Корисник:Elena Krcadinac/песак
Tripoli (broj stanovnika 1,5 milijuna), arapski طرابلس, je glavni grad Libije. Grad je smješten na sjeverozapadu zemlje, na samoj granici s pustinjom, na stjenovitoj površini koja zalazi u Sredozemno more formirajući zaljev. Grad su osnovali Feničani u 7. stoljeću pr. Kr., koji su ga prvotno nazvali Oea. Položaj mu je 32°54'8" sjeverno i 13°11'9" istočno.
Tripoli je najveći grad, glavna morska luka i najveće trgovačko i proizvodno središte u Libiji. Također je sjedište vlade, kao i Al-Fateh sveučilišta. Zahvaljujući dugoj povijesti mnogo je značajnih arheoloških lokacija u gradu. Klima je tipična mediteranska, s vrućim suhim ljetima, blago hladnim zimama i osrednjim padalinama.
Grad su bombardirale američke snage 1986. godine zbog optužbi da Libija podržava terorizam (u konkretnom slučaju Libija nije htjela predati dvojicu osumnjičenih za bombaški napad na avion u Lockerbyu). Sankcije Ujedinjenih naroda su prestale 2003. godine i poslije toga promet luke Tripoli značajno je porastao, što je pozitivno utjecalo na gradsko gospodarstvo.
Povijest[уреди | уреди извор]
Osnivanje[уреди | уреди извор]
Grad je osnovan u 7. stoljeću pr. Kr. Iz ruku feničkih osnivača prešao je u vlast Cirene, od koje su ga oteli Kartažani. Dalje je potpao pod vlast Rimljana, koji ga uključuju u svoju provinciju Afrika i daju mu ime Regija Syrtica. Početkom trećeg stoljeća poslije Krista postaje poznata kao Regija Tripolitana (uključuje tri grada Sabratu, Oeau i Leptis, koja su povezana) i dobiva status zasebne provincije, pod Septimije Severom, koji je bio porijeklom iz Leptisa.
Kao i ostatak sjeverne Afrike, zauzimaju ga muslimani, početkom 8. stoljeća. Kao otomanska provincija (vilajet) Tripoli (uključujući zasebnu pokrajinu-sandžak Cyrenaciu) pokriva južnu obalu Sredozemlja između Tunisa i Egipta. Osim samog grada, oblast uključuje Cyrenaciu, lanac oaza u Aujila depresiji, Fezzan i oaze Ghadames i Ghat, sve to razdvojeno pješčanom i kamenitom pustom zemljom.
Godine 1510. zauzima ga Don Pedro Navarro za Španjolsku, a 1523. biva pripojen Kraljevstvu Svetog Johna, koje je poslije potisnuto od strane otomanskih Turaka iz njihovih uporišta na otoku Rod. Kraljevstvo ga je držalo, uz neke poteškoće, do 1551. godine. kada je bilo prisiljeno da ga preda turskom admiralu Sinanu, i Tripoli otada postaje jedno od piratskih uporišta koja su držala u strahu obale kršćanskih zemalja.
Godine 1714. vladajući paša Ahmed Karamanli preuzeo je titulu bega i izborio jednu vrstu djelimične nezavisnosti od sultana. Ovakav slijed događaja je nastavljen i za vrijeme vladavine njegovih potomaka, a sve to povezano s drskim gusarenjem i različitim ucjenama, sve do 1835. kada je Otomansko Carstvo (Porta) ponovo preuzelo unutarnje stvari i postavilo svog namjesnika. Novi turski paša, s ograničenim ovlastima, je bio razočaran, i na kraju je država od od te oblasti uspostavila vilajet.
Tripolitanski rat[уреди | уреди извор]
Početkom 19. stoljeća kraljevstvo Tripolija je zbog svog gusarenja dva puta ratovalo sa Sjedinjenim Američkim Državama.
U svibnju 1801. godine paša je zahtijevao od Sjedinjenih Država da uvećaju danak koji su plaćale od 1796. za zaštitu njihovih trgovaca, na 83.000 američkih dolara. Zahtjev je bio odbijen, i pomorske snage su bile poslane iz Sjedinjenih Država da blokiraju Tripoli. Rat je potrajao četiri godine. Amerikanci 1803. gube fregatu Philadelphia, zapovjednika (kapetana Williama Bainbridgea), a cijela posada biva zarobljena.
Najslikovitiji incident u ratu dogodio se kada je William Eaton poveo ekspediciju s ciljem da svrgne pašu i zamijeni ga njegovim starijim bratom koji je živio u egzilu, i koji je obećao da će u slučaju da dođe na vlast ispuniti sve zahtjeve Sjedinjenih Država. Eaton je na čelu raznovrsnog skupa od 500 ljudi marširao pustinjom sve od Aleksandrije i, uz pomoć američkih brodova, uspio zauzeti Dernu. Ubrzo zatim (3. јуна 1805.) mir je bio zaključen, paša je odustao od svojih zahtjeva, ali je dobio 60.000$ na ime otkupa za zarobljene Amerikance.
Godine 1815. uzimajući ranije uvrede kao razlog, kapetani Bainbridge i Stephen Decatur, na čelu američke eskadre, ponovo su posjetili Tripoli i prisilili pašu da se povinuje američkim zahtjevima.
Prevlast Turske[уреди | уреди извор]
Godine 1835. Osmanlije su nadvladale u lokalnom građanskom ratu i uspjeli ponovo uspostaviti svoju prevlast. Poslije tog datuma Tripoli je bio pod neposrednom vlašću Porte. Ustanci 1842. i 1844. godine završili su neuspjehom.
Nakon francuske okupacije Tunisa (1881.), Turci su uspostavili veliki garnizon u Tripoliju.
Talijanski i engleski period do nezavisnosti[уреди | уреди извор]
Italija je dugo smatrala da Tripoli leži unutar njene zone utjecaja, i da ima pravo da osigura red u državi. Pod izgovorom zaštite svojih građana u Tripoliju od turske vlade, Italija je 29. rujna 1911. objavila rat Turskoj kao i svoju namjeru da aneksira Tripoli. Dana 1. октобра 1911. u bitci kod Prevese, u europskom dijelu Turske, tri turska broda su uništena. Nakon toga sklopljen je ugovor u Lausanni, Turska je priznala talijanski suverenitet nad teritorijem Tripolija, dok je kalifu bilo dozvoljeno da bude vrhovni religijski autoritet.
Tripoli je bio pod kontrolom Italije sve do 1943. kada su ga okupirale britanske snage koje su ga držale do nezavisnosti Libije 1951. godine.
Znamenitosti[уреди | уреди извор]
Od svog okruženja u jednoj od najboljih prirodnih luka u Severnoj Africi, Tripoli je izašao iz egzotičnog arapsko-islamskog ukusa koji je preplavljen mediteranskim šarmom. Malo putnika je ostalo razočarano nakon istraživanja bogatog mozaika istorijskih uticaja.
Jedna od najupečatljivijih znamenitosti u gradu bila je kuća Jusufa Karamanlija, sagrađena u 19. veku kao privatna rezidencija bivšeg vladara grada. Bio je ekstravagantan primer načina života koji se jednom skrivao iza visokih zidina medine. Pretvorena u muzej, palata je sadržala obnovljene tradicionalne sobe, izložbe kraljevske odjeće i perioda nameštaja. Poseban je izuzetan boravak na prvom spratu. Intarzirani nameštaj, rasprostranjeni radovi na pločicama i elaborirani drveni tavan omogućili su posetiocima da se osećaju kao kraljevsko lice.
Madrase al-Founoun Vasanaa al-Islamiia je bio još jedan neverovatan primer tradicionalnog libijskog stila. Prekrasno zakrivljena fasada prešla je u ekspanzivno, lepo dvorište preplavljeno u istoriji. Tokom osmanskog perioda, zgrada je služila kao škola, ali su ga Italijani pretvorili u zatvor od 1911. do 1942. godine. Libijski deportaci su se tamo okupili pre nego što su bili prisiljeni u izgnanstvo. Pokretna skulptura koja je stajala na zapadnom kraju dvorišta bila je poklon za one koji se nikada nisu vratili u svoju domovinu.
Grad je nedavno pretvoren u školu. Tamo su mladi Libijci naučili tradicionalne zanate, kao što su keramika, kožna obrada i drvo. Ako su pitali ljubazno, učenici i nastavnici bi pustili posetioce da gledaju svoje lekcije.
Један од главних места града био је Зоолошки врт у Триполију, који се налази у шумама Ан Наср. Пространи и добро одржавани кућишта су били домови лавова, тигрова, слона, мајмуна, ваддана и других егзотичних створења. У петак, уређене површине биле су нарочито живахне јер су породице биле пикнике, а деца су играла игре на отвореним зеленим површинама.
Sportski klubovi u Tripoliju[уреди | уреди извор]
- Al Ahly (Tripoli)
- Al Ittihad (Tripoli)
- Al Madina (Tripoli)
- Al Shat (Tripoli)
- Al Tersana (Tripoli)
- Al Wahda (Tripoli)