Jagnjilo (Mladenovac)

Koordinate: 44° 22′ 29″ S; 20° 43′ 25″ I / 44.374693° S; 20.723695° I / 44.374693; 20.723695
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jagnjilo
Jagnjilo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.931
Geografske karakteristike
Koordinate44° 22′ 29″ S; 20° 43′ 25″ I / 44.374693° S; 20.723695° I / 44.374693; 20.723695
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Jagnjilo na karti Srbije
Jagnjilo
Jagnjilo
Jagnjilo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11412
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Jagnjilo je naselje u gradskoj opštini Mladenovac, u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1931 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nema podataka na osnovu kojih bi se mogla utvrditi starina ovoga sela. Po predanju, na mestu Kućerinama bilo je nekada naselje, a u dvorištu tada Tome Matijevića postojala je stara crkva u čijoj je blizini izvor Crkvenac. Danas od te stare crkve nema nikakvih tragova. Nekada je u Jagnjilu, a to su zapamtili stari ljudi, bilo tako velika šuma da se kroz nju išlo sve do crkve u Maskaru. Izgleda da su ovde ranije bila trla gde su se ovce jagnjile, pa je po tome i selo dobilo ime.

Jagnjilo se pominje u aračkim spiskovima i imalo je 1818.g. 50, a 1822.g. 79 kuća. Godine 1846. selo je imalo 95 kuća, a po popisu iz 1921.g. u selu je bilo 340 kuća sa 2118 stanovnika.

Najstarije porodice se smatraju: Beljakovići, starinom iz Drobnjaka. Iz ove porodice bio Stevan Filipović koji se pominje u Prvom Ustanku. Stare su porodice i : Kneževići (Filipovići) čiji su preci pre ustanka došli od Sjenice. Iz ove porodice bio knez Đuka lepenički oborknez; Lazići, Matejići i Radmilovići su starinom od Sjenice

Do 1830.g. selo je išlo u kusadačku crvu, a te je godine podignuta crkva u Trsteni. Do 1912.g. škola je bila kod crkve i dosta udaljena; te je godine podignuta školska zgrada u samom selu. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2] Ovde se nalazi OŠ „Milica Milošević” Jagnjilo.

Ovde se nalaze Kuća porodice Badžak i Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Jagnjilu sa sobrašicama.
Ovde se nalazi Zapis Jovanovića orah (Jagnjilo).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Jagnjilo živi 1843 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (40,7 kod muškaraca i 42,5 kod žena). U naselju ima 619 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,68.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.694
1953. 2.785
1961. 2.756
1971. 2.513
1981. 2.576
1991. 2.553 2.508
2002. 2.279 2.319
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
2.256 98,99%
Romi
  
4 0,17%
Makedonci
  
2 0,08%
Jugosloveni
  
2 0,08%
Hrvati
  
1 0,04%
Slovenci
  
1 0,04%
nepoznato
  
4 0,17%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.13. dr. B. M. Drobnjaković (1925 g.)Smederevsko Podunavlje i Jasenica) i iz «Letopisa opštine sela Jagnjila, Br, 2030/927.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Korišćena Literatura:
  • „Naselja“ knj.13. dr. B. M. Drobnjaković (1925 g.)Smederevsko Podunavlje i Jasenica) i iz «Letopisa opštine sela Jagnjila, Br, 2030/927.
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo“
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]