Jakov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveti prorok Jakov (ruska ikona)
Sveti prorok Jakov, 1558.

Jakob (hebr. יַעֲקֹב [Yaʿăqōḇ]) ili Jakov (grč. Ἰακώβ), ili Jakub (arap. يَعْقُوب [Yaʿqūb]),[1] poznat i kao Izrael, ili Izrailj (hebr. יִשְׂרָאֵל [Yiśrāʾēl] – „istrajan u Bogu“[2]), je bio treći patrijarh jevrejskog naroda, sa kojim je Bog načinio zavet, i legendarni predak dvanaest plemena Izraela, koja su nazvana po njemu.

Kao prorok se poštuje u judaizmu, hrišćanstvu, islamu i drugim abrahamskim religijama.

Jakov u hebrejskoj Bibliji[uredi | uredi izvor]

U hebrejskom Tanahu (kod hrišćana poznat kao Stari zavet), Jakov se pominje kao vođa naroda i jedan od proroka. On je bio sin proroka Isaka i Rebeke, i unuk Avraama i Sare. Prema biblijskom predanju, nakon što je načinio zavet sa Bogom, Jakov je rekao:

Džejms Tiso, Jakov čeka Isava.

Prema Knjizi postanja 27 Jakov je imao starijeg brata blizanca pod imenom Isav. Kada je došlo vreme da Isak da blagoslov starijem sinu, blagoslov je dobio Jakov umesto Isava, jer je Isav jednom prilikom prodao Jakovu pravo na blagoslov. Kada su se dečaci rodili, Bog je takođe rekao da će blagoslov pripasti Jakovu. Zvog ovoga se Isav naljutio, toliko da je hteo da ubije Jakova. Jakov je zato otišao u dom svog dede u Haranu, gde je toliko zavoleo Rahilu, kćerku svog ujaka Labana, da je pristao da za njega radi sedam godina kako bi je oženio.

Prve bračne noći Laban je Jakovu umesto Rahile dao Leu, svoju stariju kćerku, objasnivši da je kod njih običaj da se najpre uda starija kćerka. Jakov je kasnije uzeo i Rahilu za ženu, koju je voleo više od Lee, nakon što je pristao da još sedam godina radi kod oca devojaka.

Jakov je imao je dvanaest sinova od kojih je nastalo dvanaest izraelskih plemena nazvanih po deset imena njegovih sinova i dvoje sinova njegovog sina i naslednika Josifa. To su: Ruvim, Levi, Juda, Isahar, Simeon, Zevulon, Dan, Josif, Neftalim, Gad, Asir i Venijamin.

Jakov je imao 12 sinova sa 4 žene. Sa svoje dve žene Lijom i Rahiljom i njihove dve sluškinje Zelfom (sluškinjom Lije) i Valom (slušnjkinja Rahilje). Lijini sinovi (6) bili su: Ruvim - Jakovljev prvenac, Simeon, Levije, Juda, Isahar i Zavulon. Rahiljini sinovi (2): Josif i Venijamin. Sinovi Zelfe (2): Gad i Asir i sinovi Vale (2): Dan i Neftalim. (Postanje 35, 23-26)

Na povratku u svoju zemlju Jakov se borio sa nepoznatim čovekom u kome je prepoznao Boga, prema Knjizi postanja 32. Tada ga je Bog blagoslovio i dao mu ime Izrael, jer se hrabro borio i sa Bogom i sa ljudima. Veselin Čajkanović u knjizi Mit i religija u Srba navodi podatak da se Jakov tu rvao sa htoničnim rečnim božanstvom - noćnim demonom, bogom reke Javok. Kako je došao u kraj tog božanstva, taj bog je hteo da ga ubije.[3] Pomirio se sa bratom Isavom i nastanio u Sihemu.

Krajem svog života, 1825. p. n. e. u doba velike gladi, Jakov je otišao u Egipat na poziv svog sina Josifa. Pre smrti je blagoslovio svojih dvanaest sinova, pretke dvanaest plemena Izraela. Vernici veruju da je Jakov sahranjen u Pećini patrijaraha (pećini u Makpeli) u Hebronu, gde se nalaze i grobovi Avrama, Sare, Isaka, Rebeke i Lee[4].

Religijske perspektive[uredi | uredi izvor]

Judaizam[uredi | uredi izvor]

U Midrašu postoje dva mišljenja o tome koliko je Rebeka imala godina u vreme udaje i, posledično, pri rođenju blizanaca. Prema tradicionalnom brojanju koje je naveo Raši, Isak je imao 37 godina u vreme žrtvovanja Isaka, a vest o Rebekinom rođenju stigla je do Abrahama odmah nakon tog događaja.[5] U tom slučaju, pošto je Isak imao 60 godina kada su se Jakov i Isav rodili i bili su u braku 20 godina, onda je Isak imao 40 godina kada se oženio Rebekom (Post. 25:20), čime je Rebeka imala tri godine u vreme njenog braka, i 23 godine pri rođenju Jakova i Isava. Prema drugom mišljenju, Rebeka je imala 14 godina u vreme njihovog braka, a 34 godine kada su se rodili Jakov i Isav. U oba slučaja, Isak i Rebeka su bili u braku 20 godina pre nego što su se Jakov i Isav rodili. Midraš kaže da bi se tokom Rebekine trudnoće, kad god bi prolazila pored kuće za proučavanje Tore, Jakov bi nastojao da izađe; kad god bi prolazila pored kuće idolopoklonstva, Isav bi agitovao da izađe.[6]

Raši je objasnio da je Isak, kada je blagoslovio Jakova umesto Isava, osetio nebeski miris Gan Edena (Raja) kada je Jakov ušao u njegovu sobu i, nasuprot tome, primetio je da se Gehena otvara ispod Isava kada je ovaj ušao u sobu, pokazujući mu da je bio sve vreme prevaren Isavovim ispoljavanjem pobožnosti.[7]

Prema Talmudu, Jakov nije pobegao direktno u Haran (kao što bi izgledalo iz biblijskog teksta), već je studirao 14 godina u školi Šema i Ebera pre nego što je nastavio ka Haranu.[8]

Kada je Laban planirao da prevari Jakova da oženi Liju umesto Rahele, Midraš priča da su i Jakov i Rahela sumnjali da će Laban izvesti takav trik; Laban je bio poznat kao „aramejac“ (varalica), i promenio je Jakovljevu platu deset puta tokom njegovog zaposlenja (Postanak 31:7). Par je stoga osmislio niz znakova po kojima bi Jakov mogao da identifikuje mladu pod velom u svojoj bračnoj noći. Ali kada je Rahala videla da njenu sestru odvode u svadbeni baldahin, njeno srce se kidalo zbog javne sramote koju bi Lija pretrpela ako bi bila razotkrivena. Rahela je stoga dala Liji znake kako Jakov ne bi uočio zamenu.

Jakov je imao još jedan razlog da tuguje zbog Josifovog gubitka. Bog mu je obećao: „Ako nijedan od tvojih sinova ne umre tokom tvog života, možeš gledati na to kao na znak da nećeš biti stavljen u (pakao) Gehena nakon svoje smrti.“[9] Misleći da je Josif mrtav, Jakov je imao svoju sudbinu da oplakuje, jer je smatrao da je osuđen na taj pakao.[9]

Jevrejska apokaliptička literatura helenističkog perioda uključuje mnoge drevne tekstove sa narativima o Jakovu, mnogo puta sa detaljima drugačijim od Postanja. Važnije su Knjiga jubileja i Knjiga biblijskih starina. Jakov je i protagonista Zaveta Jakovljevog, Lestvice Jakovljeve i Josifove molitve, koje tumače iskustvo ovog patrijarha u kontekstu merkaba misticizma.

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Istočna pravoslavna crkva i one istočne katoličke crkve koje slede vizantijski obred vide Jakovljev san kao proročanstvo o ovaploćenju Logosa, pri čemu se Jakovljeve lestvice shvataju kao simbol Bogorodice (Device Marije), koja je, prema istočnoj pravoslavnoj teologiji, sjedinila nebo i zemlju u njenoj utrobi. Biblijski izveštaj o ovoj viziji[10] je jedno od standardnih starozavetnih čitanja na večernjoj molitvi na velike praznike Bogorodice.

Istočna i Zapadna Crkva smatraju Jakova svecem zajedno sa drugim biblijskim patrijarsima.[11] Zajedno sa ostalim patrijarsima, njegov praznik se praznuje po vizantijskom obredu u drugu nedelju pred Dolazak (11–17 decembar), pod nazivom Nedelja predaka.[12]

Islam[uredi | uredi izvor]

Kenotaf Jakovljev, Pećina Patrijaraha

Veruje se da su još dve reference na Izrael (arapski: إِسْرَآئِیل [ˈisraāˈiyl]; klasični/kuranski arapski: إِسْرَآءِیْل [ˈisraāãˈiyl]) pominjanje Jakova. Arapski oblik Ya'qūb (arap. يَعْقُوب može biti direktno sa hebrejskog ili indirektano preko sirijskog.[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jacob”. Online Etymology Dictionary. Pristupljeno 14. 9. 2021. 
  2. ^ Wells, John C. (1990). Longman pronunciation dictionary. Harlow, England: Longman. str. 381. ISBN 978-0-582-05383-0. 
  3. ^ Čajkanović, Veselin (2021). Mit i religija u Srba. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 62, 63. 
  4. ^ Richman, Chaim (1995), "Focus on Hebron," Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016) © 1995 Light to the Nations
  5. ^ Rashi writes, "The Holy One, blessed be He, announced to him [Abraham] that Rebecca, his [Isaac's] mate, had been born." Commentary on Gen. 22:20.
  6. ^ Bereshit Rabbah 63:6.
  7. ^ Pirkei d'Rav Kahana, quoted in Scherman, p. 139.
  8. ^ Talmud Bavli, Megillah 17a; Šablon:Alhatorah
  9. ^ a b Ginzberg, Louis (1909). Legends of the Jews Vol I : Joseph's Coat Brought to His Father (Translated by Henrietta Szold) Philadelphia: Jewish Publication Society
  10. ^ Hebrew-English Bible Genesis 28:10–17
  11. ^ The patriarchs, prophets and certain other Old Testament figures have been and always will be honored as saints in all the Church's liturgical traditions. – Catechism of the Catholic Church 61
  12. ^ Liturgy > Liturgical year >The Christmas Fast – Byzantine Catholic Archeparchy of Pittsburgh
  13. ^ Jane Dammen McAuliffe (General Editor) Encyclopaedia of the Qur’an Volume Three : J-O

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

}}