Feliks Nusbaum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Feliks Nusbaum
Autoportret sa jevrejskom ličnom kartom
Lični podaci
Datum rođenja(1904-12-11)11. decembar 1904.
Mesto rođenjaOsnabrik, Njemačko carstvo
Datum smrti1944.(1944-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (39/40 god.)
Mesto smrtilogor Aušvic, Nacistička Njemačka
Uzrok smrtiubistvo
Nacionalnostnjemačka
Zanimanjeslikar
Porodica
SupružnikFelka Platek
RoditeljiFilip Nusbaum
Rahela Nusbaum
Umetnički rad
PokretNova stvarnost
Uticaji odAnrija Rusoa Vinseta van GogaĐorđo de Kiriko

Feliks Nusbaum (Osnabrik, 11. decembar 1904logor Aušvic, 9. avgust 1944) bio je njemačko-jevrejski nadrealistički slikar. Njegove slike, uključujući i Autoportret sa jevrejskom ličnom kartom (1943) i Trijumf smrti (1944), prikazuju njegova iskustva kao Jevreja tokom Holokausta. Njegov rad se najčešće povezuje sa pokretom Nova stvarnost, a na njega su uticala djela Đorđa de Kirika, Anrija Rusoa i Vinseta van Goga. Nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj on se sklanja u Belgiju. Iz Belgije je , zajedno sa suprugom Felkom Platek, deportovan u logor Aušvic samo nekoliko mjeseci prije nego što je britanska vojska oslobodila Brisel 3. septembra 1944.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nusbaum je rođen i odrastao u Osnabriku u Njemačkoj, kao drugi sin trgovca Filipa Nusbauma (1872–1944) i njegove žene Rahel, rođene van Dajk (1873–1944). Imao je starijeg brata Justusa Nusbauma (1901–1944). Njegov otac je bio veteran Prvog svetskog rata i njemački rodoljub prije uspona nacističke partije. U mladosti se amaterski bavio slikanjem, ali je iz finansijskih razloga bio prinuđen da radi druge poslove. Zbog toga je svog sina ohrabrivao da se profesionalno bavi umjetnošću. Nakon pohađanja jevrejske osnovne škole i srednje škole, 1922/23. počinje da studira umjetnost u Hamburškoj školi primenjenih umjetnosti, a potom nastavlja školovanje u Berlinu u školi Levina Funke i u Ujedinjenoj državnoj školi za slobodnu i primjenjenu umjetnost kao student Paula Plontke i Cezara Klajna. Od 1928. je master student Hansa Majda. Bio je pod jakim uticajem Vinseta van Goga i Anrija Rusoa, a na kraju Đorđa de Kirika i Karla Kara. Smatra se da je ekspresionistička slika Karla Hofera uticala na Nusbaumov pažljiv pristup boji. U Berlinu je 1927. godine upoznao svoju partnerku i buduću suprugu - slikarku Felku Platek koja je rođena u Varšavi 1899. godine.

Oko 1930. njegove izložbe imale su veliki uspjeh. Prve samostalne izložbe imao je u knjižari u Osnabirku 1927. i u galeriji Kasper u Berlinu 1928. godine. Odlazi u Francusku i po povratku 1929. godine osniva svoj studio u Berlinu. Njegov umjetnički iskorak dolazi 1931. sa slikom "Veliki trg".[1] Ovom slikom je na ironičan način prikazao dostojanstvenike odsjeka za likovnu umjetnost berlinske akademije na čelu sa predsjednikom Maksom Libermanom. Od 1932. do maja 1933. Nusbaum je, kao državni stipendista i dobitnik Velike državne nagrade Pruske akademije umjetnosti, boravi u Rimu. Zbog spora sa slikarom Hansom Merveltom napušta Akademiju.[2] Odluci da napusti akademiju doprinjeo je i dolazak nacista na vlast u Njemačkoj. Nakon što je Adolf Hitler u aprilu poslao svog ministra propagande u Rim da objasni umjetničkim elitama kako nacistički umjetnik treba da promoviše herojstvo i arijevsku rasu, Nusbaum je shvatio da, kao Jevrej, ne može da ostane na akademiji.

Nusbaum ne želeći da se vrati u Nacističku Njemačku živi u egzilu sa Felkom Platek prvo u Italiji, Francuskoj, a od 1937. u Briselu. Sa Felkom odlazi 1937. u Švajcarsku da bi je upoznao sa svojim roditeljima. Feliksovi roditelji se zbog velike nostalgije vraćaju u Njemačku uprkos njegovim prigovorima i protivljenju.[3] Ovo je bio poslednji put da je Feliks vidio svoji roditelje — izvor njegove duhovne i finansijske podrške. Feliks i Felka će narednih deset godina provesti u egzilu, uglavnom u Belgiji, što je za njega period emocionalne i umjetničke izolacije, ali i jedno od umjetničkih najproduktivnijih perioda u njegovom životu.[4]

Nakon što je nacistička Nemačka napala Belgiju 8. maja 1940. godine, Nusbauma je belgijska policija uhapsila kao „neprijateljskog stranca“ Nijemaca, a zatim je odveden u logor u Sen-Siprijenu u južnoj Francuskoj. Očajne prilike u logoru uticale su na njegove slike tog vremena. Na kraju je potpisao zahtjev francuskim logorskim vlastima da bude vraćen u Njemačku. Prilikom transporta vozom od Sen Siprijena do Njemačke, uspjeo je da pobjegne u blizini Bordoa. Vraća se u okupiranu Belgiju, u Brisel gdje se nalazi sa Felkom i njih dvoje počinju da se skrivaju kod prijatelja koji je bio trgovac umjetninama.[5] Kako Nusbaum nije imao boravišnih dokumenata, a samim tim ni načina da zaradi novac prijatelji im nalaze skloništa i umjetničke potrepštine kako bi mogao da se bavi slikanjem. Godine 1943. naslikao je "Autoportret sa jevrejskom ličnom kartom". Na ovoj slici nalazi se drvo (bukvalni prevod prezimena Nusbaum je drvo oraha) čije su grane posječene, a jedna grana nosi cvjetove.[6]

Tokom 1944. godine porodica Nusbaum se našla na udaru Nacističke Njemačke, odnosno pplana za uništenje Jevreja. Filip i Rahela Nusbaum su ubijeni u logoru Aušvicu u februaru, a u junu su njemačke oružane snage pronašle Feliksa i Felku kako se kriju na tavanu. Oni su uhapšeni i poslani u Sabirni logorMehelen gdje su dobili brojeve XXVI/284 i XXVI/285.[7] Iz Mehelena su poslani u logor Aušvic gdje su stigli 2. avgusta 1944. Dosadašnje pretpostavke bile su da su oboje ubijeni u gasnim komorama čim je transport stigao u logor. Ovakve tvrdnje opovrgnute su 2014. godine kada je u Ruskom državnom arhivu u Moskvi pronađen dosije hiruškog odeljenja logorske bolnice iz bolnice Bloka 21 u logoru Aušvicu u kojem se govori da je Feliks Nusbaum je naveden kao zatvorenik broj B-3594 i da je liječen od plikova na kažiprstu lijeve ruke 20. septembra 1944. godine. Zbog toga je bio jedan od 361 Jevreja iz njegovog transporta koji su klasifikovani kao sposobni za rad i nisu odmah ubijeni gasom. Nema dokaza da je poslije 26. novembra 1944. prebačen u drugi logor, kao što se dešavalo u drugim slučajevima. Takođe, nije bio jedan od preživjelih iz Aušvica oslobođenih 27. januara 1945. godine. Stoga se pretpostavlja da je preminuo u Aušvicu između 20. septembra 1944. i 27. januara 1945. godine. Feliksov brat je takođe poslan u Aušvic, a 6. septembraa tamo su ubijene i njegova snaha i nećaka. U decembru je njegov brat - posljednji u porodici - umro od iscrpljenosti u Koncentracionom logoru Štuthofu. Tako je u roku od jedne godine, cijela porodica Nusbaum ubijena.

Djela (izbor)[uredi | uredi izvor]

Neke od najpoznatijih svojih djela Nusbaum je stvorio u posljednjim godinama života koje je proveo krijući se u Briselu do hapšenja 20. juna 1944. godine. Kao rijetko koji drugi umjetnik njegove generacije, Feliks Nusbaum je na ovim slikama umjetnički obradio Holokaust u Evropi. U bezizlaznoj i životno ugroženoj situaciji, slikarstvo je za njega postalo čin otpora i kroz njega je sačuvao ljudsko dostojanstvo i pravo na samoopredjeljenje. Smatra se da je naslikao 456 radova i 21 povremeni rad.[8] Njegovi prijatelji iz Belgije sačuvali su njegove slike koje je slikao dok je bio u izgnanstvu.[9] Sve do početka osamdesetih njegova djela su dobijala malo pažnje, da bi već 1997. godine jedna njegova slika prodana na aukciji za 1,7 milion evra.[10]


Feliks Nusbaum je zajedno sa svojim prijateljem Majk Lovenom su 1936. osmislili dječiju priču za animirani film. Međutim, animirani film sa likovima Pitom i Pegsom nikada nije realizovan. Ostalo je samo 29 crno-bijelih fotografija originalnih crteža. Iz toja je izdavačka kuća u Berlinu razvila knjigu za djecu u saradnji sa Doroteom Grim i ilustratorom Frankom Hopmanom in Minstera.[11]

Nasljeđe[uredi | uredi izvor]

Dana 16. jula 1998. godine u Osnabriku je otvorena kuća Feliksa Nusbauma u ​​kojoj se nalazi najveća kolekcija njegovih slika na svijetu sa preko 200 djela. Zgrada muzeja izgrađena je po planu američko-jevrejskog arhitekte Danijela Libeskinda, koji je izgled zgrade povezao sa tragičnim životom umjetnika i njegovom smrću u Aušvicu.[12] U Osnabirku postoji "Društvo Feliks Nusbaum" koje promoviše istraživanje i svjest o Nusbaumovom opusu.[13] Povodom stogodišnjice njegovog rođenja Njemačka pošta je izdala specijalnu marku sa motivom slike "Tajna" u okviru serije "Njemačko slikarstvo u 20. vijeku".

Ispred vile Nusbaum u Osnabirku, postavljena su tri kamena spoticanja koje podsjećaju da je tu živio Feliks Nusbaum i njegovi roditelji. Još jedan kamen spoticanja postavljen je u Briselu u znak sjećanja na Feliksa i Felku, ispred kuće koja je bila njihovo posljednje mjesto boravka prije deportacije. Kamen spoticanja postavljen je i u Hamburgu ispred fakulteta gdje je Feliks studirao.

U Pozorištu u Osnabirku 30. januara 2010. bila je premijera predstave "Feliks Nusbaum" Kristofa Klimkea.[14] U Osnabirku postoji škola koja nosi ime "Feliks Nusbaum". Francuski strip crtač Emil Bravo je u sjećanje na Feliksa Nusbauma napravio strip "Spiru : Nada iznad svega" u ovoj četvorotomnoj priči, koja je smještena u okupiranu Belgiju, Spiru upoznaje Feliksa Nusbauma i Felku Platek i sprijatelji se sa njima. U Srbiji je ovaj strip objavila Izdavačka kuća "Najkula".[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zu unserem Titelbild: Felix Nussbaum »Laßt meine Bilder nicht sterben«”. berlingeschichte.de. Pristupljeno 2024-04-18. 
  2. ^ Jobst C. Knigge: Die Villa Massimo in Rom 1933–1943. Kampf um künstlerische Unabhängigkeit. Humboldt-Universität, Berlin 2013, S. 22 ff.
  3. ^ „Felix_Nussbaum”. 
  4. ^ publisher. „Personen - Felix Nussbaum”. kuenste-im-exil.de (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-04-18. 
  5. ^ Pfisterer, Ulrich; Rosen, Valeska von, ur. (2005). Der Künstler als Kunstwerk: Selbstporträts vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Stuttgart: Philipp Reclam jun. ISBN 978-3-15-010571-9. 
  6. ^ Pfisterer, Ulrich; Rosen, Valeska von, ur. (2005). Der Künstler als Kunstwerk: Selbstporträts vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Stuttgart: Philipp Reclam jun. ISBN 978-3-15-010571-9. 
  7. ^ Osnabrück, Museumsquartier. „Sammlung Felix Nussbaum”. www.museumsquartier-osnabrueck.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2024-04-18. 
  8. ^ „Felix-Nussbaum-Werkverzeichnis”. 
  9. ^ Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge e. V. (Hrsg.): „Lasst meine Bilder nicht sterben“. Künstlerporträts. Kassel 2010, S. 28–29
  10. ^ „Félix NUSSBAUM (1904-1944) Worth, Auction prices, value, estimate – Buy, Sell - Artprice”. Artprice.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-04-19. 
  11. ^ https://berliner-abendblatt.de/2015/04/20/kinderbuch-von-nussbaum/.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  12. ^ Osnabrück, Museumsquartier. „Museumsquartier Osnabrück”. www.museumsquartier-osnabrueck.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2024-04-19. 
  13. ^ „Felix-Nussbaum-Gesellschaft Osnabrück – Start – FNG”. Felix-Nussbaum-Gesellschaft (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2024-04-19. 
  14. ^ Ostendorf, Heiko (2024-04-19). „Felix Nussbaum – Johann Kresnik und Christoph Klimke über Leben und Tod eines Osnabrücker Künstlers”. www.nachtkritik.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2024-04-19. 
  15. ^ „Spiru HC Nada iznad svega (prvi deo) Trnovit početak - Najkula” (na jeziku: srpski). 2022-02-16. Pristupljeno 2024-04-19.