Пређи на садржај

Degeneracija makule

С Википедије, слободне енциклопедије
Degeneracija makule
Slika fundusa pokazuje degeneraciju makule.
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostофталмологија
MKB-10H35.3
MKB-9-CM362.50
DiseasesDB11948
MedlinePlus001000
eMedicinearticle/1223154
MeSHD008268
Šematski presek ljudskog oka
Normalan vid
Isti prizor kako ga vidi osoba sa senilnom degeneracijom makule

Degeneracija makule je bolest središnjeg dela mrežnjače,[1] takozvane makule, koje se obično javlja kod starijih osoba, a koje rezultuje gubitkom vida u središtu vidnog polja. Javlja se u dve forme: “suvoj” i “vlažnoj”. Degeneracija makule je glavni uzrok slepoće kod ljudi starijih od 50 godina. Ova bolest može otežati i onemogućiti čitanje i prepoznavanje lica, iako preostali periferni vid omogućava ostale svakodnevne aktivnosti.

Mrežnjača je unutarnji sloj oka, i ona sadrži živčane ćelije i živčana vlakna koja omogućavaju vid. Iza mrežnjače je žilnica, srednji sloj oka koji sadrži krvne sudove koji učestvuju u ishrani mrežnjače. U suvom (neeksudativnom) obliku degeneracije makule, ćelijski ostaci zvani druze nakupljaju se između mrežnjače i žilnice, što može da odvoji mrežnjaču od njene podloge, pigmentnog epitela. U vlažnom (eksudativnom) obliku, koji je mnogo teži, krvne žile izrastaju iz žilnice, i takođe mogu da uzrokuju odvajanje mrežnjače od njene podloge..[2][3] Ovo stanje se može lečiti laserskom fotokoagulacijom, te lekovima koji zaustavljaju rast krvnih žila.

Iako se neke makularne distrofije koje pogađaju mlade ljude ponekad povezuju s degeneracijom makule, naziv "degeneracija makule" se najčešće odnosi samo na senilnu degeneraciju makule.

Senilna degeneracija makule

[уреди | уреди извор]

Senilna degeneracija makule počinje karakterističnim žutim depozitima između makule (središnjem području mrežnjače koje omogućuje oštrinu vida) zvanim druze i donjeg sloja žilnice. Ova faza ranih promena naziva se senilnom makulopatijom. Najveći broj ljudi s tim ranim promenama imaju dobru vidnu oštrinu. Kod nekih ljudi, pak, senilna makulopatija uznapreduje do senilne degeneracije makule. Rizik napredovanja je znatno veći kad su druze velike i brojnije, te kad su udružene s promenama u sloju mrežničnog pigmentnog epitela ispod makule. Nedavna istraživanja ukazuju da su velike i meke druze povezane s hiperholesterolemijom, te da mogu da reaguju na lekove koji snižuju nivo holesterola u krvi.

Istraživači sa univerziteta Sautemptona izvestili su 2008. da su otkrili šest mutacija na genu Serping1 koje su udružene s pojavom senilne degeneracije makule.

Uznapredovala senilna degeneracija makule može da bude je odgovorna za težak gubitak vida, ali nikad za potpunu slepoću. Centralna geografska atrofija, „suva“ forma uznapredovale senilne degeneracije makule, nastaje kao posledica atrofije mrežničnog pigmentnog epitela, koja pak uzrokuje gubitak fotoreceptora (štapića i čunjića) u središnjim delovima mrežnjače, i shodno tome smanjenje vidne oštrine. Trenutno ne postoji ni jedan delotvoran način lečenja centralne geografske atrofije. Neka istraživanja pokazuju da kombinacije vitamina i visokih doza antioksidanasa luteina i zeaksantina, usporavaju napredovanje suve senilne degeneracije makule.

Neovaskularna ili eksudativna senilna makularna degeneracija, „vlažni“ oblik uznapredovale senilne degeneracije makule, izaziva gubitak vida zbog abnormalnih krvnih žila koje rastu iz koriokapilarisa probijajući Bruchovu membranu, uzrokujući krvarenje i nakupljanje tečnosti i proteina ispod makule. Ako se to stanje ne leči, krvarenje, nakupljanje tečnosti i proteina, te stvaranje ožiljaka kao posljedica rasta tih krvnih žila konačno uzrokuje trajna i nepopravljiva oštećenja fotoreceptora, te brz gubitak vidne oštrine.

Sve donedavno nije bilo delotvornog lečenja vlažnog oblika senilne degeneracije makule. Ipak, novi lekovi, nazvani antiangiogeni ili anti-VEGF agensi, mogu uzrokovati regresiju abnormalnih krvnih žila i poboljšati vid kad se ubrizgaju u staklasto telo oka. Injekcije mogu biti umereno bolne i obično zahtevaju nekoliko ponavljanja u razmaku od mesec dana. Trenutno se na tržištu nalaze ranibizumab (Lucentis), bevacizumab (Avastin), te pegaptanib (Macugen). Samo su Lucentis i Macugen odobreni od FDA (američke Agencije za hranu i lekove) od 2007. godine. Cena Lucentisa je otprilike 3000 US$ po tretmanu, dok je cena Avastina otprilike 150 US$ po tretmanu.

  • Mrljaste promene
  • Pigmentne promene
  • Eksudativne promene: krvarenje u oko, teške eksudacije, subretinalna/sub-RPE (tj. ispod retinalnog pigmentnog epitela)/intraretinalna tečnost
  • Atrofija: početna i geografska
  • Vidna oštrina drastično pada (dve linije optotipa ili više) od: 20/20 na 20/80.
  • Zamućen vid: Osobe s neeksudativnom makularnom degeneracijom mogu biti asimptomatske ili mogu imati postepen gubitak centralnog vida, dok osobe s eksudativnom makularnom degeneracijom često imaju brzi nastup gubitka vida.
  • Centralni skotomi (sene ili područja s nedostatkom vida)
  • Iskrivljen vid (metamorfopsija) – rešetke ravnih linija izgledaju talasasto i delovi rešetke se mogu pojaviti beli. Pacijenti to često prvo primete gledajući u mini-zastore u svojoj kući.
  • Problem razlikovanja boja; posebno tamnih od tamnih i svetlih od svetlih.
  • Spori oporavak vidne funkcije nakon izloženosti jakom svetlu.
  • Gubitak kontrastnog senzibiliteta.
  1. ^ Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. Л-М. Београд: Политика : Народна књига. стр. 97. ISBN 86-331-2116-6. 
  2. ^ de Jong PT (2006). „Age-related macular degeneration”. N Engl J Med. 355 (14): 1474—1485. PMID 17021323. doi:10.1056/NEJMra062326. hdl:1765/59304. 
  3. ^ Ch. 25, Disorders of the Eye, Jonathan C. Horton, in Harrison's Principles of Internal Medicine, 16th ed.

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]
Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).