Vergina

Koordinate: 40° 17′ S; 22° 11′ I / 40.29° S; 22.19° I / 40.29; 22.19
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vergina
Βεργίνα
Arheološki lokalitet u Vergini upisan na listu Svetske baštine
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Grčka
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2.478
 — gustina0,04 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate40° 17′ S; 22° 11′ I / 40.29° S; 22.19° I / 40.29; 22.19
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Površina68.847 km2
Vergina na karti Grčke
Vergina
Vergina
Vergina na karti Grčke
Veb-sajt
www.vergina.gr
Vergina
Βεργίνα
Svetska baština Uneska
Zvanično imeVergina (Aigai)
MestoOpština Ber, Commune of Vergina, Grčka Uredi na Vikipodacima
Koordinate40° 29′ 14″ S; 22° 18′ 56″ I / 40.4872° S; 22.3156° I / 40.4872; 22.3156
Površina334 km2 (3,60×109 sq ft)
Uključuje
  • Aigai Edit this on Wikidata
Kriterijumkulturni: i, iii
Referenca780
Upis1996. (20. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/780

Vergina (grč. Βεργίνα [Vergína] — Vergina, antgrč. Βεργίνα [Bergína] — Bergina) je gradić u severnoj Grčkoj u okrugu Imatija, periferija Središnja Makedonija. Smešten je na obroncima planine Pierija, prosečne nadmorske visine 120 m, 13 km jugoistočno od grada Verija i 80 km jugozapadno od Soluna.

Grad je postao svetski poznat kada je 8. novembra 1977. godine, grčki arheolog Manolis Andronikos iskopao grobnice makedonskih kraljeva, uključijući i grobincu Filipa II Makodonskog, oca Aleksandra Velikog. Arheološki lokalitet je prepoznat kao drevni izgubljeni grad Aigai (Αιγαί [Aigaí]). Od 1996. godine, Vergina je upisana na Uneskov spisak mesta Svetske baštine u Evropi.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom 7. i 8. veka pre nove ere u ovom području su vladali Iliri koji su osnovali naselje na strateškom položaju. Početkom 7. veka pre nove ere lokalna plemena Tračani i Pejonci su se pobunili protiv Ilira i 650. p. n. e. kralj Perdika I (dinastija Temenidi) iz Argosa (Peloponez) osvojio je grad i pretvorio ga u prestonicu novoosnovanog Makedonskog kraljevstva.[1]

Moderna Vergina je osnovana 1922. godine u blizini dva sela kojim je upravljao turski beg, Kutleš (Κούτλες) i Barbes (Mπάρμπες), u zalivu Palatica gde je živelo samo 25 grčkih porodica. Nakon proterivanja begova 1923. godine, zemlja je dodeljena grčkim doseljenicima iz Bugarske i Turske, a ime novom gradu je dao mitorpolit iz Verije prema legendarnoj kraljici Kraljevstva Verija.

Arheloški lokalitet Vergina[uredi | uredi izvor]

Još 1850-ih arheolozi su, znajući da se drevna Egina nalazila u blizini, započeli istraživanja veštačkih brežuljaka verujući da su u pitanju kraljevski tumuli. Iskopavanja su počela 1861. godine pod nadzorom francuskog arheologa Leona Ezeja (Leon Heuzey), a pod pokroviteljstvom Napoleona III. Kod Palatice su otkriveni ostaci makedonske kraljevske palate Antigovna III (263.-221. pre nove ere), ali su dalja istraživanja obustavljena zbog opasnosti od malarije.

Solunski univerziteta je preuzeo iskopavanja 1937. godine i pronađeni su drugi delovi palate, ali je iskopavanje obustavljeno zbog italijanske okupacije 1940. godine. Nakon rata izstraživanje je nastavljeno i 1960-ih grčki arheolog Manolis Andronikos je bio uveren da je veliki tumul (Μεγάλη Τούμπα) u stvari maouzolej makedonskih kraljeva. Nakon tronedeljnog iskopavanja 1977. godine otkrio je četiri grobne komore sa netaknutim grobnicama. Još tri su pronađene tokom 1980-ih. Osim grobnice Filipa II Makedonskog, Andronikos je verovao da je pronašao i grobincu Aleksandra IV, sina Aleksandra Velikog i Roksane; u šta veruju i mnogi drugi arheolozi.

Prema krovnoj konstrukciji manje grobince II, njenim zlatnim ukrasima, azijskim motivima na frizovima, žezlu po uzoru na ono sa Aleksandrovih kovanica, naučnici su zaključili da je ona najverovatnije grobnica polubrata Aleksandra Velikog, Filipa III Arideja i njegove žene. Na kamenom pijedestalu pronađena je kamena hidrija (vrč) s kostima i pozlaćenim hrastovim lišćem. Uski friz s prikazom trke dvokolica je ukrašavao zidove grobnice[2].

Druga, jednostavnija grobnica broj I sa dve prostorije, je verovatno grobnica Filipa II Makedonskog[3]. U njoj je pronađen mermerni sarkofag i kovčeg (larnaks) od 24-karatnog zlata težak 11 kg, u kojem su bile kosti preminulih i pozlaćenih 313 hrastovih listova i 68 žireva teških 717 grama. Na poklopcu ovog kovčega nalazi se „Sunce Vergine“, simbol koji je postao znak grčke Makedonije.[4] Tu su takođe pronađeni, urna od slonovače i zlata, bogato izrezbarn posmrtni krevet na kom je položeno telo kralja i srebrnina za posmrtnu gozbu. U susednoj, manjoj prostoriji, bio je još jedan larnaks sa kostima žene umotenim u ljubičastu i zlatnu odeću sa zlatnom dijademom ukrašenom cvećem i emajlom. Krevet u toj prostoriji je bio delimočno nagoren zlatnim ukrasima koji su predstavljali cveće mitre. Iznad ulaza u dorskom stilu nalazila se zidna slika veličine 5,6 m s prikazom lova.

Druge dve pronađene grobnice su bile opljačkane. U „grobnici Persefone“, otkrivenoj 1977. godine, nije bilo dragocenosti, ali je raskošno oslikana s prikazom Otmice Persefone na zidu. Druga, otkrivena 1980. godine je bila jako oštećena, ali je sačuvan njen monumentalni dorski ulaz s četiri stuba. Bila je izgrađena u 4. veku pre nove ere i naučnici veruju da je to bila grobnica Antigona II.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ring, Trudy (1996). International Dictionary of Historic Places: Southern Europe. Taylor & Francis. str. 753. ISBN 978-1-884964-02-2. 
  2. ^ [1] Članak časopisa National Geographic o nedavnim otkrićima u grobnici II
  3. ^ Neki naučnici tvrde da je muškaraca u ovoj grobnici u stvari Filip III Aridej, a ne njegov otac Filip II.
  4. ^ "Sunce Vergine“ je postalo kontroverzno kada ga je novoosnovana Republika Makedonija 1991. godine uzela za simbol na svojoj državnoj zastavi. Makedonija je 1995. godine morala da promeni zastavu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ring, Trudy (1996). International Dictionary of Historic Places: Southern Europe. Taylor & Francis. str. 753. ISBN 978-1-884964-02-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]