Državna duma Ruske Imperije
| Državna duma Gosudarstvennaя duma | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | |
| Osnivanje | 1905. |
| Ukinut | 1917. |
| Vrsta | Donji dom Praviteljstvujušči senat |
| Predvodništvo | |
| Broj poslanika | 434–518 |
| Izbori | |
| Izborni sistem | indirektni |
| Poslednji izbori | septembar 1912 |
| Mesto održavanja sednica | |
 | |
| Tavrički dvorac | |
Državna duma Ruske Imperije (rus. Государственная дума Российской Империи) bila je donji dom narodnog predstavništva Ruske Imperije. Gornji dom je bio Državni savjet.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Do 1905. godine u Ruskoj Imperiji nije bilo predstavničkog zakonodavnog organa. Zakonodavnu vlast je vršio sam imperator sveruski. Prva Državna duma je osnovana manifestom Nikolaja II od 6. avgusta 1905.[1] Zadatak da izradi nacrt o osnivanju predstavničkog organa povjeren je ministru unutrašnjih poslova Buliginu, koji je Državnu dumu zamislio kao zakonodavno-savjetodavni organ, ali taj nacrt nije zaživio.
Zakonodavna nadležnost Državne dume je uređena manifestom od 17. oktobra 1905,[2] u kojem je ustanovljeno da se nijedan zakon ne može donijeti bez odobrenja Državne dume. Ta odredba je bila unesena i u član 86. Osnovnih državnih zakona Ruske Imperije (redakcija 23. april 1906): „Nijedan novi zakon se ne može donijeti bez odobrenja Državnog savjeta i Državne dume i stupiti na snagu bez potvrde vladara imperatora.“ Od zakonodavno-savjetodavnog organa koji je ustanovljen manifestom od 6. avgusta 1905, naposljetku je Državna duma postala zakonodavni organ.
Prvo zasjedanje Državne dume je bilo 27. aprila 1906, u Taurijskom dvorcu u Sankt Peterburgu.
I saziv[uredi | uredi izvor]
Prvi saziv Državne dume sazvan je prema izbornom zakonu od 11. decembra 1905, prema kojem su seljaci birali 49% izbornika. Izbori za prvu Državnu dumu su trajali od 26. marta do 20. aprila 1906. godine. Nisu bili neposredni, već su se birali izbornici kroz četiri kurije: zemljoposjedničkoj, gradskoj, seoskoj i radničkoj. Za zemljoposjedničku i gradsku kuriju izbori su bili dvostepeni, za seosku trećestepeni i za radničku četverostepeni.
Prva Državna duma je radila 72 dana. Pretresla je dva nacrta koja su se ticala agrarnog pitanja — od kadeta (42 potpisa) i od deputata radničke grupe (104 potpisa). Predlagano je osnivanje državnog zemljišnog fonda za podjelu zemlje seljacima. Dana 13. maja je objavljena vladina deklaracija kojom je proglašeno za nedopustivo da se zemlja prinudno oduzima i dijeli. Odbijeni su i zahtjevi za darovanje političke amnestije, kao i zahtjevi da se prošire nadležnosti Državne dume i uvede princip parlamentarne odgovornosti ministara. Na vladinu deklaraciju, Državna duma je odgovorila nepovjerenjem vladi i izborom nove, mada na to nije imala pravo jer je to bilo isključivo u nadležnosti imperatora sveruskog.
Dana 8. jula 1906. carska vlada je raspustila Državnu dumu, jer ne samo da plaši narod nego i širi opšti nered u zemlji. Deputati su vidjeli manifest o raspuštanju u 9 sati ujutru na vratima Taurijskog dvorca. Tada se 200 deputata sakupilo u Viborgu, gdje su između 9. i 10. jula potpisali tzv. Viborški poziv.
II saziv[uredi | uredi izvor]
Državna duma drugog saziva je radila od 20. februara do 2. juna 1907. godine (jedno zasjedanje).
Po svome sastavu bila je opšta suprotnost prvoj, jer su u izborima učestvovali i socijal-demokrate i eseri. Sazvana je prema izbornom zakonu od 11. decembra 1905. godine. Kadeti su predlagali oduzimanje dijela spahijske zemlje i njenu predaju seljacima u nakup. Seljački deputati su predlagali nacionalizaciju zemlje.
Druga duma je bila raspuštena, kada je saznano da deputati socijal-demokrate organizuju susrete sa vojnicima peterburškog garnizona i planiraju vojnu zavjeru. Dana 1. jula 1907, prvi ministar Stolipin je odstranio 55 deputata sa zasjedanja Dume, a njih 16 lišio deputatske neprikosnovenosti. Kada su se deputati oglušili na te mjere, Duma je bila raspuštena ukazom Nikolaja II 3. jula (Trećejunski prevrat).
III сазив[uredi | uredi izvor]
Istovremeno sa ukazom o raspuštanju Dume drugog saziva 3. juna 1907. bila je objavljena nova Uredba o izborima za Dumu, tj. novi izborni zakon. Prema tome zakonu bila je sazvana nova Duma. Izbori su se održali u jesen 1907. godine.
Oktobristi — partija krupnih zemljoposjednika i industrijalaca su upravljali cjelokupnim radom Dume. Glavni njihov metod je bio zabranjivanje govora kada su postavljana pitanja od drugih frakcija. Ubrzo je formirana oktobarska-kadetska manjina. Ali i dalje, djelatnost Dume se nije značajno izmijenila.
U Dumi su pretresana razni predmeti: o pitanju reformisanja vojske, o seljačkom pitanju, o pitanju o odnosima k manjinama. U svim pitanjima bila su ogromna razilaženja deputata. Opozicioni deputati su kritikovali samodržavno uređenje Rusije. Deputati su mogli postaviti interpelaciju vladi na koju je resorni ministar morao odgovoriti kad-tad.
Kada se raspravljalo o zakonskim prijedlozima, Duma bi formirala razne komisije. Bilo je ukupno 30 komisija za razna pitanja. U nekim komisijama, kao na primjer u budžetskoj, bilo je nekoliko desetina deputata. U mnogim komisijama su sve deputatske frakcije imale svoje predstavnike.
Zakonski prijedlozi koji su dolazili iz ministarstava najpre su se razmatrali u kolegijumu Dume, koji se sastojao od predsjednika Dume, njegovih zamjenika, sekretara Dume i njegovog zamjenika. Kolegijum je svoje mišljenje o prijedlogu dostavljao u jednu od komisija Dume, a potom se prijedlog usvajao na opštem zasjedanju Dume.
Svaki prijedlog se razmatrao u 3 čitanja. U prvom čitanju, izvjestilac je govorio o čemu govori prijedlog. Posle drugog čitanja predsjednik i sekretar Dume su bilježili sve primjedbe i odobravanja oko zakonskog prijedloga, i tada su mogli predložiti da se učine popravke u zakonskom prijedlogu. Treće čitanje je bilo u stvari druga verzija drugog čitanja jer su se mogli popraviti amandmani koji su usvojeni tokom drugog čitanja pri postojanju blage većine. Posle završetka trećeg čitanja predsjedavajući je stavljao zakonski prijedlog na glasanje sa svim usvojenim zakonskim amandmanima.
Zakonska inicijativa Dume je bila ograničena time, što je zakonski prijedlog moralo predložiti najmanje 30 deputata.
IV сазив[uredi | uredi izvor]
Priprema za izbore za Dumu počela je još od 1910. godine. Vlada je ulagala ogromne napore kako bi Duma imala deputatski sastav koji je podržava i pritom je favorizovala izbor sveštenika. Na kraju vlada je otišla još u veću izolaciju jer su zemljoposjednici oktobristi otišli u opoziciju sa kadetima.
Februarska revolucija[uredi | uredi izvor]
Dana 25. aprila 1917, imperator Nikolaj II je potpisao „Manifest o raspuštanju Državne dume“. Duma je bila jedna od glavnih opozicionih centara Nikolaju II i igrala je veliku ulogu u Februarskoj revoluciji. Od članova Dume je obrazovana Privremena vlada. Posle Februarske revolucije i pada monarhije Duma se nije nikako sastajala, ali se redovno sastajao Privremeni komitet Državne dume, koji je i obrazovao Privremenu vladu. Dana 6. oktobra 1917, Privremena vlada je raspustila Državnu dumu da bi raspisala izbore za Ustavotvornu skupštinu, a 18. decembra je Sovjet narodnih komesara ukinuo kancelariju Dume i njen Privremeni komitet.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Miljukov, Pavel (1939). Istorija Rusije. Beograd: Narodna kultura.
