Moma Dimić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Moma Dimić
Puno imeMoma Dimić
Datum rođenja(1944-02-28)28. februar 1944.
Mesto rođenjaBeogradOkupirana Srbija
Datum smrti8. jun 2008.(2008-06-08) (64 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Momčilo Moma Dimić (Beograd, 28. februar 1944Beograd, 8. jun 2008) bio je srpski književnik, pesnik, prevodilac, romansijer, putopisac, esejista, dramski pisac, filmski scenarista; dugogodišnji umetnički direktor Beogradskih međunarodnih susreta pisaca, član Udruženja književnika Srbije[1][2]. Najpoznatiji je po romanu "Živeo život Tola Manojlović", pretvorenom u popularnu pozorišnu predstavu i TV dramu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1944. u Mirijevu, tada selu u blizini Beograda. Na beogradskom Filozofskom fakultetu je diplomirao 1968, u vreme studentskih protesta. Još 1966. je napisao svoj najčuveniji roman, „Živeo život Tola Manojlović“, pretočen u dramu koja je dve godine kasnije igrana i u Londonu, a potom je snimljen i film. Drama je u beogradskom Ateljeu 212 imala preko 400 predstava, sa Petrom Kraljem u glavnoj ulozi.

Putovao je širom sveta (pominje se da je posetio 250 svetskih gradova[3]) i sprijateljio se sa brojnim poznatim piscima: Ferenc Juhas, Tomas Transtremer, Vladimir Vojnović, Bulat Okudžava, Eduard Limonov, Antonio Porpeta itd.[4]

Umro je posle kraće i teške bolesti i sahranjen u rodnom Mirijevu, o kojem je jednom prilikom rekao da „nije lošije od ne-znam-kakvih metropola”[2].

Dimić je zastupljen u mnogim domaćim i stranim antologijama srpske poezije i proze. Njegove knjige prevedene su na deset jezika. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada za književnost i prevodilaštvo.[2]

Po njemu je nazvana Književna nagrada „Moma Dimić”.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Oktobarska nagrada
  • Jakov Ignjatović (Budimpešta, 2006) - za životno delo
  • Donne e poesia - u Italiji[5]

Dela[uredi | uredi izvor]

Dimić je objavio oko 40 knjiga. Preveo je desetak knjiga sa švedskog jezika. Ovde je naveden njihov nepotpun spisak.

  • Živeo život Tola Manojlović (1966) — roman, pretočen u pozorišnu predstavu i TV dramu.
  • Ciganski krevet (1968)
  • Antihrist (1970)
  • Šumski građanin - roman, kasnije dramatizovan, postavljan i u švedskoj Upsali.
  • Maksim srpski iz doma staraca: roman u 18 pripovedaka (1971)
  • Tvorac Rusiji (1976) — zbirka pesama
  • Pesnik i zemljotres (1978)
  • Kako sam sistematski uništen od idiota — film iz 1983, čiji je koscenarista[6], na osnovu „Šumskog građanina“
  • Gad reskirant: proza (1985)
  • Posvete (1986)
  • Hilandarski razgovor: 18 mojih savremenika (1989)
  • Mala ptica: roman za odraslu i naročito osetljivu decu (1989)
  • Putnik bez milosti (1991)
  • Sabrane pesme švedskog pesnika i nobelovca, Tomasa Transtremera (1991)
  • Beogradski susret pisaca, 1964-1993: Rencontre Des ecrivains De Belgrade = Belgrade Meeting of Writers[7]
  • Božić u starom kraju (1994), sa Vasom D. Mihailovićem
  • Pod bombama: dnevnik (2000)[8]
  • Neovdašnji pisci i susreti (2007)[5]
  • Odlazak u Nemenikuće: izabrani putopisi
  • Mesta: putopis
  • Putar - roman, dramatizovan
  • Najveći filozof u mom selu - roman, dramatizovan
  • Tri knjige Derokovih sećanja: A onda je leteo Jeroplan nad Beogradom, Mangupluci oko Kalemegdana i Uspomene Beograđanina.
  • Poznanstvo sa danima malog maksima - zbirka pesama sa Vesnom Parun[3]
  • Pošto Beograd

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Moma Dimić”. poezijasustine.rs. Pristupljeno 23. 1. 2022. 
  2. ^ a b v Preminuo književnik Moma Dimić (Politika) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. maj 2009), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  3. ^ a b „Novine“ Toronto, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  4. ^ Srpsko-kanadsko udruženje pesnika i pisaca. Moma Dimić Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  5. ^ a b Blic: Višestruko talentovan književnik i veliki putnik 10. jun 2008.[mrtva veza], Pristupljeno 5. 11. 2011.
  6. ^ Filmska banka, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  7. ^ Book Finder: Moma Dimic, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  8. ^ „World Cat: Moma Dimic”. Arhivirano iz originala 16. 03. 2016. g. Pristupljeno 10. 10. 2011.