Crkva Svetog Arhangela Mihaila (letnjeg) u Rakinici
Crkva Svetog Arhangela Mihaila (letnjeg) u Rakinici | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Rakinica |
Opština | Podujevo |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 14./16./20. vek |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije |
Crkva Svetog Arhangela Mihaila (letnjeg) u Rakinici, naseljenom mestu na teritoriji opštine Podujevo, na Kosovu i Metohiji je evidentirano nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture. Pod jurisdikcijom je Srpske pravoslavne crkve Eparhije raško-prizrenske.
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Rakinica je nekada bila srpsko selo, ali su se poslednje srpske porodice iselile posle srpsko-turskog rata 1878. godine.
Sve dok je u okolonim selima i Podujevu do 1999. godine bilo srpskog stanovništva, vršena je povremeno verska služba u crkvi.[1]
Posleratni izveštaji uključujući i OEBS-ov beleže da postoji staro groblje oko crkve sa krstovima. Takođe u izveštajima nakon rata na Kosovu i Metohiji zabeleženo je da je crkva nakon 1999. godine devastirana, spaljena i oskrnavljena, kao i da je srušen njen južni zid.[2][3]
Sveštenici Srpske pravoslavne crkve Stevo Mitrić i Darko Marinković su nakon rata na Kosovu i Metohiji prvi put 2012. i 2013. godine služili pomen u crkvi u kojoj su zatekli tragove od stoke koja se čuvala u crkvi i primetili da su vršeni građevinski radovi na crkvi mimo saznanja i saglasnosti Srpske pravoslavne crkve.[2]
Grupa Albanaca je 28. novembra 2023. godine sa samozvanim albanskim sveštenikom Nikolom Džufkom upalo i faktički preuzelo hram od Srpske pravoslavne crkve i preimenovalo ga u albanski hram.[4][2]
Nedugo nakon upada samozvanog albanskog sveštenika, legitimni sveštenik kanonske Srpske pravoslavne crkve Staniša Arsić je obišao crkvu i ustanovio da je na vratima crkve postavljen katanac i da mu je pristup onemogućen.[1] Sa blagoslovom Episkopa raško-prizrenskog Teodosija, 6. decembra 2023. godine iguman manastira Visoki Dečani Arhimandrit Sava uz sasluženje nadležnog paroha protojereja Staniše Arsića je osvećenjem hrama i svetom Liturgijom hram Svetoga Arhangela Mihaila vratio u svoj redovni crkveni poredak kao bogomolju Srpske pravoslavne crkve – Eparhije raško-prizrenske.[5][6]
Opis crkve[uredi | uredi izvor]
Crkva se nalazili u selu Rakinici, udaljenom oko 25 km jugoistočno od Podujeva. Po predanju, u ovoj crkvi je zanoćilo telo kneza Lazara, kada su ga prenosili iz Prištine u manastir Ravanicu, posle Boja na Kosovu, 1389. godine. Albanci iz sela je zovu „Lazareva crkva” (alb. Kisha e Llazarit). Iznad ulaza u pripratu nalazi se kamena rozeta u stilu moravske škole koja je slična sa rozetama na manastiru Ravanica.[2] Način gradnje i ukrasa određuje vreme podizanja ove crkve u kraj 14. veka, prvi put je obnavljana u 16. veku, drugi put 1936. godine. Fragmenti živopisa sačuvani su u oltarskom prostoru. Oko crkve se nalazilo staro srpsko groblje, koje je porušeno.[4]
Osnov za upis u registar[uredi | uredi izvor]
Rešenje Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Prištini, br. 1008 od 31.12.1967. Zakon o zaštiti spomenika kulture (Sl. glasnik SRS br. 3/66).[7]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Srpska, RTRS, Radio Televizija Republike Srpske, Radio Television of Republic of. „Sveštenik Staniša Arsić u Rakitnici naišao na zaključanu crkvu (FOTO)”. SRBIJA - RTRS. Pristupljeno 2024-01-10.
- ^ a b v g Rakočević, Živojin. „Crkva kao život i sudbina”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-10.
- ^ Medojević & Milosavljević 2022, str. 249.
- ^ a b Rakočević, Živojin. „Oteta crkvica u Rakitnici”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-10.
- ^ „Sveštenstvo SPC ušlo u posed svog provaljenog i oskrnavljenog hrama kod Podujeva”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-10.
- ^ „Sveštenstvo SPC ušlo u posed provaljenog i oskrnavljenog hrama kod Podujeva VIDEO”. B92.net (na jeziku: srpski). 2023-06-12. Pristupljeno 2024-01-10.
- ^ „Spomenici kulture u Srbiji”. spomenicikulture.mi.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2024-01-10.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Medojević, Jovo M.; Milosavljević, Saša A. (2022). „Uništavanje srpskih crkava i manastira na Kosovu i Metohiji od 1999. do 2022. godine: kulturno-geografske determinante”. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 52: 237—256. doi:10.5937/zrffp52-40045.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.