Bjelice

С Википедије, слободне енциклопедије
Пређи на навигацију Пређи на претрагу
Стара Црна Гора и њена племена.

Bjelice је bilо jedno od najbrojnijih crnogorskih plemena koje se razvilo uz još osam plemena u Katunskoj nahiji. To su bila plemena: Cetinjsko, Njeguši, Ćeklići, Cuce, Ozrinići (Čevo), Pješivci, Zagarač i Komani. Danas je "Bjelice" i geografska odrednica i odgovara teritoriji nekadašnjeg plemena.

Bjelice se kao teritorija prvi put pominju 1430. godine, o čemu piše češki istoričar Konstantin Jireček ("de zente Bielice"). Godine 1431. se pominju i u kotorskim zapisima. U turskom defteru iz 1521. godine se o njima piše kao o selu od 80 kuća i četiri zaseoka: Lješev Stup (Lješev Stub), Prediš, Rešna (Resna) i Staković. Prema narodnom predanju, Velje Cuce, Bajice, Bjelice i još neka plemena vode porijeklo od kosovskih junaka Orlovića, tj. od braće Pavla Orlovića, koji su se, bježeći od Turaka poslije Kosovske bitke prvo naselili u Gacku i okolnim mjestima (Čarađe, Bjeletaci), a docnije prešli u Banjane, i konačno na prostore Stare Crne Gore - Cuca, Bjelica, Bajica i još nekih bratstava i plemena.

Prostor na kome je živjelo pleme Bjelice nalazi se na 20-50 km sjeverozapadno od Cetinja. Ovaj prostor je u prosjeku velike nadmorske visine (800-900 m) i sa svih strana je okružen visokim planinama - Čelinac (1300 m), Štavor (Stavor) (1200 m) i Čevski lisac (1100 m).

Pleme Bjelice djelilo se na Donje i Gornje Bjelice. Kao i sva veća crnogorska plemena, i ovo se sastojalo iz mnogobrojnih bratstava i rodova. Najpoznatije i najstarije bratstvo su Milići, a među starijima su i Abramovići, Andrići, Pejovići, Jovanovići, Kuzmani, Lončarevići i Bekteševići, Popivode, Tomići, Vukčevići, Vušurovići, Mikulići i Crvenice. Broj bratstava i rodova je znatno veći.

Prezime "Bjelica" nose osobe koje vode porijeklo iz plemena Bjelica. Veliki broj iseljenika je uzimao "Bjelica" za svoje prezime i otud je to prezime prisutno u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, i u manjem dijelu u Hrvatskoj.


Znameniti Bjelice[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Defendologija centar Nikšić – Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore – Zvanični sajt Defendologija centra Crne Gore” (на језику: босански). Приступљено 10. 5. 2020. 
  2. ^ Milić, Slavko (22. 2. 2011). [22.02.2011 „Zagonetna tajna crkve u Resni – Slavko Milić – Montenegrina.net | Kultura, umjetnost i nasljeđe Crne Gore. Culture, Arts & Heritage of Montenegro.”] Проверите вредност параметра |archive-url= (помоћ). https://montenegrina.net/nauka/istorija/dokumenta-istorija/plemena-i-bratstva/zagonetna-tajna-crkve-u-resni-slavko-milic/ (на језику: енглески). Архивирано из оригинала на датум |archive-url= захтева |archive-date= (помоћ). Приступљено 10. 5. 2020.  Спољашња веза у |website= (помоћ)