Receptor (biohemija) — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
Ред 25: Ред 25:


Jedan pokazatelj komplementarnosti liganda i receptora je afinitet vezivanja, koji je u inverznoj relaciji sa [[konstanta disocijacije|konstantom disocijacije]] -{K<sub>d</sub>}-. Dobro uklapanje je koincidentno sa visokim afinitetom i niskom K<sub>d</sub> vrednošću. Krajnji biološki odgovor (npr. [[sekundarni-glasnik sistem|kaskada sekundarnih glasnika]] ili mišićna kontrakcija), se postiže samo nakon što je značajan broj receptora aktiviran. Afinitet vezivanja liganda se može studirati koristeći [[statistička mehanika|statističku mehaniku]] <ref>{{cite web |author=Vu-Quoc L. |url=http://clesm.mae.ufl.edu/wiki.pub/index.php/Configuration_integral_%28statistical_mechanics%29 |title=Configuration integral (statistical mechanics) |year=2008}}</ref>.
Jedan pokazatelj komplementarnosti liganda i receptora je afinitet vezivanja, koji je u inverznoj relaciji sa [[konstanta disocijacije|konstantom disocijacije]] -{K<sub>d</sub>}-. Dobro uklapanje je koincidentno sa visokim afinitetom i niskom K<sub>d</sub> vrednošću. Krajnji biološki odgovor (npr. [[sekundarni-glasnik sistem|kaskada sekundarnih glasnika]] ili mišićna kontrakcija), se postiže samo nakon što je značajan broj receptora aktiviran. Afinitet vezivanja liganda se može studirati koristeći [[statistička mehanika|statističku mehaniku]] <ref>{{cite web |author=Vu-Quoc L. |url=http://clesm.mae.ufl.edu/wiki.pub/index.php/Configuration_integral_%28statistical_mechanics%29 |title=Configuration integral (statistical mechanics) |year=2008}}</ref>.

Receptor-ligand afinitet je poput enzim-supstrat afiniteta. Dok su oba tipa interakcije specifična i reverzibilna, ne dolazi do hemijske modifikacije liganda vezanog za receptor, za razliku od supstrata nakon vezivanja za enzim.

Ako receptor postoji u dva stanja (npr. pogledajte [http://www.bio-balance.com/Receptor2.htm ovu sliku]), onda vezivanje liganda mora doprineti diferencijaciji tih stanja. Detaljne diskusije dva-stanja vezivanja, za koje se misli da odslikavaju aktivacioni mehanizam su dostupne u literaturi.<ref>{{cite web |url=http://www.bio-balance.com/Graphics.htm |title=Bio balance}}</ref>

=== Konstitutivna aktivnost ===


==Literatura==
==Literatura==

Верзија на датум 11. јул 2010. у 23:42

Receptor je molekul proteina, ugrađen u bilo membranu ili citoplazmu ćelije, za koji se jedan ili više specifičnih vrsta signalnih molekula može vezati. Molekul se vezuje za receptor se zove ligand, i to može biti peptid (kratki protein) ili mali molekul, kao što je neurotransmiter, hormon, farmaceutski lek, ili toksin. Svaki tip receptora može vezati samo ligande određenog oblika. Svaka ćelija tipično ima mnoge receptore, iz mnogo različitih vrsta.[1]

Vezivanje liganda stabilizuje određenu konformaciju receptora (tre-dimenzionalni oblik receptor proteina, bez promene u sekvenci). To je često povezano sa dobitkom ili gubitkom proteinske aktivnosti, što obično dovodi do neke vrste celularnog responsa.[2] Neki ligandi (npr. antagonisti) samo blokiraju receptore bez izazivanja odgovora. Ligand-indukovane promene u receptorima rezultiraju u ćelijskim promenama koje predstavljaju biološku aktivnost liganda. Mnoge funkcije ljudskog tela su regulisane jedinstvenim odgovorima receptora na specifične molekule.

Pregled

Oblik i akcije receptora se studiraju koristeći X-kristalografiju, dualnu polarizacionu interferometriju, računarsko modelovanje, i strukturno-funkcionalne studije, čime se poboljšava razumevanje interakcije lekova sa mestima njihovog vezivanja za receptore. Odnosi strukture i aktivnosti opisuju korelaciju između indukovanih konformacionih promena i aktivnosti biomolekula. Oni se studiraju koristeći dinamičke tehnike kao što je cirkularni dihroizam i dualna polarizaciona interferometrija.

Transmembranski receptor: E = ekstracelularni prostor; I = intracelularni prostor; P = plazma membrane

U zavisnosti od njihove funkcije i liganda, nekoliko tipova receptora može biti identifikovano[2]:

Membranski receptori se mogu izolovati iz ćelijskih membrana kompleksnim ekstrakcionim postupcima koristeći rastvarače, deterdžente, i/ili afinitetnu hromatografiju.

Vezivanje i aktivacija

Vezivanje liganda je ekvilibrijumski proces. Ligandi se vezuju za receptore i disociraju od njih po principu zakona o dejstvu masa.

:
(zagrade označavaju koncentracije)

Jedan pokazatelj komplementarnosti liganda i receptora je afinitet vezivanja, koji je u inverznoj relaciji sa konstantom disocijacije Kd. Dobro uklapanje je koincidentno sa visokim afinitetom i niskom Kd vrednošću. Krajnji biološki odgovor (npr. kaskada sekundarnih glasnika ili mišićna kontrakcija), se postiže samo nakon što je značajan broj receptora aktiviran. Afinitet vezivanja liganda se može studirati koristeći statističku mehaniku [3].

Receptor-ligand afinitet je poput enzim-supstrat afiniteta. Dok su oba tipa interakcije specifična i reverzibilna, ne dolazi do hemijske modifikacije liganda vezanog za receptor, za razliku od supstrata nakon vezivanja za enzim.

Ako receptor postoji u dva stanja (npr. pogledajte ovu sliku), onda vezivanje liganda mora doprineti diferencijaciji tih stanja. Detaljne diskusije dva-stanja vezivanja, za koje se misli da odslikavaju aktivacioni mehanizam su dostupne u literaturi.[4]

Konstitutivna aktivnost

Literatura

  1. ^ Bruce Alberts; Alexander Johnson; Julian Lewis; Martin Raff; Keith Roberts; Peter Walter (2002). Molecular Biology of the Cell. New York: Garlard Science. ISBN 0815332181. 
  2. ^ а б Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  3. ^ Vu-Quoc L. (2008). „Configuration integral (statistical mechanics)”. 
  4. ^ „Bio balance”. 

Spoljašnje veze