Tomislav Karamarko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tomislav Karamarko
Lični podaci
Datum rođenja(1959-05-25)25. maj 1959.(64 god.)
Mesto rođenjaZadar, Jugoslavija
DržavljanstvoHrvatska
NarodnostHrvat
ReligijaKatolik
UniverzitetSveučilište u Zagrebu
Profesijaistoričar
Porodica
Deca2
Politička karijera
Politička
stranka
Hrvatska demokratska zajednica (od 2011), (1990-1994)
21. maj 2012 — 17. jul 2016.
PredsednikIvo Josipović
Kolinda Grabar-Kitarović
PrethodnikJadranka Kosor
NaslednikAndrej Plenković
10. oktobar 2008 — 23. decembar 2011.
PrethodnikBerislav Rončević
NaslednikRanko Ostojić

Tomislav Karamarko (Zadar, 25. maj 1959) hrvatski je političar. Bio je predsednik Hrvatske demokratske zajednice. Bio je ministar unutrašnjih poslova, prvi potpredsednik Vlade Republike Hrvatske i dugogodišnji šef obaveštajne službe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodom je iz Kruševa. S navršenih pet godina sa porodicom se preselio u Zagreb. Kao dvadesetogodišnjak priključio se Hrvatskom katoličkom zboru. Zbog verbalnih delikata protiv komunističkog režima i kleronacionalizma 1982. godine jugoslavenske vlasti su mu oduzele pasoš na sedam godina.[1] Diplomirao je istoriju 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Jedan je od suosnivača Hrvatske demokratske zajednice.[2] Godine 1992. postao je šef kabineta predsednika vlade Josipa Manolića, zatim i Franje Gregurića. Od 1992. do 1993. bio je šef kabineta predsednika Hrvatskog sabora kada je predsednik bio Stjepan Mesić. Nakon toga napustio je HDZ. Od 1993. do 1996. godine bio je načelnik zagrebačke policijske uprave, od 1996. do 1998. godine vrši dužnost pomoćnika ministra unutrašnjih poslova.

Godine 2000. bio je voditelj izbornog štaba tadašnjeg predsedničkog kandidata Stjepana Mesića te postaje i savetnik hrvatskog predsednika za nacionalnu bezbednost. Od 2000. godine je šef Kabineta za nacionalnu bezbednost.[3] Na toj dužnosti ostaje do 2002. godine, kada se razilazi s predsednikom Mesićem zbog neslaganja oko stavova vezanih za prošlost Hrvatske i različitim viđenjima hrvatske budućnosti. Tada nakratko napušta politiku i odlazi u privatni sektor.[1] Od 2004. do 2006. godine bio je direktor Protuobavještajne agencije.[4] Na mesto direktora Bezbednosno-obaveštajne agencije (SOA) imenovan je u septembru 2006. godine, i tu je dužnost obavljao sve do 2008. godine.[5]

U oktobru 2008. godine nasledio je Berislava Rončevića na mestu ministra unutrašnjih poslova na predlog predsednika Vlade Ive Sanadera. U vladi Jadranke Kosor bio je ministar unutrašnjih poslova.[traži se izvor] U septembru 2011. ponovo pristupa HDZ-u.[2]

Na parlamentarnim izborima 2011. godine izabran je za poslanika u Hrvatski sabor. U Saboru član je Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbednost, Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Odbora za pravosuđe.[6]

Na unutarstranačkim izborima 20. maja 2012. godine izabran je za predsednika HDZ-a. Pobedio je Milana Kujundžića u drugom krugu.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Biografija na ličnoj stranici Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. april 2012), www.tomislavkaramarko.hr
  2. ^ a b „Karamarko je HDZ-ov Tomac - Komentar Dražena Ciglenečkog / Novi list” (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Novilist.hr. Arhivirano iz originala 09. 05. 2012. g. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  3. ^ „Istorija Kabineta za nacionalnu bezbednost”. Soa.hr. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  4. ^ „Istorija Protuobavještajne agencije”. Soa.hr. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  5. ^ „Istorija Bezbednosno-obaveštajne agencije”. Soa.hr. 13. 9. 2006. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  6. ^ „Hrvatski sabor - Tomislav Karamarko”. Sabor.hr. Arhivirano iz originala 19. 08. 2014. g. Pristupljeno 21. 5. 2012. 
  7. ^ Piše: Petar Vidov ponedjeljak, 21.5.2012. 05:08. „Farsa, a ne izborni sabor: Nakon 20 sati Karamarko postao predsjednik HDZ-a - Vijesti.net”. Index.hr. Pristupljeno 21. 5. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske
10. oktobar 2008 — 23. decembar 2011.
Funkcija uspostavljena
Direktor Bezbednosno-obaveštajne agencije
13. septembar 2006 — 09. oktobar 2008.
Direktor Protuobaveštajne agencije
11. decembar 2004 — 13. septembar 2006.
Funkcija ukinuta
Šef Kabineta za nacionalnu bezbednost
21. februar 2000 — 01. april 2002.
Funkcija ukinuta