Ludvig Erhard

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ludvig Erhard
Erhard (1963)
Lični podaci
Datum rođenja(1897-02-04)4. februar 1897.
Mesto rođenjaFirt, Nemačko carstvo
Datum smrti5. maj 1977.(1977-05-05) (80 god.)
Mesto smrtiBon, Zapadna Nemačka
NarodnostNemac
UniverzitetGeteov univerzitet u Frankfurtu
Profesijabiznismen, političar
Porodica
SupružnikLuize Šuster (1923—1975)
Deca1
Politička karijera
Politička
stranka
Hrišćansko-demokratska unija Nemačke (CDU)
2. kancelar SR Nemačke
16. oktobar 1963 — 1. decembar 1966.
PrethodnikKonrad Adenauer
NaslednikKurt Georg Kizinger
Ministar ekonomije Nemačke
1949 — 1963.
PrethodnikVlater Funk
NaslednikKurt Šmiker

Potpis

Ludvig Erhard (nem. Ludwig Erhard; Firt, 4. februar 1897Bon, 5. maj 1977) bio je nemački političar i kancelar Zapadne Nemačke od 1963. do 1966. godine.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Od 1913. do 1916. Erhard je bio trgovački šegrt. Nakon strukovnog obrazovanja radio je kao maloprodajni trgovac tekstilom u očevoj trgovini.

Godine 1916. pridružio se nemačkim vojnim snagama u Prvom svetskom ratu kao artiljerac. Borio se u Rumuniji i bio ozbiljno ozleđen u blizini Ipra (Belgija) 1918. godine.[3] Erhard nije više mogao da radi kao trgovac tekstilom i počeo je da studira ekonomiju, prvo u Nirnbergu, a kasnije u Frankfurtu na Majni.

On i Luize Šuster su se venčali tokom njegovog boravka u Frankfurtu. Godine 1925, nakon što je diplomirao, preselio se u Firt i postao rukovodilac u porodičnoj firmi.[4] Nakon tri godine, postao je pomoćnik na institutu Institut für Wirtschaftsbeobachtung der deutschen Fertigware, da bi kasnije postao i pomoćnik direktora te iste ustanove.[4]

Usled pretrpljene ozlede nije morao da se pridruži nemačkim vojnim snagama u Drugom svetskom ratu. Umesto toga radio je na zamisli posleratnog mira; međutim, zabranili su je nacisti koji su proglasili totalni rat. Kao rezultat toga 1942. godine izgubio je posao, ali i dalje nastavio da radi na ideji u privatnosti.[4] Godine 1944, napisao je knjigu Kriegsfinanzierung und Schuldenkonsolidierung u kojoj je naveo da je tadašnja Nemačka već izgubila rat.[4] Poslao je svoje mišljenje Karlu Fridrihu Gerdeleru — glavnom čoveku Viderštanda (Nemačkog pokreta otpora), koji ga je kasnije preporučio svojim saradnicima.

Nakon rata postao je ekonomski savetnik američke vojne uprave u Bavarskoj, što ga je učinilo ministrom ekonomije Bavarskog kabineta Vilhema Hegnera. Pošto su američka i britanska uprava stvorili Bizonu (spojenu američku i britansku okupacionu zonu), 1947. godine Erhard je postao predsednik Sonderstelle Geld und Kredit-a, stručne organizacije za finansijsku obnovu.[4]

Godine 1948, Bizonalno ekonomsko veće ga je izabralo za ministra ekonomije.[5] Godinu dana kasnije izabran je u parlament Zapadne Nemačke, da bi se te iste godine pridružio CDU-u i postao ministar ekonomije kabineta Konrada Adenauera. Nakon Adenauerove ostavke 1963. bio je izabran za drugog zapadnonemačkog kancelara sa 279 glasova za i 180 glasova protiv.[5] Godine 1965, dobio je i svoj drugi mandat na mestu zapadnonemačkog kancelara.

Dana 26. oktobra 1966. raspala se koalicija FDP—CDU, kada su ministri koji su bili članovi FDP podneli ostavke.[4] Dana 1. decembra 1966. godine, Ludvig Erhard podneo je ostavku na mesto zapadnonemačkog kancelara.[5] Njegov naslednik bio je Kurt Georg Kizinger (CDU), koji je poveo veliku koaliciju (SPD—CDU).

Erhard je nastavio da se bavi politikom sve do svoje smrti 5. maja 1977. godine u Bonu.[3] Sahranjen je u Gmundu, gradiću u blizini Tegernzea u Bavarskoj.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ludwig Erhard | German statesman | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-21. 
  2. ^ „Ludwig Erhard | Economic Miracle, Social Market & Chancellor | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-30. 
  3. ^ a b „Commanding Heights : Ludwig Erhard | on PBS”. www.pbs.org. Pristupljeno 2022-01-21. 
  4. ^ a b v g d đ „Ludwig Erhard”. Geschichte der CDU (na jeziku: engleski). 1897-02-03. Pristupljeno 2022-01-21. 
  5. ^ a b v „Ludwig Erhard”. Federal-Chancellor (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-21.