Zapadni Gati
Zapadni Gati | |
---|---|
Western Ghats | |
![]() Zapadni Gati viđeni sa Gobičetipalajama, Tamil Nadu | |
Dimenzije | |
Dužina | 1600 km |
Širina | 100 km |
Površina | 160000 km2 |
Geografija | |
Države | Indija |
Geologija | |
Starost stena | Kenozoik |
Zapadni Gati takođe poznat kao Sahjadri (Blagonaklone planine) planinski je venac koji se prostire paralelno sa zapadnom obalom Indijskog poluostrva, i koji je u potpunosti lociran u Indiji. On je Uneskova lokacija svetske baštine i jedno od osam „najtoplijih vrućih mesta” biološke raznovrsnosti na svetu.[1][2] Venac se prostire u pravcu od severa ka jugu duž zapadne ivice visoravni Dekan, i razdvaja visoravan od uske priobalne ravni, zvane Konkan, duž Arabijskog mora. Ukupno trideset devet svojstava, uključujući nacionalne parkove, utočišta divljih životinja i šumske rezervate su označeni kao lokacije svetske baštine - dvadeset u Kerali, deset u Karnataki, pet u Tamil Nadu i četiri u Maharaštri.[3][4]
Lanac započinje u blizini grada Songada u Gudžaratu, južno od Tapti reke, i prostire se aproksimativno duž 1600 km kroz države Maharaštra, Goa, Karnataka, Kerala i Tamil Nadu, i završava se kod Maruntuvaz Malaja, u Svamitopu, u blizini južnog vrha Indiје. Ova brda pokrivaju 160000 km² i formiraju zahvatnu oblast za kompleksne rečne drenažne sisteme koji dreniraju skoro oko 40% Indije. Zapadni Goti blokira jugozapadne monsunske vetrove tako da oni ne dosežu do Dekanske visoravni.[5] Prosečna elevacija je oko 1200 m.[6]
Ova oblast je jedna od svetskih deset mesta velike biološke raznovrsnosti i sadrži preko 7.402 vrsta cvetajućih biljaka, 1.814 vrsta necvetajućih biljki, 139 vrsta sisara, 508 vrsti ptica, 179 vrsta vodozemaca, 6.000 vrsta insekata i 290 vrsta slatkovodnih riba; moguće je da u Zapadnom Gatiju postoji znatan broj vrsta koje nisu otkrivene. Najmanje 325 globalno ugroženih vrsta je prisutno u Zapanom Gatiju.[7][8][9]

Odlike[уреди | уреди извор]

Planine započinju je u severnom delu granice država Gudžarat i Maharaštra (gde ih zovu „Sahjadri planine”), potom je 60% Sahjadrija u državi Karnataka (gde ga zovu gorje Ombatu Guda), te se pružaju južno preko Kerala (Sahja Parvatam) sve do kraja Indije u državi Tamil Nadu (gde ih zovu Nilagiri malaj, tj. „Nilgiri planine”, povezane sa Anajmalaj ili „Slonovom planinom”). Najviši vrh je Anamudi (2695 m) na Anajmalaj planini, koji je ujedno i najviši vrh u Indiji južno od Himalaja.
Sahjadri planine nisu tipične i predstavljaju prilično samostojeći deo visoravni Dekan, a nastale su pre 150 miliona godina tokom raspada superkontinenta Gondvane. Planinski masiv Sahjadri, uglavnom od bazalta, stariji je od Himalaja, te predstavlja geomorfološke odlike izuzetne važnosti s jedinstvenim biofizičkim i ekološkim procesima. Zbog toga je 2012. godine 795.315 ha Sahjadrija upisano na Uneskov spisak mesta svetske baštine u Aziji[10]
Najviši vrhovi[уреди | уреди извор]
Pozicija | Ime | Visina (m) | Lokacija |
---|---|---|---|
01. | Anamudi | 2695 | Iduki, Kerala |
02. | Misapulimala | 2640 | Iduki, Kerala |
03. | Dodabeta | 2637 | Nilgiris, Tamil Nadu |
04. | Kolaribeta | 2629 | Nacionalni park Mukurti, Tamil Nadu |
05. | Mukurti | 2554 | Nacionalni park Mukurthi, Tamil Nadu |
06. | Vandaravu | 2553 | Nacionalni park Palani, Tamil Nadu |
07. | Katumalaj | 2552 | Nacionalni park Eravikulam, Kerala |
08. | Anginda | 2383 | Nacionalni park Tiha dolina, Kerala |
09. | Vavul Mala | 2339 [11] | Velarimala, Kerala |
10. | Kodajkanal | 2133 | Kodajkanal, Tamil Nadu |
Klima[уреди | уреди извор]

Klima Sahjadrija varira u zavisnosti od visine i udaljenosti od ekvatora. U donjim delovima, bliže moru, klima je tropska i vlažna, dok područja na visinama iznad 1500 m na jugu, i 2000 m na severu gorja, imaju više umerenu klimu. Prosečna godišnja temperatura je oko 15 °C, a u nekim delovima je čest mraz i temperature dosežu tačku ledišta tokom zimskih meseci. Najviša temperatura je u rasponu od 20 °C na jugu do 24 °C na severu. Takođe je uočljivo da se najhladnije razdoblje u jugozapadnom Sahjadriju podudara s najvlažnijim. Ovde je prosečna količina padavina oko 3000-4000 mm sa lokalnim krajnostima od 9.000 mm. To je zato što su tokom sezone monsuna (od juna do septembra) teški oblaci sa istoka prisiljeni da ispuste većinu svoje kiše na istočnoj strani (privetrini) Sahjadrija. Zapravo, visokoplaninski šumski ekosistem Sahjadrija predstavlja jedan od najboljih primera monsunskog sistema na svetu i znatno utiče na indijsko vreme generalno.[12]
Bioraznovrsnost[уреди | уреди извор]


Sahjadri takođe ima izuzetnu bioraznolikost i visoku stopu endemizma, te je priznat kao jedan od osam vodećih svetskih „najtoplijih mesta” u pogledu biološke raznolikosti. Šume ovog gorja uključuju neke od najboljih predstavnika neekvatorske tropske zimzelene šume koje su i dom globalno ugrožene flore i faune. Tu obitava više od 5000 biljnih vrsta, 139 vrsta sisara (azijski slon, tigar, leopard, crni panter, usnati medved, divlja svinja, gaur (Bos gaurus), sambar (Rusa unicolor), indijski muntjak (Muntiacus muntjak), lavlji makaki (Macaca silenus), Nilgiri lengur (Trachypithecus johnii), Vrougtonov šišmiš (Otomops wroughtoni) i dr.), 508 vrsta ptica, 179 vrsta vodozemaca (više od 80% endema), 102 vrste riba (kao što su naduvače Tetraodon travancoricus i Carinotetraodon imitator), te 258 vrsta puževa iz 57 rodova i 24 porodica. Većina njih su endemske vrste, a najmanje 325 ih je kritično ugrožena vrsta. Takođe, štitorepe zmije (Uropeltidae) su gotovo potpuno ograničene na ovo gorje.
Tu se nalazi više zaštićenih područja od kojih su najpoznatiji:
|
|
-
Bengalski tigar u Rezervatu divljine Badra
-
Šumski golub Nilgiri (Columba elphinstonii)
-
Endemski puž Indrella ampulla
-
Ljubičasta žaba (Nasikabatrachus sahyadrensis), živi fosil otkriven 2003.
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ „Biodiversity hotspots for conservation priorities”. Nature. 403. Приступљено 16. 11. 2013.
- ^ „UN designates Western Ghats as world heritage site”. Times of India. 2. 7. 2012. Архивирано из оригинала 31. 01. 2013. г. Приступљено 2. 7. 2012.
- ^ „Western Ghats”. UNESCO. Приступљено 3. 1. 2013.
- ^ Lewis, Clara (3. 7. 2012). „39 sites in Western Ghats get world heritage status”. Times of India. Архивирано из оригинала 07. 07. 2012. г. Приступљено 21. 2. 2013.
- ^ Vijayan, V.S. „Research needs for the Western Ghats” (PDF). Ashoka Trust for Research in Ecology and the Environment (ATREE). Архивирано из оригинала (PDF) 11. 5. 2013. г. Приступљено 21. 6. 2007.
- ^ „The Peninsula”. Asia-Pacific Mountain Network. Архивирано из оригинала 12. 8. 2007. г. Приступљено 19. 3. 2007.
- ^ Nayar, T.S.; Rasiya Beegam, A; Sibi, M. (2014). Flowering Plants of the Western Ghats, India (2 Volumes). Thiruvananthapuram, India: Jawaharlal Nehru Tropical Botanic Garden and Research Institute. стр. 1700.
- ^ Myers, N.; Mittermeier, R.A.; Mittermeier, C.G.; Fonseca, G.A.B.Da; Kent, J. (2000). „Biodiversity Hotspots for Conservation Priorities”. Nature. 403: 853—858. PMID 10706275. doi:10.1038/35002501.
- ^ Dahanukar, N.; Raut, R.; Bhat, A. (2004). „Distribution, endemism and threat status of freshwater fishes in the Western Ghats of India”. Journal of Biogeography. 31 (1): 123—136. doi:10.1046/j.0305-0270.2003.01016.x.
- ^ Četiri prirodne svetske baštine upisane na popis 1. jula 2012. Posećeno 21. jula 2012.
- ^ [www.peakbagger.com/peak.aspx?pid=12898 Vavul Mala, India]
- ^ R.J. Ranjit Daniels, Biodiversity of the Western Ghats – An Overview, Wildlife Institute of India, 28. februara 2007. (језик: енглески) Posjećeno 21. jula 2012.
Literatura[уреди | уреди извор]
- Nayar, T.S.; Rasiya Beegam, A; Sibi, M. (2014). Flowering Plants of the Western Ghats, India (2 Volumes). Thiruvananthapuram, India: Jawaharlal Nehru Tropical Botanic Garden and Research Institute. стр. 1700.
- Mahajan, Harshal. A rendezvous with Sahyadri
- Ingalhalikar, Shrikant. Flowers of Sahyadri. Corolla Publication; Pune
- Wikramanayake, Eric; Eric Dinerstein; Colby J. Loucks; et al. (2002). Terrestrial Ecoregions of the Indo-Pacific: a Conservation Assessment. Island Press; Washington, DC.
- Kapadia, Harish. Trek the Sahyadris
- Daniels, R.J. Ranjit, Wildlife institute of India, "Biodiversity in the Western Ghats"
- Ajith Kumar, Sálim Ali Centre for Ornithology and Natural History, Coimbatore, India, Ravi Chellam, B.C.Choudhury, Divya Mudappa, Karthikeyan Vasudevan, N.M.Ishwar, Wildlife Institute of India, Dehra Dun, India, Barry Noon, Department of Fish and Wildlife Biology, Colorado State University, Fort Collins, U.S.A. (2002) "Impact of Rainforest Fragmentation on Small Mammals and Herpetofauna in the Western Ghats, South India", Final Report, pp. 146, illus. Full text retrieved 14 March 2007
- Verma Desh Deepak (2002) "Thematic Report on Mountain Ecosystems", Ministry of Environment and Forests,13pp, retrieved 27 March 2007 Thematic Report on Mountain Ecosystems Full text, detailed data, not cited.
- Abstracts, Edited by Lalitha Vijayan, Saconr. Vasudeva, University of Dharwad, Priyadarsanan, ATREE, Renee Borges, CES, ISSC, Jagdish Krishnaswamy, Atree & WCSP. Pramod, Sacon, Jagannatha Rao, R., FRLHTR. J. Ranjit Daniels, Care Earth, Compiled by S. Somasundaram, Sacon (1–2 December 2005) Integrating Science and Management of Biodiversity in the Western Ghats, 2nd National Conference of the Western Ghats Forum, Venue: State Forest Service College Coimbatore, Organized by Sálim Ali Centre for Ornithology and Natural History, Anaikatty, Coimbatore – 641108, India. Sponsored by Ministry of Environment and Forests, Government of India. Supported by The Arghyam Foundation, The Ford Foundation & Sir Dorabiji Trust Through Ashoka Trust for Research in Ecology and the Environment (ATREE)
- Shifting Cultivation, Sacred Groves and Conflicts in Colonial Forest Policy in the Western Ghats. M.D. Subash Chandran; Chapter 22
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- Western Ghats, UNESCO World Heritage site
- Western Ghats, WWF