Čajnička Krasnica

Bogorodica Krasnica je pravoslavna čudotvorna ikona koja se čuva u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču. Ikona Majke Božije je rad na drvetu, a naslikao je Sveti apostol i jevanđelista Luka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po crkvenom i narodnom predanju ikona je jedna od tri slična djela Svetog jevanđeliste Lyke. Jedna se čuva u Jerusalimu, druga u Hilandaru, a treća u Čajniču. Iz Jerusalima je donio u srpsku zemlju kralj Milutin, koji je tada bio na poklonjenju u Jerusalimu. Kralj je sagradio manastir tamošnjim monasima, a od njih je za uzvrat dobio ovu čudotvornu ikonu. Od tada ikona boravi na dvoru Nemanjića. Posle čudesnog iscjeljenja cara Uroša u znak zahvalnosti darovao je manastiru Banji kod Priboja.^[1]

Kada je Sinan paša krenuo u svoj pohod 1594. godine, spalio je tada i manastir Banju, a čudotvornu ikonu od vatre je spasao pobožni čovjek iz okoline Rudog. Tada je ikonu odnio u Čajniče. Po nardnom predanju, čovjek koji je spasao ikonu zaspao je pred čajničkom crkvom sa ikonom u naručju čekajući sveštenika da otvori crkvu. Kada se probudio u ranim jutarnjim časovima vidio je da ikone nema u naručju. U panici je otrčao do sveštenika probudivši ga i saopštivši mu da je ikona nestala. Otvorivši crkvu vidjeli su da se ikona nalazi na tronu. Shvatili su to kao znak sa neba da ikona tu treba da i ostane.^[1]

Posle obnavljanja manastira Banje 1867. godine, raširile su se vijesti da će se ikona vratiti u Banju. Tada se yzbynylo stanovništvo Čajniča, pa sy i oryžjem htjeli to da sprječe.^[2] Okov ikone uradio je čuveni sarajevski kyjyndžija Risto Andrić 1868. godine. On je da bi se sav posvetio poslu zatvorio svoju radnju i tri godine radio na remek djelu, gdje je utošio 17 kilogram zlata i srebra.^[3]

U Drugom svjetskom ratu, Čajničani su iz crkve iznjeli sve knjige i ikonu. U toku rata Italijani su htjeli uzeti ikonu, pa su tako organizovali i potrage za njom. Čuvajući ikonu u šumi čuvarima je prestalo snadbjevanje, pa im je ponestalo vode; tada je jedan od njih rekao, da hoće barem malo iz ovog kamena vode poteći da se mogu napiti. Po kazivanju voda je potekla.^[4] Godine 1943. ustaše su obile i opljačkale crkvu, a Srbi su tada spasili ikonu tako što su je sakrili u kući Milke Spremo. Posle odlaska ystaša, osam ljydi je prenijelo ikony y crkvy sela Strečnje. Iz Strečanje je ikona premještena y jedny pećiny, radi sigyrnosti. Iz pećine je dalje prenesena y selo Slatina kod Foče i smještena y tamošnjy crkvy, a odatle y selo Trpinje, gdje je ikona bila do kraja rata. Posle rata, narod je vratio čudotvornu ikonu u Čajniče.^[5]

Odlike[uredi | uredi izvor]

Ikona je slikana na drvenoj ploči sa obje strane. Ona je litijska ikona, naslikana od strane apostola Luke ili nekog od ikonopisca do 4. vijeka nove ere. Dimenzija je 107h73 centimetra. Sa prednje strane je naslikana Bogorodica sa Hristom na ryci, a na poleđini je Sveti Jovan Krstitelj, koji desnom rykom blagosilja. Ikonografska osobenost čajničke Bogorodice se ogleda u tome što Bogorodica drži Hrista na desnoj, a ne na lijevoj ruci, a to se povezuje sa legendom po kojoj je apostol Luka slikao ikonu dok mu je pozirala sama Bogorodica. Likovi na ikoni su tamni od požara.^[6] Okov je radio poznati kyjyndžija, Risto Andrić 1868 godine.

Čudotvorna ikona[uredi | uredi izvor]

Čajnička Krasnica je pravoslavna čydotvorna svetinja, koja je nadaleko čuvena i to ne samo među pravoslavnima, već i među pripadnicima drugih religija. Pred Krasnicom su se dešavala mnoga čuda, iscjeljenja, pa ovu svetinju smatraju jednom od najvećih u pravoslavnom narodu, a najvećom u Republici Srpskoj. Sveti vladika Nikolaj Velimirović smatrao je da je Čudotvorna ikona Bogorodice, najveća svetinja na Balkanu, poslije Ostroga. Brojna čuda koja su se desila pred ikonom Majke Božije zapisao je prota Jovan Jovanović, koji je u Čajniču službovao 50 godina.^[3]

Molitva[uredi | uredi izvor]

Presveta Bogorodice, darodarilice, spasi nas.
Tebe slavimo, Darodarilicu, koja si čudesima mnogim proslavila Sina svojega i sebe, Djevo Bogomati; osveti nas slavom tvojom neizrečenom, Darodarilice, i spasi duše naše.
Čajniče se raduje tebi, Bogoradovana, kao dragocenoj riznici nebeskih darova; obdari i nas milošću svojom, Darodarilice, i isprosi nam blagodat Duha Svetoga što istinom prosvećuje i osvećuje duše naše.
Darove daruješ svakome ko ime tvoje sa verom i nadom spominje, i svakome ko se pred lik tvojim čudotvornim moli: slepima vid, raslabljenima snagu, bezdetnima potomstvo, tužnima utehu pokajnicima očšćenje. Stoga te u ljubavi proslavljamo, Darodarilice, i pod tvoju zaštitu duše naše stavljamo.
Nebeska slavo i Čajnička pohvalo, raduj se! Iz tvoga djevičanskog tela zasijala je radost svemu svetu; neka i iz tvoje čudesne ikone sija radost svima nama, koji se tebi vazda radujemo i iz dubine duše kličemo: Raduj se, Zoro našega spasenja, raduj se, Darodarilice, obraduj nas svakim dobrom. Amin.

^[7]