Feodor Lukač
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Feodor Lukač | |
---|---|
Datum rođenja | 2. septembar 1892. |
Mesto rođenja | Foča |
Datum smrti | 14. oktobar 1973.81 god.) ( |
Fedor Lukač (Foča 2. septembar 1892 — Sarajevo, 14. oktobar 1973), doktor, univerzitetski profesor, sportista, sportski radnik, medicinski i sportski pisac.
Sportom se banio od najranije mladosti. U sarajevskoj gimnaziji bio je prvi u vežbanju na spravama, a drugi u mačevanju. Kad je 1909. u Zagrebu upoznao fudbal, preneo je tu igru u Savajevo i sa Emilom Najšulom osnovao srednjoškolski klub. U Budimpešti je 1911. igrao u prvoj ekipi studenata.
Prešavši na studiranje u Beč, ponovo igra fudbal, ali i američki, a trenira laku atletiku. Na akademskom lakoatletskom prvenstvu Austrije 1913. studenti iz Bosne osvojili su u 8 prvih mesta u 10 disciplina, a Fedor Lukač je studentski prvak Austrije u skoku udalj.
Godine 1913. na provom lakoatletskom takmičenju u Bosni, bio je organizator i pobednik u skoku uvis. U Bernu gde je završio studiranje medicine, učlanio se u Gymnastiche Gesellshaft Bern, gde je mnogo doprineo tehnici, taktici i treningu lakoatletičara. Na brojnim lakoatletskim takmičenjima u Švajcarskoj, više puta je prvak u troskoku, skok udalj, skoku uvis i četvoroboju.
Godine 1919. zalagao se aktivno učešće žena u lakojatletici. Iste godine bio je i pobednik u skou udalj na međuklupskom lakoatletskom takmičenju u Zagrebu. Predsedavao je osnivačkoj skupštini Jugoslovenskog lakoatletskog saveza u Zagrebu 1919.
Od 1923. do 1941. rukovodi hirurškim odeljenjem Državne bolnice u Mostaru. Tu je osnovao Teniski klub, Motociklički klub, a 1936. kada je kajakaštvo postao olimpijski sport, doneo je u Mostar prvi sklopivi kajak.
Godine 1941. kad su ga uhvatile ustaše, spasio se od streljanja strmoglavim skokom sa visoke liticu u Neretvu. Posle oslobođenja od 1945. do 1957. je glavni hirurg Vojne oblasti u Sarajevu i jedan od osnivača Medicinskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je od 1947. bio docent, a od 1959. redovni profesor.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Technik, Taktik und Trauining der Liechtatkletikübungen, Bern 1919;
- Sollen Frauen Liechtatkletik trieben ?, Bern 1919;
- Sportsko srce fiskulturnika, Sarajevo 1950;
- Rehabilitacija i vraćanje u život, Sarajevo 1960;
- Smrt u ringu i povrede u boksačkom sportu, Sarajevo 1963;
- Prva pomoć pri sniježnim udasima, Sarajevo 1965 i dr.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Tekst Hrvoja Macanovića u Enciklopediji fizičke kulture JLZ Zagreb 1975. tom 1 str 535