Civilization IV

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Civilization IV
Civilization IV
Developer(i)Firaxis Games
Izdavač(i)2K Games i Aspyr
Endžin(i)Gamebryo
PlatformeWindows, Mekintoš
Izlazak25. oktobar 2005. (Severna Amerika)
4. novembar 2005. (ostatak sveta)
Žanr(ovi)Potezna strategija
Modifikacijejedan igrač, do 18 igrača preko interneta
Dizajner(i)Soren Džonson
Verzija1.74 (od 20. jula 2007)
Medijum(i)CD (2), DVD
SpecifikacijeWindows 2000/XP/Vista
procesor od 1.2 GHz
256 MB RAM
1.7 GB na hard disku
4x DVD drajv
DirectX 9.0c kompatibilna grafička kartica sa 64 MB i T&L standardom i pixel shader-om
DirectX 9.0c kompatibilna zvučna kartica
Način kontroleMiš, Tastatura
PrethodnikCivilization III
NaslednikCivilization V

Sid Meier's Civilization IV (Civilization 4 или Civ4) je strateška računarska igra iz 2005. godine. Četvrti je deo izuzetno popularne franšize i donosi pregršt poboljšanja u odnosu na svoje prethodnike. Do sada je objavljeno tri ekspanzija i to: Warlords, Beyond the Sword i Colonization. Prodato je preko 3 miliona primeraka igre koja je dobila sve moguće pohvale. Uglavnom je u većini časopisa dobijala ocene preko 9, a IGN ju je čak proglasio najboljom igrom 2005.[1], kao i drugom najboljom računarskom igrom ikada.[2]

Neki od državnika koji se pojavljuju u igri

Igra vas na početku stavlja u ulogu vođe (Julije Cezar, Džordž Vašington, Petar Veliki...) jedne od 18 civilizacija (SAD, Maje, Japan, Stara Grčka...) koji treba do osnuje carstvo počevši od malih gradova koje će razviti do bilionskih metropola. Igra počinje 4000. p. n. e. i odvija se na verodostojnim lokacijama (planeta Zemlja, Evropa...) ili na nasumično generisanim mestima. U gradovima možete graditi crkve, luke, elektrane ili pozorišta, ali i neke od poznatih svetskih znamenitosti kao što su Ajfelova kula, Kineski zid, Semiramidini viseći vrtovi ili mnogih drugih.

U toku igre, igrač koristeći resurse (gvožđe, banane, dijamanti...) i gradeći gradove otkriva nove tehnologije i građevine i stupa u odnos sa susednim nacijama. Igru je moguće igrati na više načina jer od igrača zavisi da li će ratovati, širiti svoju kulturu, špijunirati susede ili će diplomatijom izbeći sukobe. Igra zaista ide ne samo u širinu već i u dubinu, sa pregršt mogućnosti i situacija što daje utisak da svaki put igru igrate na drugačiji način. Iako su audio i vizuelna komponenta igre nešto slabije, gejmplej to nadoknađuje s obzirom da je doveden skoro do savršenstva.

Gejmplej[uredi | uredi izvor]

Diplomatija[uredi | uredi izvor]

Diplomatija u igri podrazumeva razmenu dobara. Moguće je razmenjivanje tehnologije, resursa, mapa ili zlata. Postoje i složeniji načini uspostavljanja odnosa, poput otvaranja granica prijateljima, sankcija, vojnih paktova ili usvajanja određenih zakona ili religija. Veliku ulogu u diplomatiji igra formiranje Ujedinjenih nacija što omogućava usvajanje rezolucija Organizacije ujedinjenih nacija (kao što su zabrana korišćenja nuklearnog oružja).

Za razliku od prethodnih igara lideri računarski vođenih zemalja protivnika sada se ponašaju mnogo „pametnije“, jer obraćaju pažnju čak i na to sa kime trgujete ili ratujete i sve to ima uticaj na odnose koji imaju sa vama (bili oni prijateljski ili ne). U zavisnosti od toga možete od njih dobiti i određene povlastice.

Borba[uredi | uredi izvor]

Vojne jedinice nakon svake borbe dobijaju iskustvene poene koje koje trošite na određena poboljšanja (ima ih ukupno 41). Što je jedinica iskustvenija to će lakše savladati čak i naprednije jedinice. Takođe, pre napada igrač dobija u procentima koliku šansu njegove trupe imaju da poraze protivničke.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 09. 07. 2012. g. Pristupljeno 27. 09. 2009. 
  2. ^ Top 25 PC Games of All Time - IGN

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]