Mala Vrbica (Mladenovac)
Mala Vrbica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Grad | Beograd |
Opština | Mladenovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 355 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 28′ 18″ S; 20° 38′ 38″ I / 44.471705° S; 20.643783° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 011 |
Registarska oznaka | BG |
Mala Vrbica je naselje u opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 355 stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Mala Vrbica sa Amerićem 1921. godine činilo jednu političku opštinu. Po popisu (Državna Statistika) iz 1921. godine. Mala Vrbica je, zajedno sa Amerićem, imala 176 kuća sa 1120 stanovnika.
Vrbica je naselje novijeg datuma. Svakako je osnovana početkom 19. veka U „Spisku svih alija Beogradske Nahije nalazećih se u 1834. g.“ pod N.10 (Državna Arhiva, Beograd) pominje se alija“ ('zemlja koja je posle odlaska Turaka pripadala Srbima )
Vrbica sa „ 78 dana oraće zemlje, zavata 37 dana, kosanice 74 ko., vinograda 3 motike; ostalo je rodna gora, no u ovoj gori jedva da ima peti tal žirorodne gore, a ono drugo sve je mlada ševarica, zatim je više od pola divjačina. Na ovoj aliji naseljeno je selo Vrbica koja se iz 13 kuća sastoji… Rečeno selo Vrbica bez ove alije može, a Amerić biti bez ove alije može. U vreme kad je ova alija spahiji prinadležala, plaćali su Vrbovčani 40 groša“.
Predanje pominje nekog Belog Spahiju, za koga veli da je ova alija bila njegova. Osim toga, predanje veli, da je on aliju hteo da proda Amerićima „za 200 groša i oke masla“, Ali oni to nisu mogli da plate te je ona tako pripadala Vrbovčanima.
Kao najstarija porodica u selo smatraju se Grujići i Borići čiji su preci došli po jednima od Bitolja; a po drugima od dečana najpre u Planinicu (kolubarski srez) pa otuda u Vrbicu; zatim Žujovići, Janoševići Markovići srarino iz Bosne. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Mala Vrbica živi 308 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,0 godina (41,4 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 115 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,19.
Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 0 | ||
80+ | 2 | 8 | ||
75—79 | 5 | 8 | ||
70—74 | 11 | 8 | ||
65—69 | 12 | 15 | ||
60—64 | 9 | 10 | ||
55—59 | 13 | 12 | ||
50—54 | 18 | 14 | ||
45—49 | 22 | 20 | ||
40—44 | 17 | 14 | ||
35—39 | 11 | 11 | ||
30—34 | 11 | 8 | ||
25—29 | 7 | 3 | ||
20—24 | 20 | 9 | ||
15—19 | 16 | 12 | ||
10—14 | 5 | 9 | ||
5—9 | 10 | 9 | ||
0—4 | 4 | 5 | ||
Prosek : | 41,4 | 44,8 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 174 | 63 | 96 | 7 | 8 | 0 |
Ženski | 152 | 28 | 96 | 27 | 1 | 0 |
UKUPNO | 326 | 91 | 192 | 34 | 9 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 89 | 23 | 0 | 0 | 28 |
Ženski | 54 | 22 | 0 | 0 | 13 |
UKUPNO | 143 | 45 | 0 | 0 | 41 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 3 | 3 | 10 | 1 | 10 |
Ženski | 0 | 0 | 6 | 1 | 0 |
UKUPNO | 3 | 3 | 16 | 2 | 10 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 1 | 2 | 2 | 0 | 3 |
Ženski | 0 | 2 | 3 | 0 | 6 |
UKUPNO | 1 | 4 | 5 | 0 | 9 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 3 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 4 | 0 | 0 | 0 |
Poznati meštani[uredi | uredi izvor]
- Čedomir Dunjić (1881-1952) brigadni general Jugoslovenske vojske, učesnik Balkanskih ratova, Prvog svetskog rata i Aprilskog rata, nosilac Karađorđeve zvezde, Ordena belog orla i Albanske spomenice.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ opštine amerićke Br. 230.
- ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
- „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
- Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.