Jastreb Vuk-T

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jastreb Vuk-T

Jedrilica Vuk-T FAJ Jastreb izložena u Muzeju vazduhoplovstva Beograd
Jedrilica Vuk-T FAJ Jastreb izložena u Muzeju vazduhoplovstva Beograd

Opšti podaci
Namena Školska trenažna jedrilica
Posada 1
Poreklo  SFR Jugoslavija
Proizvođač FAJ Jastreb Vršac
Probni let 1977 god.
Uveden u upotrebu 1979 god.
Povučen iz upotrebe još leti
Status operativan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Jastreb Vuk-T (skraćeno Vuk-T) je jednoseda školsko-trenažna jedrilica, klase Standard 15 m, napravljena potpuno od staklo plastike (fiberglasa) a namenjena je za prelaznu obuku jedriličara. Projektovao ju je profesor Tomislav Dragović[1][2] sa Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu a proizvodila se u Fabrici FAJ Jastreb iz Vršca.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Vuk-T je projektovana 70.-tih godina 20.-tog veka u Institutu Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Na čelu projektantskog tima je bio profesor Tomislav Dragović. Prvobitna oznaka jedrilice (radni naziv) je bila VTC-79, da bi na kraju dobila ime po sinu prof. Dragovića.

Jedrilica Vuk-T je bila prva jedrilica u nas koja je projektovana na "naučnoj" osnovi. Pri njenom konstruisanju su korišćeni kompjuteri a u njenom ispitivanju su korišćeni najsavremeniji uređaji tada raspoloživi počev od aerotunela pa preko laboratorija za proveru opterećenja koja se mogu pojaviti u letu (simulacije), do provere otpornosti svih kritičnih elemenata letilice. Nakon fabričkog testiranja ova jedrilica je predata VOC (Vazduhoplovnom opitnom centru) Ratnog vazduhoplovstva Jugoslavije koji je detaljno opitovao jedrilicu pre odobrenja za proizvodnju i njenom distribuiranju Aero klubovima širom zemlje.

U aerodinamici jedrilica Vuk-T predstavlja kuriozitet, naime kod ove jedrilice je prvi put u svetu primenjeno super kritično krilo što je izazvalo veliko interesovanje i pažnju svetske stručne javnosti. O ovoj jedrilici su u to vreme pisali najznačajniji svetski stručni časopisi: Aviation International No. 765, 1979., Soaring No. 12, 1979., Flugwelt No. 2, 1980., JANE’S za 1981./82., 1983./84., 1985./86. i 1990./91. godinu, itd. Primena super kritičnog krila je poboljšala performanse letilice tako da je jedrilica Vuk-T sa razmahom krila od 15 m laka za upravljanje kako pri malim tako i pri velikim brzinama. Pojava jedrilice Vuk-T uticala je na vodeće proizvođače jedrilica da počnu pimenjivati ovo rešenje.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Vuk-T je u potpunosti napravljena od stakloplastike (fiberglasa). Krilo je trapezoidnog oblika, aeroprofila NASA GA(W)-1 relativne debljine 17% i ima dve ramenjače. Krila su napravljena po sendvič principu, oplata od staklenih vlakana a ispuna PVC pena. Remenjače krila su takođe napravljena od stakloplastike kao i oplata krila i čine jedinstvenu celinu. Krilca su vezana za drugu remenjaču pomoću šarki. Krila su opremljena aerodinamičkim kočnicama SCHEMPP-HIRTH.

U centralnom delu trupa se nalazi deo metalne rešetkaste konstrukcije koja služi za vezivanje trupa i krila. Pored toga za ovu metalnu konstrukciju su pričvršćene poluge upravljačkog mehanizma jedrilice i konstrukcija stajnog trapa. Stajni trap se sastoji od uvlačećeg točka sa doboš kočnicom i drljačom koja se nalazi na repu.

Položaj pilota u kabini je poluležeći. Kabina je opremljena standardnim instrumentima za kontrolu leta: brzinomer, visinomer, variometar i magnetni kompas. Poklopac kabine je jednodelan od pleksi stakla i otvara se na stranu. Okov mu omogućava lako odbacivanje u slučaju opasnosti.

Repne površine imaju oblik slova T, što znači da je horizontalni stabilizatit na vrhu vertikalnog stabilizatora, i izrađene su kao i krilo.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Jastreb Vuk-T a prema izvorima[3][4]

Finesa 1 : 37,5 pri brzini 95 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 240 km/h
  • minimalna brzina 59 km/h
  • minimalno propadanje 0,65 m/s pri brzini 78 km/h
  • maksimalna brzina u buri 150 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 15,00 m
  • dužina 6,5 m
  • visina 1,3 m
  • površina krila 12,00 m²
  • vitkost 18,82
  • aeroprofil krila NASA GA (W)-1
  • maks. opterečenje krila; 32,08 kg/m²
Masa
  • sopstvena 260 kg
  • poletna 385 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Vuk-T je visokosposobna jedrilica koja je predviđena za nastavak obuke jedriličara posle letenja na dvosedim jedrilicama. Svojim performansama ona omogućava jedriličarima postizanje priznanja za jedriličarski nivo koji se zove zlatna značka jedriličarstva. Ove letilice su proizvedene u FAJ Jastreb iz Vršca (bivši VTC Vršac). Prvih 38 primeraka je proizvedeno u periodu od 1979 do 1981. godine, sledećih 37 je napravljeno do 1988. godine a do sada je ukupno napravljeno 114 ovih jedrilica[5].

U aero klubovima Srbije ima 23 letno sposobnih jedrilica Vuk-T, sve proizvedene u periodu između 1984. do 1987. godine[6][7]. Pored jedrilica koje se nalaze po aero klubovima u Srbiji, one se nalaze po Aero klubovima u svim bivšim republikama Jugoslavije. Izvestan broj primeraka je izvezen u Švajcarsku i Nemačku.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Jedan primerak jedrilice Jastreb Vuk-T (registarski broj YU 4422) je izložen u Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu na aerodromu "Nikola Tesla"[8].

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Томислав Драговић
  2. ^ * Jovičić, Milenko-urednik (2017). Zbornik biografija nastavnog osoblja (1948. do 1973.) (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Univerzitet u Beogradu Mašinski fakultet. ISBN 978-86-7083-958-8. 
  3. ^ Vuk-T
  4. ^ „PROGRAM ODRŽAVANJA ZRAKOPLOVNE JEDRILICE VUK–T”. Arhivirano iz originala 01. 10. 2019. g. Pristupljeno 11. 11. 2019. 
  5. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010. 225 značajnih letelica (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  6. ^ Записник са 6. седнице
  7. ^ Извештај
  8. ^ Последњи лет на изложбу

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010. 225 značajnih letelica (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Jovičić, Milenko-urednik (2017). Zbornik biografija nastavnog osoblja (1948. do 1973.) (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Univerzitet u Beogradu Mašinski fakultet. ISBN 978-86-7083-958-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]