Svračci

Svračci
	Dugorepi svračak (Lanius schach)
	Južni sivi svračak (Lanius meridionalis )
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Red:	Passeriformes
Natporodica:	Corvoidea
Porodica:	Laniidae; Rafinesque, 1815
Rodovi
	Lanius; Eurocephalus; Corvinella; Urolestes;

Svračci (lat. Laniidae) su mesojedna porodica ptica reda Passeriformes. Sastoji se od 33 vrste unutar 4 roda.^[1]^[2] Latinski naziv porodice, a i najvećeg roda Lanius, potiče od latinskog naziva za reč mesar.^[3] Uobičajeni engleski naziv shrike je izveden iz staroengleske reči scrīc, što aludira na piskavi cvrkut ove ptice.^[4] Pripadnici ove porodice su blisko srodni sa familijom žbunskih svrčaka Malaconotidae.

Rasprostranjenost

Većina svračaka nastanjuje Evroaziju i Afriku, sa samo dve vrste koje žive u Severnoj Americi (svračak rašljar i veliki svračak). Ne nastanjuju Južnu Ameriku i Australiju, iako jedna vrsta dopire i do Nove Gvineje. Postoje velike razlike u rasprostranjenosti kod svračaka: veliki svračak nastanjuje celu severnu hemisferu dok je Njutnov svračak ograničen na ostrvo Sao Tome.^[5]

Nastanjuju otvorena staništa, posebno stepe i savanu. Nekoliko vrsta živi u šumama. Neke se leti razmnožavaju na severu i zimi se sele na jug.

Jedina ugrožena vrsta je Njutnov svračak koji je kritično ugrožen.

Opis

Svračci imaju snažan, više ili manje oštar kljun koji nalikuje onom kod ptica grabljivica. To su ptice srednje veličine od 15 do 30 cm duge i 20-100 g teške. Noge i stopala su snažne, a kandže su im oštre. Dosta vrsta ima dug rep, a kod vrste Corvinella melanoleuca može biti dug do 30 cm. Perje je obično crno, belo, sivo i smeđe, ali ima vrsta sa upadljivim bojama. Mužjaci i ženke su slični ili skoro slični jedni drugima osim kod vrlo malog broja vrsta.

Ishrana svračaka se sastoji uglavnom od insekata i drugih beskičmenjaka, a neke vrste jedu i male kičmenjake. Poznati su po svojoj navici nabadanja plena na trnje ili bodljikavu žicu. Hranu često ostavljaju nepojedenu na trnju i tako stvaraju svoju zimnicu i tu hranu pojedu kada dođe razdoblje u kojem je nema dovoljno.^[6] Veće vrste nabadaju kičmenjake i komadaju ih kljunom, jer ih ne mogu pridržavati kandžama (za razliku od ptica grabljivica). Zabeleženo je i da svračak rašljar nejestive skakavce nabada na trnje i ostavih ih nabodene nekoliko dana dok nivo otrova u njihovim telima ne opadne.^[7]

Oglašavaju se ćurlikanjem uz dosta mimikrije i promuklim i neskladnim kliktajima.

Razmnožavanje

Svračci su uglavnom monogamni, iako je poliginija zabeležena kod nekih vrsta.^[5] Kooperativno razmnožavanje, gde mlađe ptice pomažu roditeljima u podizanje sledećeg legla, je zabeleženo kod vrsta rodova Eurocephalus i Corvinella, kao i kod jedne vrste roda Lanius. Mužjaci privlače ženke na svoju teritoriju dobro opskrbljenim zimnicama. Tokom udvaranja mužjak izvodi ples i hrani ženku. Par gradi gnezdo na drvetu ili žbunu. Ženka snese 4-7 jaja sa raznim smeđim šarama. Inkubacja traje 12-15 dana, a ptići u gnezdu ostaju 12-20 dana.

Rodovi i vrste

Familiju Laniidae je uveo (kao Lanidia) francuski polihistor Konstantin Samuel Rafineske 1815. godine.^[8]^[9]

Familija: Laniidae^[10]

Rod Lanius

Lanius bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
Lanius cabanisi Hartert, 1906
Lanius collaris Linnaeus, 1766
Lanius collurio Linnaeus, 1758 (Rusi svračak)
Lanius collurioides Lesson, 1831
Lanius cristatus Linnaeus, 1758
Lanius dorsalis Cabanis, 1878
Lanius excubitor Linnaeus, 1758 (Veliki svračak)
Lanius excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
Lanius gubernator Hartlaub, 1882
Lanius humeralis Stanley, 1814
Lanius isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
Lanius ludovicianus Linnaeus, 1766
Lanius mackinnoni Sharpe, 1891
Lanius meridionalis Temminck, 1820
Lanius minor Gmelin, 1788 (Sivi svračak)
Lanius newtoni Bocage, 1891
Lanius nubicus Lichtenstein, 1823
Lanius pallidirostris Cassin, 1851
Lanius phoenicuroides (Schalow, 1875)
Lanius schach Linnaeus, 1758
Lanius senator Linnaeus, 1758 (Riđoglavi svračak)
Lanius somalicus Hartlaub & Heuglin, 1859
Lanius souzae Bocage, 1878
Lanius sphenocercus Cabanis, 1873
Lanius tephronotus (Vigors, 1831)
Lanius tigrinus Drapiez, 1828
Lanius validirostris Ogilvie-Grant, 1894
Lanius vittatus Valenciennes, 1826

Rod Corvinella

Corvinella corvina (Shaw, 1809)

Rod Eurocephalus

Eurocephalus anguitimens A. Smith, 1836
Eurocephalus rueppelli Bonaparte, 1853

Rod Urolestes

Urolestes melanoleucus (Jardine, 1831)

Podvrste

Corvinella corvina affinis Hartlaub, 1857
Corvinella corvina caliginosa Friedmann & Bowen, 1933
Corvinella corvina corvina (Shaw, 1809)
Corvinella corvina togoensis Neumann, 1900
Eurocephalus anguitimens anguitimens A. Smith, 1836
Eurocephalus anguitimens niveus Clancey, 1965
Lanius bucephalus bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
Lanius bucephalus sicarius Bangs & J. L. Peters, 1928
Lanius collaris aridicolus Clancey, 1955
Lanius collaris collaris Linnaeus, 1766
Lanius collaris marwitzi Reichenow, 1901
Lanius collaris pyrrhostictus Holub & Pelzeln, 1882
Lanius collaris subcoronatus A. Smith, 1841
Lanius collurio collurio Linnaeus, 1758
Lanius collurio kobylini (Buturlin, 1906)
Lanius collurioides collurioides Lesson, 1831
Lanius collurioides nigricapillus Delacour, 1926
Lanius cristatus confusus Stegmann, 1929
Lanius cristatus cristatus Linnaeus, 1758
Lanius cristatus lucionensis Linnaeus, 1766
Lanius cristatus superciliosus Latham, 1802
Lanius excubitor bianchii Hartert, 1907
Lanius excubitor borealis Vieillot, 1808
Lanius excubitor excubitor Linnaeus, 1758
Lanius excubitor funereus Menzbier, 1894
Lanius excubitor homeyeri Cabanis, 1873
Lanius excubitor mollis Eversmann, 1853
Lanius excubitor sibiricus Bogdanov, 1881
Lanius excubitoroides boehmi Reichenow, 1902
Lanius excubitoroides excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
Lanius excubitoroides intercedens Neumann, 1905
Lanius humeralis capelli (Bocage, 1879)
Lanius humeralis humeralis Stanley, 1814
Lanius humeralis smithii (Fraser, 1843)
Lanius isabellinus arenarius Blyth, 1846
Lanius isabellinus isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
Lanius isabellinus tsaidamensis Stegmann, 1930
Lanius ludovicianus anthonyi Mearns, 1898
Lanius ludovicianus excubitorides (Swainson, 1832)
Lanius ludovicianus grinnelli Oberholser, 1919
Lanius ludovicianus ludovicianus Linnaeus, 1766
Lanius ludovicianus mearnsi Ridgway, 1903
Lanius ludovicianus mexicanus C. L. Brehm, 1854
Lanius ludovicianus miamensis Bishop, 1933
Lanius ludovicianus migrans W. Palmer, 1898
Lanius meridionalis algeriensis Lesson, 1839
Lanius meridionalis aucheri Bonaparte, 1853
Lanius meridionalis buryi Lorenz von Liburnau, L. & Hellmayr, 1901
Lanius meridionalis elegans Swainson, 1832
Lanius meridionalis jebelmarrae Lynes, 1923
Lanius meridionalis koenigi Hartert, 1901
Lanius meridionalis lahtora (Sykes, 1832)
Lanius meridionalis leucopygos Hemprich & Ehrenberg, 1833
Lanius meridionalis meridionalis Temminck, 1820
Lanius meridionalis theresae Meinertzhagen, 1953
Lanius meridionalis uncinatus P. L. Sclater & Hartlaub, 1881
Lanius schach bentet Horsfield, 1821
Lanius schach caniceps Blyth, 1846
Lanius schach erythronotus (Vigors, 1831)
Lanius schach longicaudatus Ogilvie-Grant, 1902
Lanius schach nasutus Scopoli, 1786
Lanius schach schach Linnaeus, 1758
Lanius schach stresemanni Mertens, 1923
Lanius schach suluensis (Mearns, 1905)
Lanius schach tricolor Hodgson, 1837
Lanius senator badius Hartlaub, 1854
Lanius senator niloticus (Bonaparte, 1853)
Lanius senator rutilans Temminck, 1839
Lanius senator senator Linnaeus, 1758
Lanius souzae burigi Chapin, 1950
Lanius souzae souzae Bocage, 1878
Lanius souzae tacitus Clancey, 1970
Lanius sphenocercus giganteus Prjevalsky, 1887
Lanius sphenocercus sphenocercus Cabanis, 1873
Lanius tephronotus lahulensis Koelz, 1950
Lanius tephronotus tephronotus (Vigors, 1831)
Lanius validirostris hachisuka Ripley, 1949
Lanius validirostris tertius Salomonsen, 1953
Lanius validirostris validirostris Ogilvie-Grant, 1894
Lanius vittatus nargianus Vaurie, 1955
Lanius vittatus vittatus Valenciennes, 1826
Urolestes melanoleucus aequatorialis Reichenow, 1887
Urolestes melanoleucus expressus (Clancey, 1961)
Urolestes melanoleucus melanoleucus (Jardine, 1831)

Reference

^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner; W. C. Starnes (2003). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”.
^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner (1987). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”. Resource Publication. Washington, D.C., USA: United States Department of the Interior Fish and Wildlife Service (166): 79.
^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 219. ISBN 978-1-4081-2501-4.
^ „Shrike”. Oxford English Dictionary (3rd изд.). Oxford University Press. септембар 2005. (Потребна је претплата или чланска картица јавне библиотеке УК.)
^ ^а ^б Yosef, Reuven (2008). „Family Laniidae (Shrikes)”. Ур.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. стр. 732—773. ISBN 978-84-96553-45-3.
^ Clancey, P.A. (1991). Forshaw, Joseph, ур. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. стр. 180. ISBN 978-1-85391-186-6.
^ „Predator exaptations and defensive adaptations in evolutionary balance: No defence is perfect”. Evolutionary Ecology. SpringerLink. 6: 527—536. doi:10.1007/BF02270696.
^ Rafinesque, Constantine Samuel (1815). Analyse de la nature ou, Tableau de l'univers et des corps organisés (на језику: French). Palermo: Self-published. стр. 67.
^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 150, 252.
^ Gill, Frank; Donsker, David, ур. (2017). „Shrikes, vireos & shrike-babblers”. World Bird List Version 7.3. International Ornithologists' Union. Приступљено 28. 10. 2017.

Spoljašnje veze

Shrike videos Архивирано на сајту Wayback Machine (29. фебруар 2012) on the Internet Bird Collection
„Shrike”. The New Student's Reference Work. 1914.

[1] Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner; W. C. Starnes (2003). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”.

[2] Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner (1987). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”. Resource Publication. Washington, D.C., USA: United States Department of the Interior Fish and Wildlife Service (166): 79.

[job-3] Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 219. ISBN 978-1-4081-2501-4.

[OED-4] „Shrike”. Oxford English Dictionary (3rd изд.). Oxford University Press. септембар 2005. (Потребна је претплата или чланска картица јавне библиотеке УК.)

[HBW-5] а ^б Yosef, Reuven (2008). „Family Laniidae (Shrikes)”. Ур.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. стр. 732—773. ISBN 978-84-96553-45-3.

[EoB-6] Clancey, P.A. (1991). Forshaw, Joseph, ур. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. стр. 180. ISBN 978-1-85391-186-6.

[7] „Predator exaptations and defensive adaptations in evolutionary balance: No defence is perfect”. Evolutionary Ecology. SpringerLink. 6: 527—536. doi:10.1007/BF02270696.

[8] Rafinesque, Constantine Samuel (1815). Analyse de la nature ou, Tableau de l'univers et des corps organisés (на језику: French). Palermo: Self-published. стр. 67.

[9] Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 150, 252.

[ioc-10] Gill, Frank; Donsker, David, ур. (2017). „Shrikes, vireos & shrike-babblers”. World Bird List Version 7.3. International Ornithologists' Union. Приступљено 28. 10. 2017.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]