Црни вргањ
Crni vrganj | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | B. aereus
|
Binomno ime | |
Boletus aereus | |
Sinonimi | |
Crni ili ljetni vrganj (lat. Boletus aereus Bull. ex Fr) jestiva je vrsta gljive koja raste u submediteranski krajevima od maja do septembra, a u unutrašnjosti od juna do oktobra. Može se naći pored hrastova, pitomih kestenova i bukvi, na vrućim i više od pola dana Suncu izloženim, polažajima. U nizijskim i submediteranskim krajevima nije rijedak dok ga na višim staništima ima samo na južnim padinama. Često se nađe na sred šumske staze, u grupama od po 2- 4 jedinke. Najbolje uspijeva u Hercegovini, ali i šira okolina Zagreba mu prija.[3]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk veličine 5-16 cm. Poluloptastog je oblika i jastučast, u starosti može biti i spljošten. Kraj je okrenut nadolje sa kožicom koja ga prerasta, a u starosti je obrnuto. Kožica je nježna, kasnije ogoljela ali uvijek suva i bez sjaja. Površina je tamnosmeđe boje poput čokolade, a odozdo probijaju svijetli dijelovi. Mogu se pojaviti maslinasta i ljubičasta boja.[3]
Cjevčice[uredi | uredi izvor]
Cjevčice dužine 8-30 mm, sa jarkom oko stručka. Mutnobijele, zelenožute i na kraju žutomaslinaste boje.[3]
Pore[uredi | uredi izvor]
Pore su sitne, ispod 0,5 mm. U početku začepljene, poslije okruglaste. Po boji su iste kao i cjevčice gledane na presjeku.[3]
Otisak spora[uredi | uredi izvor]
Otisak spora je maslinastosmeđe boje.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak veličine od 5-10/2-4-(6) cm, većinom oblika bureta posebno mlađi. Može biti trbušast ali u dnu zadebljan, a prema gore je uži. U osnovi je bijeli ili kožnatosmeđi, poriven sitnim crvenkastim žilicama tako gusto da se čini istobojnim klobukom. Žilice se u gornjem dijelu ukrštaju pod pravim uglom tako da u toj zoni prave mrežicu. Mrežica je često slabo uočljiva.[3]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je debelo, tvrdo i na vazduhu je nepromjenljivo. Ukus je blag, skoro sladak. Miris fin, podsjeća na aromatične trave. Na Suncu ponekad miriše na tamjan, a pri sušenju na kumarin.[3]
Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]
Na KOH мало посмеђи. На FeSO4 malo pozeleni. Na NH3 nikako ne reaguje.[3]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore boje meda, nepravilno vretenaste, najšire na donjoj trećini: 11-17/4-6 mi.[3]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Zbog njegove crvenkaste mrežice često se može zamijeniti sa crvenim vrganjem (lat. Boletus pinophilus Pil. et Der.). I ta gljiva pripada grupi pravilnih vrganja kojih danas ima devet.[3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pečat Moldavije
-
Crni vrganj
-
Presjek crnog vrgnja
-
Aereusisle
-
Crni vrganj, Italija
-
Boletus aereus
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Herbier. 9. Paris, France: Chez l'auteur, Didot, Debure, Belin. 1789. Pl. 385; fig. II.
|first1=
zahteva|last1=
u Authors list (pomoć) - ^ „Boletus aereus (Viv.) Ricken 1915”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 23. 3. 2013.
- ^ a b v g d đ e ž z Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO "Naprijed"; Zagreb 1986.