoga maratona u Hopkintonu, u Masačusetsu.[15]

ESPN je 17. jula 2013. godine Timu Hojt dodelio nagradu za upornost Džimi V.[16]

Tim Hojt je takođe bio predstavljen na inspirativnim bilbordima u širom SAD.[17][18]

Povest takmičenja[uredi | uredi izvor]

Udaljenost Takmičenje
Triatlon 257
Ajronmen triatlon 6 (uključeno u triatlone)
Half Ironman 7 (uključeno u triatlone)
Duatlon 22
Maratoni (Bostonski maraton) 72 (32)
20 milja 8
18,6 milja 8
Polumaratoni 97
20 km 1
10 milja 37
15 km 8
Falmut 7 milja 37
11 km 2
10 km 219
5 milja 162
8 km 4
7,1 km 1
4 milje 18
5 km 176

Ukupan broj događaja (od 22. marta 2016.): 1.130 [19]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dick Hoyt, Race by Race, A Father Lifts His Son" cerebralpalsy.org
  2. ^ a b v Nall, Sam (januar 2002). It's Only a Mountain: Dick and Rick Hoyt, Men of IronNeophodna slobodna registracija. Southern Heritage Press. ISBN 0-941072-51-7. 
  3. ^ a b v g Hayes, Liz (27. 5. 2007). „Team Hoyt”. Sixty Minutes Australia. Arhivirano iz originala 23. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 2. 2010. 
  4. ^ Reilly, Rick (20. 6. 2005). „Strongest Dad in the World”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala 23. 8. 2011. g. Pristupljeno 21. 2. 2010. 
  5. ^ a b Henderson, Joe (10. 2. 2008). „Odds Overcome”. Tampa Tribune. Arhivirano iz originala 23. 11. 2010. g. Pristupljeno 21. 2. 2010. 
  6. ^ „The Power of a Father's Unconditional Love: Rick and Dick Hoyt”. Self Improvement Association. 8. 11. 2009. Arhivirano iz originala 23. 3. 2010. g. Pristupljeno 25. 4. 2010. 
  7. ^ Brant, John (9. 4. 2007). „Team Hoyt Starts Again”. Runner's World. Pristupljeno 10. 7. 2016. 
  8. ^ Lodge, Denise (25. 1. 2012). „Dick and Rick Hoyt: Still Running Together”. Impowerage Magazine. Arhivirano iz originala 01. 04. 2015. g. Pristupljeno 1. 3. 2012. 
  9. ^ a b „Racing History”. TeamHoyt.com. Arhivirano iz originala 18. 04. 2021. g. Pristupljeno 10. 7. 2016. 
  10. ^ „Hoyts Forced to Miss Marathon”. Boston Globe. 29. 3. 2007. Pristupljeno 21. 2. 2010. 
  11. ^ Smith, Gary, "The Wheels of Life", Sports Illustrated, April 18, 2011, pp. 56-68.
  12. ^ Butler, Sarah Lorge (17. 3. 2021). „Dick Hoyt, Part of Legendary Boston Marathon Duo, Dies at 80”. Runner's World (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 3. 2021. 
  13. ^ Breitrose, Charlie (17. 7. 2010). „Triathlon duo visits Camp Arrowhead in Natick”. MetroWest Daily News. Arhivirano iz originala 14. 7. 2011. g. Pristupljeno 10. 3. 2011. 
  14. ^ „Hall of Fame”. ironman.com. Pristupljeno 3. 6. 2020. 
  15. ^ „Dad, son honored with statue at Marathon start”. Boston Herald. AP. 9. 4. 2013. Arhivirano iz originala 30. 03. 2015. g. Pristupljeno 9. 4. 2013. 
  16. ^ „ESPYS to honor the Hoyts”. ESPN.com. 6. 6. 2013. Pristupljeno 3. 6. 2020. 
  17. ^ „See the Father and Son Team who've Run 65 Marathons Billboard”. PassItOn.com. Pristupljeno 3. 6. 2020. „Dad's been behind him for 65 marathons. 
  18. ^ Haller, Laurie (19. 4. 2010). „Team Hoyt-Pass it on”. lauriehaller.org. Arhivirano iz originala 09. 04. 2022. g. Pristupljeno 3. 6. 2020. 
  19. ^ „Racing History”. TeamHoyt.com. Arhivirano iz originala 18. 04. 2021. g. Pristupljeno 10. 7. 2016. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]