Abas I Veliki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Abas I Veliki
Abas I VelikiZ[1][2]
Lični podaci
Datum rođenja(1571-01-27)27. januar 1571.
Mesto rođenjaHerat, Persija
Datum smrti19. januar 1629.(1629-01-19) (57 god.)
Mesto smrtiMazandaran, Persija
ReligijaŠiitski Islam
Porodica
PotomstvoMohammad Baqer Mirza
RoditeljiMuhamed Hodabande
Hair al Nisa Begum
DinastijaSafavidska dinastija
Safavidski šah
Period1. oktobar 158819. januar 1629.
PrethodnikMuhamed Hodabande
NaslednikSafi

Abas I Veliki (Abas I Persijski, Abbas I, persijski شاه عَباس بُزُرگ, arapski عباس الأول; Herat, 27. januar 1571Mazandaran, 19. januar 1629) je bio safavidski šah, odnosno safavidski vladar Persije. Vladao je 40 godina, i ostao je upamćen kao najbolji i najveći šah Safavida, kao i jedan od najvećih persijskih vladara uopšte. Šah Abas je bio inteligentna, strpljiva, iskalkulisana i preduzimljiva osoba. Tokom njegove vladavine, Safavidsko carstvo je bilo najveće.[3]

On je najpoznatiji vladar iz dinastije Safavida kao i jedan od najvećih muslimanskih vladara. Početkom oktobra 1588. postao je vladar Persije, zbacivši svoga oca Muhameda sa vlasti. Vladao je Persijom do smrti 1629. godine.

Preneo je prestonicu Persijskog carstva iz Kazfina u Isfahan 1592. godine. U ratovima je osvoio Avganistan, Jermeniju, kao i neke delove Gruzije i Turske.

Abas I je modernizovao Persiju. Odmah po stupanju na presto obuzdao je turkmenske vođe koji su do tada faktički vladali državom. Izvršio je administrativne reforme, osavremenio armiju i podstakao trgovinu. Godine 1590, je završio rat sa Turskom, privremeno joj dajući deo teritorije, da bi mogao da istera Uzbeke iz severoistočnih delova zemlje. Do 1618. godine je povratio zemlje koje je ustupio Turskoj. Abas je takođe zauzeo deo Iraka oko Persijskog zaliva.

Ubrzo posle prenošenja prestonice u Isfahan na Abasovom dvoru se pojavio Englez Robert Širlej (Robert Shirley), kome je šah poverio reorganizaciju i reformu armije. Tom osavremenjenom armijom Abas je pobedio Turke 1603. godine, prisilivši ih da prethodno oduzete teritorije među kojima i Bagdad vrati Persiji. Godine 1605, izvojevao je pobedu u bici kod Basre, i time proširio državu i na teritorije iza Eufrata. Osmanski sultan Ahmed I je 1611. godine bio primoran da vrati Kurdistan i Širvan.

Pod Abadom je izbio ustanak Gruzijaca 1615. godine koji je on ugušio ubivši oko 60.000 Gruzijaca, a oko 100.000 je deportovao. Potom je pobedio Tursko-tatarsku vojsku u Iraku i sklopio po Persiju povoljan mir. Godine 1622, je uz pomoć Engleza okupirao ostrvo Ormuz koje je do tada bilo portugalska kolonija.

U kratkom ratu 1623. oduzeo je Mogulima Kandahar, koji je već duže od veka bio bitna strateška tačka i predmet sukoba.

Abas I Veliki je bio i diplomata. Slao je poslanika u Španiju, Italiju i Englesku sklapajući saveze protiv Osmanlija. U svojoj državi je propagirao versku toleranciju.

Naredio je da se ubije njegov najstariji sin, a za naslednika je proglasio svog unuka Safija.

Za vreme njegove vladavine u zemlji su izgrađeni mnogi putevi, mostovi i monumentalne građevine, naročito u glavnom gradu Isfahanu, gde ima više arihtektonskih dostignuća, koja su i danas glavne turističke atrakcije grada. Takođe su pojačane trgovačke i kulturne veze sa Evropom. Za vreme Abasa velikog cvetala je trgovina . Putevi zemlje su bili obezbeđeni, i postojao je veliki broj karavansaraja, velikih prenoćišta za putnike i trgovce. Mnogi su očuvani i danas. Trgovalo je se tekstilima, svilom, začinima,a među persijskim obeležjima iz vladavine Abasa Velikog su persijski ćilima i tepisi, sa divnim sklopom boja na sebi i kvalitetni, kao i persijske minijature i radovi, kao i kaligrafski u manjim količinama. Abas je iz Kine diplomatski dovezao 500 izvrsnih keramičara koji su mu napravili odlične radove za trgovinu. Bio je prvi persijski vladar koji je slao mlade slikare na školovanje u Italiju. Bio je zainteresovan za hrišćansko učenje, i njegov dvor je često bio ugostitelj raznim evropskim umetnicima, teolozima i ambasadorima. Njegovo vladanje je razdoblje najvećeg uspona države Safavida.

Kad je umro ostavio je državu koja se protezala od reke Tigar do iza Inda.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Quinn 2015, chpt. Shah Abbas and political legitimacy'
  2. ^ Quinn 2015, chpt. Shah Abbas as the 'Supreme Lord of the Auspicious Conjunction'
  3. ^ Thorne 1984, str. 1

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Safavidski šah
15881629.