Trem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trem na romaničkoj kapeli St. Hristifora u gradu Kanales de la Siera u pokrajini Rioha, Španija
Portik na zdanju Broudland haus u gradu Romsi u Hempširu, Engleska

Trem je natkriveni prostor, galerija ili hodnik kod koga jednu uzdužnu stranu oblikuje zatvorena površina (zid, stena), a drugu niz stubova ili pilastera koji nose krovnu konstrukciju. Najčešće je deo građevine, ali može biti i samostalna arhitektonska celina.[1] Kao deo građevine pre tako da se otvara prema spoljašnjem prostoru i nalazi se na ulazu zgrade i može da se proteže njenom celom dužinom.

Kao posebna vrsta trema javlja se portik (lat. porticus) — trem koji ima krov podržan stubovima. Obično vodi ka ulaznim vratima građevine.[2]

U srpskom narodnom neimarstvu trem se najčešće nazivao ajat.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U arhitekturi antičkih naroda kao arhitektonski element pojavio se kao komunikacijski prostor za šetnju, odmor, sastanke ili trgovanje u toplijim krajevima ili krajevima sa velikim brojem dana sa padavinama tokom godine. Tremove su imale i sakralne i svetovne građevine u Egiptu, Kini, Indiji i Japanu, a zatim u klasičnoj Grčkoj i Rimu. Preuzeli su ga i starohršćanski, vizantijski i islamski neimari. U starohrišćanskoj arhitekturi iz trema se u romanici i gotici razvio klaustar kod manastira. Slična arhitektonska rešenja nalaze se i u renesansi, baroku i klasicizmu (peristil u prizemlju palata, lođe, kolonade, objekti u okviru vrtne arhitekture).[1]

Slični po funkcijama sa tremom su balkon, veranda ili lođa u savremenoj arhitekturi. Tremovi su obično jednostavne konstrukcije i pravougaoni ili kvadratni ali mogu da budu i kružnih i zavojitih oblika.

Trem u narodnom neimarstvu u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Trem kod moravske kuće. Janićeva kafana u Ostružnici
Trem seoske kuće u Ležimiru, Srem
Kuća Ljubiše Jankovića u Leskovcu

Trem ili ajat kao arhitektonski element primenjuje se i u narodnom neimarstvu. Najčešće drvene ograde i stubovi trema često su bogato izrezbareni.[1]

U narodnom neimarstvu kod Srba trem kao arhitektonski elemenat javlja se kod moravske kuće ili moravke. Moravska kuća se gradi najčešće u dolini Morave ali i u celoj istočnoj Srbiji. Pojava ovog tipa kuće posledica je migracionih kretanja. Ove oblasti naselilo je stanovništvo Kosova i Metohije a jednim delom i Makedonije. Doseljenici su doneli ne samo formu i oblik kuće već i način građenja. Kuće moravskog prostora su uglavnom bondručare. Prostorna organizacija počiva na dvodelnoj kući sa dva odeqenja i podužnim tremom. Trem na podužnoj strani čini osobenost ovoga tipa kuće i jedno od njenih obeležja. Trem se u daljem razvoju predvaja u dva dela: u ajat koji ostaje pri zemlji i doksat koji je iznad tla i služi kao mirniji i izdvojeni prostor za sedenje i odmor. Kasnije će doksat prerasti u novo odeljenje u razvoju dvodelne kuće.[4]

Trem (ajat, divana) je, prema Aleksandru Deroku, otvorena prostorija kuće pod krovom.[3] To je „praktičan i nužan prostor za rad i život seljakov, on vrši vezu između kuće i dvorišta; na njemu se radi mnogo koji posao leti a noću se leti može na nejmu i spavati, on je najzad, i kao neka vrsta otvorenog predsoblja”. Trem nije deo koji je dodat osnovi kuće već predstavlja jednu od prostorija obuhvaćenih četvorouglom osnove. Pokriven je istim krovom, ali je jedna strana ostavljena sa otvorena prema spoljašnjem prostoru, sa drvenim stupcima kao nosačima krovne konstrukcije. Trem može biti u ravni dvorišta ili odignut na jedan ili više stepenika. Može se pružati celom jednom stranom kuće ili samo delimično.[5] Tremovi koji se pružaju celom dužinom kuće preovlađuju, na primer, kod vojvođanskih kuća, a javljaju se često i kod moravske kuće.

Pored toga što je deo prostornog razvoja moravske kuće on je i snažan elemenat njenog likovnog obeležja. U početku građen u grednom sistemu sa stubovima i jastucima od drveta u kasnijem vremenu na ovaj sistem se dodaju, na razne načine, lučne ispune. U daljoj težnji za likovnim efektima, ovi polukružni luci dobijaju prelomne linije tako da postaju kitnjaste arkade.[4] U nekim slučajevima trem je kombinovan sa ulaskom u podrum. U takvim slučajevima obično se koristi čak i blag pad terena i ulaz u podrum je postavljen sa niže strane. Iznad takvog ulaza postavlja se jedan deo trema, tkakozvani doksat ili divana.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „trijem”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 10. 2018. 
  2. ^ Čing, Frensis D. K. (2006). Vizuelni rečnik arhitekture. Beograd: Građevinska knjiga. str. 77. ISBN 86-395-0466-0. 
  3. ^ a b Stanimirović, Jovanović 2010, str. 131
  4. ^ a b Petrović, Božidar. „Tradicionalno i savremeno graditeljstvo u Srba”. Arhitektura. Pristupljeno 29. 10. 2018. 
  5. ^ a b Deroko 1968, str. 31

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanimirović, Mirko; Jovanović, Goran (2010). „LOĐA KAO ULAZNA ZONA STANA”. nauka + praksa. 13. 
  • Deroko, Aleksandar (1968). Narodno neimarstvo. Beograd: SANU. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]