Pređi na sadržaj

Bjelica (prezime)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bjelica je izvorno srpsko i /ili crnogorsko, kao i bošnjačko prezime. Mahom sve osobe sa prezimenom Bjelica vode poreklo iz starocrnogorskog plemena Bjelice. Prezime je izvorno formirano tako što su iseljenici iz Bjelica, umesto imena svog bratstva ili roda uzimali ime plemena. Proces iseljavanja, a samim tim i nastanak prezimena Bjelica, se vezuje za 18. i 19. vek. Procesom kolonizacija i selidbama u gradove, koji nisu zaobišli nijednu ruralnu oblast u Jugoslaviji, Bjelice su se tokom 20. veka raselili širom Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske.

Etnička pripadnost[uredi | uredi izvor]

Bjelice su najvećim delom Srbi i Crnogorci, mada ima i Bošnjaka i Hrvata.

Krsna slava[uredi | uredi izvor]

Većini Bjelica pravoslavaca krsna slava je Sveti Jovan zimski. Prisutna su i druge slave, poput Svete Petke.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Prezime Bjelica sreće se u svim krajevima bivše Jugoslavije. Danas je najprisutnije u Srbiji i Bosni i Hercegovini, manje u Crnoj Gori, a najmanje u Hrvatskoj. Do početka 20. veka prezime je najviše bilo prisutno u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i Srbiji.

Neka od mesta odakle su rodom Bjelice - svi su pravoslavci, osim gde je navedeno drugačije:

Krajem 19. i tokom 20. veka veliki broj Bjelica je iz Hercegovine i Crne Gore kolonizovan ili se preselio u Srbiju. Početkom 20. veka iz Vrbice su se Bjelice naselile u okolinu Prokuplja, u Jovine Livade i Novi Đurevac, i u još nekoliko sela Jablanice i Puste Reke. Posle Drugog svetskog rata, određeni broj Bjelica se naselio u Vojvodinu, najviše u okolinu Vrbasa.

Istaknute Bjelice[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [1] Dragutin R. Bjelica, Bjelice, kazivanja o plemenu i bratstvima, Beograd, 1996
  • [2] Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora: Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena, Beograd, 1978