Puhovi
Puhovi Vremenski raspon: rani eocen — danas
| |
---|---|
Afrički puh, Graphiurus sp. | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Rodentia |
Podred: | Sciuromorpha |
Porodica: | Gliridae Muirhead in Brewster, 1819[1] |
Tipski rod | |
Glis Brisson, 1762
| |
Podfamilije i rodovi | |
Puhovi[2] (lat. Gliridae) je porodica koja obuhvata 9 rodova i 34 vrste savremenih puhova, sitnih glodara Starog sveta.
Puh je glodar iz porodice Gliridae (ova porodica se takođe različito naziva Myoxidae ili Muscardinidae od strane različitih taksonoma). Puhovi su noćne životinje koje se nalaze u Africi, Aziji i Evropi. Ime su dobili po dugom, neaktivnom periodu hibernacije od šest meseci ili duže.[3]
Pošto je samo jedna vrsta puha – lešnički puh – poreklom iz Ujedinjenog Kraljevstva, u svakodnevnoj engleskoj upotrebi „puh“ se može odnositi bilo na tu jednu vrstu ili na porodicu u celini.
Englesko ime vrste potiče od francuskog dormeuse, a ovo drugo verovatno od Languedocien radourmeire.[4]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
U engleskom jeziku se naziv ove familije, dormouse, smatra da je „dugorepi glodar iz Starog sveta poznat po stanju polu-hibernacije zimi, početkom 15. veka, verovatno od anglo-francuskog dormouse 'koji ima tendenciju da miruje' (što potiče od dormir 'spavati', pogledajte dormant), sa drugim elementom koji se pogrešno poistovećuje sa mišem; ili je možda iz srednjeengleske dijalekatske složenice mouse i srednjofrancuskog dormir. Francuski dormeuse, žen. od dormeur 'spavačica' je posvedočen tek od 17 veka.[5]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Puhovi su mali glodari, dužine tela između 6 i 19 cm (2,4 i 7,5 in), i težine između 15 i 180 g (0,53 i 6,35 oz).[6] Generalno su po izgledu slični mišu, ali sa krznenim, a ne ljuskavim repovima. Oni su uglavnom arborealni, okretni i dobro prilagođeni penjanju. Većina vrsta je noćna. Puhovi imaju odlično čulo sluha i signaliziraju jedni drugima različitim vokalizacijama.[7]
Puhovi su svejedi i obično se hrane bobicama, cvećem, voćem, insektima i orasima. Jedinstveni su među glodarima po tome što im nedostaje cekum, deo creva koji se koristi kod drugih vrsta za fermentaciju biljnih materija. Njihova zubna formula je slična onoj kod veverica, iako im često nedostaju pretkutnjaci:
Denticija |
---|
1.0.0–1.3 |
1.0.0–1.3 |
Puhovi se razmnožavaju jednom ili povremeno dva puta godišnje, proizvodeći legla sa u proseku četiri mlada nakon perioda gestacije od 22-24 dana. Oni mogu da žive čak pet godina. Mladi se rađaju bez dlake i bespomoćni su, a oči im se otvaraju tek oko 18 dana nakon rođenja. Oni obično postaju seksualno zreli nakon završetka prve hibernacije. Puhovi žive u malim porodičnim grupama, sa domskim rasponima koji se uveliko razlikuju među vrstama i zavise od dostupnosti hrane.[7]
Hibernacija[uredi | uredi izvor]
Jedna od najznačajnijih karakteristika puhova koji žive u umerenim zonama je hibernacija. Oni mogu da hiberniraju šest meseci u godini, ili čak i duže ako vreme ne postane dovoljno toplo, ponekad se bude na kratko da bi jeli hranu koju su prethodno obezbedili u blizini. Tokom leta, oni akumuliraju masnoću u svojim telima da bi se hranili tokom perioda hibernacije.[7]
Odnos sa ljudima[uredi | uredi izvor]
Jestivi puh (Glis glis) je u starom Rimu smatran delikatesom, bilo kao slano predjelo ili kao desert (umočen u med i mak). Rimljani su koristili posebnu vrstu ograđenog prostora, glirarijuma, da uzgajaju i tove puhove za trpezu.[7] I dalje se smatra delikatesom u Sloveniji i na nekoliko mesta u Hrvatskoj, i to u Lici, i na ostrvima Hvar i Brač.[8][9] Elizabetanci su verovali da puhova mast izaziva san, jer se životinja nakupljala masti pre hibernacije.[10]
Poslednjih godina[11] puhovi su počeli da ulaze u trgovinu kućnim ljubimcima, iako su neuobičajeni kao kućni ljubimci i smatraju se egzotičnim kućnim ljubimcima. Šumski puh (Graphiurus murinus) je najčešće viđena vrsta u trgovini kućnim ljubimcima.[12] Azijski vrtni puhovi (Eliomys melanurus) se takođe povremeno drže kao kućni ljubimci.[13]
Evolucija[uredi | uredi izvor]
Gliridae su jedna od najstarijih postojećih porodica glodara, sa fosilnim zapisima koji datiraju iz ranog eocena. Kako se trenutno razume, oni su u Evropi potekli od ranih paleogenskih isčiromida kao što su Microparamys (Sparnacomys) čandoni. Rani i srednji eocenski rod Eogliravus predstavlja najraniji i najprimitivniji gliridni takson; najstarija vrsta, Eogliravus wildi, poznata je po izolovanim zubima iz ranog eocena Francuske i kompletnom primerku ranog srednjeg eocena jame Mesel u Nemačkoj.[14] Oni se pojavljuju u Africi u gornjem miocenu i tek relativno nedavno u Aziji. Identifikovane su mnoge vrste izumrlih vrsta puhova. Tokom pleistocena, džinovski puhovi veličine velikih pacova, Leithia melitensis, živeli su na ostrvima Malta i Sicilija.[15]
Sistematika[uredi | uredi izvor]
Porodica puhovi (lat. Gliridae) uključuje:
- potporodica Graphiurinae
- rod Graphiurus (afrički puhovi)
- Graphiurus angolensis, (angolski puh)[16]
- Graphiurus christyi (Hristijev puh)[17]
- Graphiurus crassicaudatus (kratkorepi puh)[18]
- Graphiurus johnstoni (Džonstonov puh)[19]
- Graphiurus kelleni (Kelenov puh)[20][21]
- Graphiurus lorraineus (itočnoafrički puh)
- Graphiurus microtis (malouhi puh)
- Graphiurus monardi (Monardov puh)
- Graphiurus murinus (afrički šumski puh)
- Graphiurus nagtglasii (Nagtglasov afrički puh)
- Graphiurus ocularis (puh sa naočarama)
- Graphiurus platyops (kamenjarski puh)
- Graphiurus rupicola (kamenjarski puh)
- Graphiurus surdus (tihi puh)
- Graphiurus walterverheyeni[22]
- potporodica Leithiinae
- rod Chaetocauda
- Chaetocauda sichuanensis (kineski puh)[23]
- rod Dryomys
- Dryomys laniger (vunasti puh)
- Dryomys niethammeri (Nijethamerov šumski puh)
- Dryomys nitedula (šumski puh)
- rod Eliomys (baštenski puh)
- Eliomys melanurus (azijski baštenski puh)
- Eliomys munbyanus (marokanski baštenski puh)
- Eliomys quercinus (baštenski puh)
- rod Hypnomys† (izumrli balearski puh)
- rod Muscardinus
- Muscardinus avellanarius (puh orašar)
- rod Myomimus (mišorepi puhovi)
- Myomimus personatus (maskirani mišorepi puh)
- Myomimus roachi (Roahov mišorepi puh)
- Myomimus setzeri (Secerov mišorepi puh)
- rod Selevinia
- Selevinia betpakdalaensis (selevinija, pustinjski puh)
- potporodica Glirinae
- rod Glirulus
- Glirulus japonicus (japanski puh)[24][25]
- rod Glis (puh)
- Glis glis (puh)
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Davis Brewster, ed. Edinburgh Encyclopædia, 1819.
- ^ „Prilog VII Strogo zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs.
- ^ „Species – Dormouse”. The Mammal Society. Arhivirano iz originala 08. 03. 2018. g. Pristupljeno 8. 3. 2018.
- ^ Wedgwood, Hensleigh (1855). „On False Etymologies”. Transactions of the Philological Society (6): 66.
- ^ „dormouse (n.)”. etymonline.com. Pristupljeno 24. 3. 2019.
- ^ Juškaitis, R. (2001). „Weight changes of the common dormouse (Muscardinus avellanarius L.) during the year in Lithuania” (PDF). Trakya University Journal of Scientific Research.
- ^ a b v g Baudoin, Claude (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 678–680. ISBN 978-0-87196-871-5.
- ^ Freedman, Paul (6. 3. 2008). „Meals that Time Forgot”. Gourmet.com. Arhivirano iz originala 11. 3. 2008. g. Pristupljeno 13. 2. 2017.
- ^ Kolumbić, Igor. „Fifth Puhijada”. otok-hvar.com. Hvar: Offero Prima d.o.o. Arhivirano iz originala 07. 03. 2021. g. Pristupljeno 13. 2. 2017.
- ^ „10 ways to get a really good sleep”. BBC. 27. 3. 2009. Pristupljeno 13. 2. 2017.
- ^ „www.oocities.org/efexotics/africandormouse.html”. 2009. „As far as I know, my own pet shop in Cambridgeshire was the first pet shop in Britain to regularly stock the species (this was as recently as the 1990s).”
- ^ „Dormice”.
- ^ „Asian Garden Dormice”.
- ^ Storch, G.; Seiffert, C. (2007). „Extraordinarily preserved specimen of the oldest known glirid from the middle Eocene of Messel (Rodentia)”. Journal of Vertebrate Paleontology. 27 (1): 189—194. doi:10.1671/0272-4634(2007)27[189:EPSOTO]2.0.CO;2.
- ^ Savage, RJG; Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 119. ISBN 978-0-8160-1194-0.
- ^ Gerrie, R.; Kennerley, R. (2017). „Graphiurus angolensis”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2017: e.T44915A22221854. doi:10.2305/IUCN.UK.2017-2.RLTS.T44915A22221854.en . Pristupljeno 11. 11. 2021.
- ^ Grubb, P. & Schlitter, D. 2008. Graphiurus christyi. 2006 IUCN Red List of Threatened Species. Downloaded on 18 August 2009.
- ^ Grubb, P. & Schlitter, D. 2004. Graphiurus crassicaudatus. 2006 IUCN Red List of Threatened Species. Downloaded on 29 July 2007.
- ^ Schlitter, D. 2004. Graphiurus johnstoni. 2006 IUCN Red List of Threatened Species. Downloaded on 29 July 2007.
- ^ Schlitter, D.; Grubb, P. (2015). „Graphiurus kelleni”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2015. Pristupljeno 19. 11. 2016.
- ^ Kingdon, Jonathan (2015). The Kingdon Field Guide to African Mammals (Second izd.). Bloomsbury Publishing. str. 248. ISBN 978-1-4729-2531-2.
- ^ Holden, Mary Ellen; Levine, Rebecca S (2009). „Chapter 9. Systematic Revision of Sub-Saharan African Dormice (Rodentia: Gliridae: Graphiurus) Part II: Description of a New Species of Graphiurus from the Central Congo Basin, Including Morphological and Ecological Niche Comparisons with G. crassicaudatus and G. lorraineus”. Bulletin of the American Museum of Natural History. 331: 314—355. doi:10.1206/582-9.1.
- ^ Johnston, C.; Smith, A. T. (2016). „Chaetocauda sichuanensis”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T6860A22222574. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T6860A22222574.en . Pristupljeno 19. 11. 2021.
- ^ Cassola, F. (2016). „Glirulus japonicus”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T9246A22222495. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-2.RLTS.T9246A22222495.en . Pristupljeno 12. 11. 2021.
- ^ Nakamura-Kojo, Yumena; Kojo, Nobuaki; Tamate, Hidetoshi B. (8. 4. 2016). „Spatial Differences in Arboreal Activity of Two Rodents, the Japanese Dormouse ( Glirulus japonicus) and the Small Japanese Field Mouse ( Apodemus argenteus )”. Annales Zoologici Fennici (na jeziku: engleski). 53 (1–2): 81—90. ISSN 0003-455X. S2CID 87216233. doi:10.5735/086.053.0207.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Holden, M. E. (2005). Wilson, D. E.; Reeder, D. M., ur. „Family Gliridae”. Mammal Species of the World a Taxonomic and Geographic Reference. Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 819—841.
- Kingdon, Jonathan; Happold, David; Butynski, Thomas; Hoffmann, Michael; Happold, Meredith; Kalina, Jan (2013). Mammals of Africa. A&C Black. str. 110—111. ISBN 978-1-4081-8996-2.
- Monadjem, Ara; Taylor, Peter J.; Denys, Christiane; Cotterill, Fenton P.D. (2015). Rodents of Sub-Saharan Africa: A biogeographic and taxonomic synthesis. De Gruyter. str. 63—65. ISBN 978-3-11-038923-4.
- Holden, M. E.. 2005. Family Gliridae. pp. 819–841 in Mammal Species of the World a Taxonomic and Geographic Reference. D. E. Wilson and D. M. Reeder eds. Johns Hopkins University Press, Baltimore.
- *Wang, Youzhi. 1985. A new genus and species of Gliridae. Acta Theriologica Sinica, Vol. 5 (1985), pp. 67–75.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Glirarium.org (English and German)
- Fauna of Europe: Glis glis Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. март 2016)
- „Dormice”. The PiedPiper.
- „Dormouse”. BBC Wales Nature.