Percrocutidae

Percrocutidae; Vremenski raspon: 14.20–5.332 Ma PreЄ Є O S D C P T J K Pg N srednji Miocen do kasni Pliocen
	rekonstrukcija izgleda vrste; Dinocrocuta gigantea
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Mammalia
Red:	Carnivora
Podred:	Feliformia
Infrared:	Aeluroidea
Parvred:	Viverroidea
Natporodica:	Herpestoidea
Porodica:	†Percrocutidae; Werdelin & Solounias, 1991
Tipski rod
	Percrocuta; Kretzoi, 1938
Rodovi
	†Dinocrocuta; †Percrocuta;
Sinonimi
	Percrocutinae (Howel & Petter, 1985);

Percrocutidae (Perkrokutidae — „okorjele hijene”) je izumrla porodica mačkolikih zvijeri iz natporodice Herpestoidea, koja je u periodu od srednjeg Miocena do kasnog Pliocena nastanjivala područje Evrope, Afrike i Azije.^[1]^[2] Ovu porodicu sisara su činili rodovi Dinocrocuta i Percrocuta. Stručni naziv za članove ove porodice sisara je perkrokutidi.

Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]

Naziv ove porodice vodi porijeklo od:

tipskog roda Percrocuta,
i taksonomskog nastavka -idae.

Opis[uredi | uredi izvor]

Predstavnici porodice Percrocutidae su po svojoj građi tijela nalikovali na predstavnike porodice hijene.

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Najraniji znani fosilni ostaci predstavnika ove porodice su iz perioda srednjeg Miocena sa područja južne Evrope i zapadne Azije, i pripadali su vrstama iz roda Percrocuta. Ove rane vrste su već imale velike pretkutnjake u vilicama, ali nisu posjedovale masivan ugriz kao kasnije vrste iz roda Dinocrocuta, iz perioda kasnog Miocena.^[3]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Istorija klasifikacije[uredi | uredi izvor]

U početku, rodovi Percrocuta i Dinocrocuta su uvrštavani u potporodicu Percrocutinae (unutar porodice hijene), no kasnije je utvrđeno da ova dva roda pripadaju zasebnoj porodici Percrocutidae, koja je u bliskom srodstvu sa porodicom hijene.^[4] Jedno vrijeme, izumrli rodovi Belbus i Allohyaena su bili grupisani unutar porodice Percrocutidae,^[5] no kasnija istraživanja su ukazala na to da su ova dva roda u stvari pripadnici porodice hijene.^[6] Prema mišljenju neki naučnika vrste iz izumrlog roda viverida Africanictis bi možda trebale da se uvrste kao primitivni predstavnici ove porodice zvijeri.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Porodica: †Percrocutidae^[1]
- Rod: †Dinocrocuta
  - †Dinocrocuta algeriensis
  - †Dinocrocuta gigantea
  - †Dinocrocuta salonicae
  - †Dinocrocuta senyureki
- Rod: †Percrocuta
  - †Percrocuta abessalomi
  - †Percrocuta carnifex
  - †Percrocuta hebeiensis
  - †Percrocuta leakeyi
  - †Percrocuta miocenica
  - †Percrocuta tobieni
  - †Percrocuta tungurensis

Filogenetsko stablo[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze porodice Percrocutidae.

Herpestoidea

Herpestidae

	[[Mungosi\|Herpestidae (sensu stricto)]]

	Eupleridae

sensu lato

Hyaenidae

	[[Hijene\|Hyaenidae (sensu stricto)]]

	†Lophocyonidae

†Percrocutidae

†Dinocrocuta

	†Dinocrocuta gigantea

	†Dinocrocuta algeriensis

	†Dinocrocuta salonicae

	†Dinocrocuta senyureki

†Percrocuta

	†Percrocuta abessalomi

	†Percrocuta tobieni

	†Percrocuta miocenica

	†Percrocuta hebeiensis

†Percrocuta leakeyi

	†Percrocuta carnifex

	†Percrocuta sp. (Al Jadidah)

	†Percrocuta tungurensis

?

sensu lato

Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
^ Paleobiology Database: Percrocutidae basic information
^ Alan Turner & Mauricio Antón: Evolving Eden. An Illustrated Guide to the Evolution of the African Large-Mammal Fauna. Columbia University Press, New York. 2004. ISBN 978-0-231-11944-3.
^ Borja Figueirido, Zhijie JACK Tseng, Alberto Martín-Serra, Skull Shape Evolution In Durophagous Carnivorans, Evolution 67(7):1975-93 · July 2013 . doi:10.1111/evo.12059. Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) · Source: PubMed
^ Raymond Louis Bernor; Fahlbusch, Volker; Hans-Walter Mittmann (1996). The Evolution of Western Eurasian Neogene Mammal Faunas. Columbia University Press. str. 261—265. ISBN 978-0-231-08246-4.
^ Werdelin, Lars; Kürten, Björn (1999). „Allohyaena (Mammalia: Carnivora): giant hyaenid from the Late Miocene of Hungary”. Zoological Journal of the Linnean Society. 126 (3): 319—334. doi:10.1111/j.1096-3642.1999.tb01374.x.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Jordi Agustí: Mammoths, Sabertooths and Hominids 65 Million Years of Mammalian Evolution in Europe, Columbia University Press, 2002. LCCN 2001-42251. ISBN 978-0-231-11640-4.
Morales, J. & Pickford, M. (2006) A large percrocutid carnivore from the Late Miocene (ca. 10-9 Ma) of Nakali, Kenya. Annales de Paleontologie, 92: 359-366.
Werdelin, L. & Solounias, N. (1991). The Hyaenidae: taxonomy, systematics and evolution. Fossils and Strata 30: 1-104.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak vezan za sisare je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti.

[McKenna_&_Bell-1] McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

[2] Paleobiology Database: Percrocutidae basic information

[3] Alan Turner & Mauricio Antón: Evolving Eden. An Illustrated Guide to the Evolution of the African Large-Mammal Fauna. Columbia University Press, New York. 2004. ISBN 978-0-231-11944-3.

[4] Borja Figueirido, Zhijie JACK Tseng, Alberto Martín-Serra, Skull Shape Evolution In Durophagous Carnivorans, Evolution 67(7):1975-93 · July 2013 . doi:10.1111/evo.12059. Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć) · Source: PubMed

[Mittman-5] Raymond Louis Bernor; Fahlbusch, Volker; Hans-Walter Mittmann (1996). The Evolution of Western Eurasian Neogene Mammal Faunas. Columbia University Press. str. 261—265. ISBN 978-0-231-08246-4.

[Werdelin1999-6] Werdelin, Lars; Kürten, Björn (1999). „Allohyaena (Mammalia: Carnivora): giant hyaenid from the Late Miocene of Hungary”. Zoological Journal of the Linnean Society. 126 (3): 319—334. doi:10.1111/j.1096-3642.1999.tb01374.x.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]