Haljina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marija Antoaneta u balskoj haljini

Haljina je odevni predmet, kojeg obično nose žene i devojčice.[1] Dužina haljine varira zavisno o modi i prilici. Može biti duga do poda ili kratka iznad kolena. Izgled haljine menjao se tokom istorije. Postoji mnogo različitih oblika haljina.[2]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Haljine su spoljašnji deo odeće koji se sastoji od steznika i suknje i može se izraditi u jednom ili više komada.[3][4] Haljine su generalno pogodne i za svečanu i za ležernu odeću na Zapadu za žene i devojke.[4]

Istorijski gledano, haljine su mogle uključivati i druge odevne predmete kao što su korzeti, kirtle, partleti, podsuknje, ogrtači i stomaheri.[5][6][7]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stari Rimljani nosili su donju haljinu, tuniku i gornju haljinu, togu. Sa vremenom haljine su postale složenije i raskošnije. U gradovima su modne promene bile češće, dok su na selima nosili narodnu nošnju. Postajale su haljine za svakodnevno nošenje i haljine za svečane prilike, koje su bile raskošnije. U prošlosti su glavni materijali za izradu haljina bili lan, konoplja, pamuk, vuna i svila. Sve do modernog doba, nosile su se gotovo isključivo duge haljine, one do poda ili duge do članka. Takođe, sve do oko 1800. godine, žene nisu nosile pantalone, već haljine i suknje. U vremenu baroka, nosile su se otmene haljine sa krinolinama i steznicima. U novije vreme, pojavili su se novi materijali za izradu haljina, novi oblici i krojevi haljina.

11. vek[uredi | uredi izvor]

U 11. veku, žene u Evropi su nosile haljine koje su bile slične muškim tunikama i bile su labave, sa porubom koji je sezao do ispod kolena ili niže.[8] Do kraja veka, ove haljine su se čvršće uklapale na rukama i gornjem delu tela žena.[8] Haljine su bile pripijene tako što su na bočnim stranama haljine imale proreze koji su bili čvrsto zategnuti kako bi pristajali ženskoj figuri.[9]

16. vek[uredi | uredi izvor]

Počevši od 1550-ih, žene iz srednje i više klase u Evropi nosile su haljine koje su uključivale mantil, ogrtače, kirtl,[10][11][12] plašt, prednji deo, rukave, naramenice i partlet.[5] Donje rublje se nije nosilo ispod.[5] U Engleskoj je kraljica Elizabeta diktirala kakve haljine žene smeju da nose.[13] Francuskinje su bile inspirisane steznicima u španskom stilu i takođe su nosile naborane kragne.[13] Francuske haljine su bile poznate kao marlote.[14] U Italiji su haljine bile poznate kao ropa i semara.[14] Haljine u 16. veku su takođe prikazivale površinsku dekoraciju kao što je vez, a posebno je bio popularan crni rad.[15]

Ženske haljine u Rusiji tokom 16. i 17. veka identifikovale su mesto žene u društvu ili njihovoj porodici.[16]

17. vek[uredi | uredi izvor]

Holandija, kao centar tekstilne proizvodnje, bila je posebno zapažena oblast inovacija u modi odevanja tokom 17. veka.[7] U Španiji i Portugalu žene su nosile stomahere[7] dok su u Engleskoj i Francuskoj haljine postale „prirodnijeg“ oblika.[7] Čipka i reseci su bili popularni ukrasi.[7] Suknje su bile pune, sa pravilnim naborima, i suknja je omogućavala prikaz donje suknje od kontrastnog materijala.[7] Izrezi su takođe postali niži.[7] Vez koji je odražavao naučna otkrića, kao što su novootkrivene životinje i biljke, bio je popularan.[17] U britanskim kolonijama, višedelne haljine su takođe bile popularne, mada manje luksuzne.[18] Bogate žene koje su živele u španskim ili holandskim kolonijama u Americi kopirale su modu koja je bila popularna iz njihovih domovina.[19]

Trodelna haljina, koja je imala steznik, podsuknju i haljinu, bila je popularna sve do poslednjih 25 godina veka, kada je postala popularnija mantova, ili jednodelna haljina.[20] Korzeti su postali važniji u haljinama do 1680-ih.[21]

Radnice i žene u ropstvu u Americi koristile su jednostavne šare za kreiranje smena, vunenih ili lanenih podsuknji i odora i pamučnih haljina.[22] Donji deo suknji je mogao da se uvuče u pojas kada je žena bila u blizini vatre za kuvanje ili grejanje.[22]

18. vek[uredi | uredi izvor]

Ilustracija Francuskinje iz 18. veka

Velike, trouglaste siluete su bile omiljene tokom 18. veka, suknje su bile široke i poduprte donjom suknjom sa karikama.[23][24] Jednodelne haljine ostale su popularne sve do sredine veka.[25] Tokom 1760-ih u Francuskoj, podsuknje s karikama su smanjene u veličini.[26] Takođe su favorizovane svetlije boje i svetlije tkanine.[27] U kolonijalnoj Americi žene su najčešće nosile haljinu i podsuknju, u kojoj se suknja haljine otvarala i otkrivala podsuknju ispod.[28] Žene su takođe imale jahačku odeću koja se sastojala od podsuknje, jakne i prsluka.[28]

Francuska moda u pogledu haljina postala je veoma brzo promenljiva tokom kasnijeg dela 18. veka.[29] Tokom ovog perioda, dužina modernih haljina je neznatno varirala, između dužine do gležnja i do poda.[30] Između 1740. i 1770. francuska haljina je bila veoma popularan među ženama iz više klase.[31] U Francuskoj je imperijalni stil postao popularan nakon Francuske revolucije.[32] Ovaj jednostavniji stil je takođe favorizovala Žozefina Bonaparta,[32] žena Napoleona. Drugi popularni stilovi tokom revolucije uključivali su haljine tunike i negligée à la patriot, koji je imao crvene, bele i plave boje zastave.[33]

19. vek[uredi | uredi izvor]

Imperijska haljina, 1800–1805, pamuk i lan, Metropolitenski muzej umetnosti (Njujork).

Ženske haljine u 19. veku počele su da se klasifikuju prema dobu dana ili nameni haljine.[34] Haljine visokog struka bile su popularne sve do 1830. godine.[34]

Haljine sa početka devetnaestog veka u Rusiji su bile pod uticajem klasicizma i bile su napravljene od tankih tkanina, pri čemu se neke bile polutransparentne.[35] Elizabet Viže-Lebran je nosila ove vrste haljina sa kratkom suknjom (dolazi do članaka) kada je živela u Rusiji između 1785. i 1801. godine[35] i mnoge Ruskinje su kopirale njen stil.[35] Do 1840-ih, Ruskinje su se okretale onome što je bilo u modi u Evropi.[36]

Evropski stilovi haljina su dramatično pospešili razvoj obručaste suknje i krinolinom podržane stilove iz 1860-ih,[37] a zatim je punoća prekrivena i povučena na leđa.[38] Haljine su imale „dnevni“ steznik sa visokim dekolteom i dugim rukavima i „večernji“ steznik sa niskim izrezom (dekolte) i veoma kratkim rukavima. U Rusiji su metalne suknje bile poznate kao „malahovke“.[36] Suknje iz 1860-ih bile su bogato ukrašene.[38]

Da bi spavale, žene na američkom Zapadu su nosile haljine do poda od belog pamuka sa visokim kragnama koje su bile ukrašene.[39] Razni Indijanci, kao što su Navaho i Meskalero Apači, počeli su da prilagođavaju dizajn svojih haljina tako da više liče na Evropljane sa kojima su dolazili u kontakt.[40] Navaho žene su dalje prilagodile evropski dizajn, ugrađujući sopstveni osećaj za lepo, „stvarajući hozho“.[41]

Obrasci za šivenje od papira za žene da same šiju svoje haljine počeli su da budu dostupni tokom 1860-ih, kada je Baterik Pablišing kompanija počela da ih promoviše.[42] Ovi uzorci su klasifikovani po veličini, što je bila nova inovacija.[43]

Haljine iz viktorijanskog doba bile su pripijene i ukrašene faltama, sakupljanjima i naborima.[32] Žene u Sjedinjenim Državama koje su bile uključene u reformu odevanja 1850-ih našle su se u centru pažnje, pozitivne i negativne.[44] Do 1881. godine formirano je Društvo za racionalnu odeću kao reakcija na restriktivno odevanje tog doba.[32]

Vrste haljina[uredi | uredi izvor]

Razni primeri haljina
  • Venčana haljina ili venčanica je duga, obično bela haljina koju oblači mlada za venčanje.
  • Mala crna haljina je kratka, nepretenciozna večernja ili koktel haljina, koju je lansirala modna kreatorica Koko Šanel.
  • Maturska haljina je svečana haljina, koju devojke oblače za matursku zabavu.
  • Koktel haljina je haljina predviđena za neformalne prilike poput zabava.
  • Haljina za bal nosi se u posebno svečanim prilikama poput balova.
  • Večernja haljina za večernje i noćne izlaske.
  • Poslovna haljina se oblači za poslovne i službene prilike.
  • Letnja haljina je neformalna, lagana haljina koja se nosi preko leta.
  • Duhovnička haljina ili habit koju nose duhovnici i duhovnice.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Condra, Jill (2008). The Greenwood Encyclopedia of Clothing Through World History: 1801 to the present (na jeziku: engleski). Greenwood Publishing Group. str. 59. ISBN 9780313336652. 
  2. ^ Davis, Michael (2007). Art of dress designing (1st izd.). Delhi: Global Media. ISBN 978-81-904575-7-6. 
  3. ^ „The definition of dress”. Dictionary.com. Pristupljeno 2018-01-29. 
  4. ^ a b Picken 1957, str. 101.
  5. ^ a b v Edwards 2017, str. 20.
  6. ^ Cunningham 2003, str. 20.
  7. ^ a b v g d đ e Edwards 2017, str. 30.
  8. ^ a b Newman 2001, str. 113.
  9. ^ Newman 2001, str. 114.
  10. ^ Arnold, Janet: Patterns of Fashion: the cut and construction of clothes for men and women 1560-1620, Macmillan 1985. Revised edition (1986) ISBN 0-89676-083-9
  11. ^ Ashelford, Jane: The Art of Dress: Clothing and Society 1500-1914, Abrams, (1996) ISBN 0-8109-6317-5
  12. ^ Ashelford, Jane. The Visual History of Costume: The Sixteenth Century. 1983 edition ISBN 0-89676-076-6, 1994 reprint ISBN 0-7134-6828-9.
  13. ^ a b Edwards 2017, str. 21.
  14. ^ a b Bigelow 1970, str. 110.
  15. ^ Edwards 2017, str. 23.
  16. ^ Pushkareva 1997, str. 120.
  17. ^ Edwards 2017, str. 34.
  18. ^ Staples & Shaw 2013, str. 222.
  19. ^ Havelin 2012, str. 27.
  20. ^ Edwards 2017, str. 35.
  21. ^ Bigelow 1970, str. 126.
  22. ^ a b Havelin 2012, str. 26.
  23. ^ Bigelow 1970, str. 135.
  24. ^ Bigelow 1970, str. 137.
  25. ^ Edwards 2017, str. 49.
  26. ^ Pietsch 2013, str. 400.
  27. ^ „Costume”. Funk & Wagnalls New World EncyclopediaNeophodna novčana pretplata. 2017 — preko EBSCOhost. 
  28. ^ a b „A Colonial Lady's Clothing: A Glossary of Terms”. Colonial Williamsburg. Pristupljeno 2018-01-24. 
  29. ^ Pietsch 2013, str. 397-398.
  30. ^ Davis, Michael (2007). Art of dress designing (1st izd.). Delhi: Global Media. ISBN 978-81-904575-7-6. 
  31. ^ Delpierre 1997, str. 15-16.
  32. ^ a b v g „A Brief History of Women's Fashion”. Makers (na jeziku: engleski). 7. 9. 2016. Arhivirano iz originala 25. 1. 2018. g. Pristupljeno 2018-01-24. 
  33. ^ Bigelow 1970, str. 157.
  34. ^ a b Bigelow 1970, str. 183.
  35. ^ a b v Pushkareva 1997, str. 242.
  36. ^ a b Pushkareva 1997, str. 244.
  37. ^ Krohn 2012, str. 36.
  38. ^ a b Bigelow 1970, str. 188.
  39. ^ Krohn 2012, str. 37.
  40. ^ Parezo & Jones 2009, str. 384.
  41. ^ Parezo & Jones 2009, str. 384-385.
  42. ^ Darnell 2000, str. 27.
  43. ^ „Butterick History”. Butterick Patterns (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 26. 3. 2019. g. Pristupljeno 2018-01-24. 
  44. ^ Cullen-DuPont, Kathryn (2014). Encyclopedia of Women's History in America (na jeziku: engleski). Infobase Publishing. str. 71—72. ISBN 9781438110332. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]