Papa Pije IX
Pije IX | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Giovanni Maria Mastai-Ferretti |
Datum rođenja | 13. maj 1792. |
Mesto rođenja | Senigalija, Papska država |
Datum smrti | 7. februar 1878.85 god.) ( |
Mesto smrti | Rim, Italija |
Papa | |
Pontifikat | 16. jun 1846 — 7. februar 1878. |
Prethodnik | Grgur XVI |
Naslednik | Lav XIII |
Pije IX (13. maj 1792 — 7. februar 1878) je bio papa čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji Katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena država je izgubila najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan. Godine 1854. proglasio je dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o nepogrešivosti pape.[1]
Svojim savetima je pomagao don Bosku utemeljiti Salezijansku družbu; time si je zaslužio nadimak „Don Boskov Papa”.[2] Papa Pije IX je bolovao od epilepsije.[3]
Raniji život[uredi | uredi izvor]
Điovani Marija Mastaj Fereti rodio se 13. maja 1792. u Senigaliji u aristokratskoj porodici grofa Đirolama Mastaj Feretija i Katerine, rođene Solazi, kao deveto dete. Od 1802. do 1809. godine stiče klasično obrazovanje u Volteri, a zatim odlazi u Rim na studije filozofije i teologije. Rim napušta 1810. zbog političkih previranja, te se ponovo vraća 1814. kako bi se pridružio papinskoj plemićkoj gardi. Međutim, u to vreme je bolovao od epilepsije, te je njegov zahtev odbijen. Điovani nastavlja studije teologije koje završava 1818, te je u aprilu 1819. zaređen za sveštenika. Službovanje započinje kao rektor sirotišta Tata Điovani u Rimu, da bi od 1823. do 1825. boravio u Čileu kao član papinog izaslanstva.[4] Vraća se u Rim i postaje upravnik Bolnice sv. Mihajla i upravnik Crkve sv. Marije u Via Lata. U maju 1827. papa Lav XII imenuje ga nadbiskupom Spoleta. Godine 1832. papa Grgur XVI postavlja ga za biskupa Imole, ali sa titulom nadbiskupa, te ga imenuje kardinalom 1839. godine. Imenovanje je objavljeno u decembru 1840. kada je primio grimiz i titulu. Papa Grgur XVI umire 1. juna 1846. i kardinal Mastaj Fereti je pozvan u Rim na konklavu.
Izbor za papu[uredi | uredi izvor]
Na konklavi je učestvovalo 50 od 62 kardinala. Kardinalski kolegijum podelio se između dva kandidata koji su smatrani kao poželjni i od glasanja do glasanja broj glasova nije se menjao.[5] Dekan Kardinalskog zbora predložio je tada da se glase „za najmlađeg” kandidata. Tako je 16. juna 1846. i izabran najmlađi kardinal pedeset četverogodišnji Điovani Marija Mastaj Fereti, nadbiskup-biskup Imole. Po završetku konklave doputovao je kardinal Karl Kajetan fon Gajsruk (1769 – 1846), nadbiskup Milana, koji je nosio veto austrijskog cara Ferdinanda I na izbor kardinala Mastaj Feretija. Međutim, stigao je prekasno.
Početak pontifikata[uredi | uredi izvor]
Novi papa uzeo je ime Pije IX, a njegov izbor je u to vreme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom da su ga pretežno konzervativni kardinali izabrali, mada je on bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prestolje Pije IX je pomilovao više od hiljadu zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbeglima. Na zaprepaštenje bečkog dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformišu građansko pravo, kazneni sistem, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mera bio je velik u Evropi i svetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Ali sve se naglo promenilo kada se Pije IX odbio da se svrsta na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austrougarske.[6] Italijanski nacionalisti su mu to jako zamerili, jer su hteli da ga pridobiju za pokret koji je pokrenuo celu Italiju, kako bi se oslobodile teritorije koje su još bile pod austrijskom vlašću. Pred kraj 1848. dolazi do velike krize koja je bila posledica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skupštine 15. decembra 1848, ubijen je u dvorištu palate Kancelarije premijer papinske vlade grof Pelegrino Rosi (1787 – 1848). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice, te je Papa prerušen 24. novembra, pod okriljem noći, napustio Kvirinal i pobegao u Gaetu.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ PIUS IX. „Ubi primum”. Papal Enciclicals Online. EWTN.com. Pristupljeno 19. 2. 2021.
- ^ IX. Piusz, don Bosco pápája, u: Don Bosco Kalendárium 2011, Szalézi Szent Ferenc Társasága Budapest (2010). str. 8.
- ^ Van Biema, David (27. 8. 2000). „Not So Saintly?”. Time. New York. Arhivirano iz originala 21. 05. 2013. g. Pristupljeno 3. 3. 2018.
- ^ „El Papado y la Iglesia naciente en América Latina (1808–1825)”. Viajeros.net. Pristupljeno 23. 6. 2013.
- ^ Valérie Pirie. „The Triple Crown: An Account of the Papal Conclaves – Pius IX (Mastai-Ferretti)”.
- ^ David I. Kertzer, The Pope Who Would Be King: The Exile of Pius IX and the Emergence of Modern Europe (2018) p. xx.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- About, E. (1859). The Roman Question. Prevod: Coape, H. C. New York: D. Appleton and Company. Pristupljeno 3. 3. 2018.
- Burkle-Young, Francis A. (2000). Papal Elections in the Age of Transition, 1878–1922. Lanham, Maryland: Lexington Books. ISBN 978-0-7391-0114-8.
- Busch, Moritz (1898a). Bismarck: Some Secret Pages of His History. 1. London: Macmillan.
- ——— (1898b). Bismarck: Some Secret Pages of His History. 2. London: Macmillan.
- Capitelli, Giovanna (2011). Mecenatismo pontificio e borbonico alla vigilia dell'unità (na jeziku: italijanski). Rome: Viviani Editore. ISBN 978-88-7993-148-9.
- Carroll, James (2001). Constantines's Sword. ISBN 978-0-395-77927-9.
- Davis, William C. (1996). Jefferson Davis: The Man and His Hour. Baton Rouge, Louisiana: Louisiana State University Press. ISBN 978-0-8071-2079-8.
- De Mattei, Roberto (2004). Pius IX. Prevod: Laughland, John. Leominster, England: Gracewing. ISBN 978-0-85244-605-8.
- Duffy, Eamon (1997). Saints and Sinners: A History of the Popes. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0300073324.
- Franzen, August (1991). Kleine Kirchengeschichte [Little church history] (na jeziku: nemački) (2 izd.). Freiburg, Germany: Herder. ISBN 3451085771.
- Franzen, August; Bäumer, Remigius (1988). Papstgeschichte (na jeziku: nemački). Freiburg, Germany: Herder. ISBN 9783451085789.
- Kelly, J. N. D. (1987). The Oxford Dictionary of Popes. Oxford: Oxford University Press.
- Kertzer, David I. The Pope Who Would Be King: The Exile of Pius IX and the Emergence of Modern Europe (2018). to 1860
- Kertzer, David I. (1998). The Kidnapping of Edgardo Mortara. New York: Vintage Books. ISBN 978-0-679-76817-3.
- Knünz, Josef (1956). 100 Jahre Stella Matutina, 1856–1956 (na jeziku: nemački). Bregenz, Austria: J. N. Teutsch.
- The Empress of Farewells: The Story of Charlotte, Empress of Mexico. Michael, Prince of Greece. Boston: Atlantic Monthly Press. 2002. ISBN 978-0-87113-836-1.
- Milavec, Aaron (2007). Salvation is from the Jews (John 4:22): Saving Grace in Judaism and Messianic Hope in Christianity. Collegeville, Minnesota: Liturgical Press. ISBN 978-0-8146-5989-2.
- O'Carroll, Ciarán (2010). „Pius IX: Pastor and Prince”. Ur.: Corkery, James; Worcester, Thomas. The Papacy Since 1500: From Italian Prince to Universal Pastor. Cambridge, England: Cambridge University Press. str. 125—142. ISBN 978-0-521-50987-9.
- O'Connor, Richard (1971). The Cactus Throne: The Tragedy of Maximilian and Carlotta. New York: G. P. Putnam's Sons.
- Pougeois, Alexandre (1877a). History of Pius IX: His Pontificate and His Century. 1. Paris.
- ——— (1877b). History of Pius IX: His Pontificate and His Century. 2. Paris.
- ——— (1877c). History of Pius IX: His Pontificate and His Century. 3. Paris.
- Rapport, Mike (2009) [2008]. 1848: Year of Revolution. New York: Basic Books. ISBN 978-0-7867-4368-1.
- Ridley, Jasper (1976). Garibaldi. New York: Viking Press.
- Schmidlin, Josef (1922—1939). Papstgeschichte (na jeziku: nemački). Munich: Köstel-Pusztet.[volume needed]
- ——— (1934). Papstgeschichte (na jeziku: nemački). 2. Munich: Köstel-Pusztet.
- Shea, John Gilmary (1877). The Life of Pope Pius IX. New York: n.p.
- Sirven, Joseph I.; Drazkowski, Joseph F.; Noe, Katherine H. (2007). „Seizures among Public Figures: Lessons Learned from the Epilepsy of Pope Pius IX”. Mayo Clinic Proceedings. 82 (12): 1535—1540. ISSN 1942-5546. PMID 18053463. doi:10.1016/S0025-6196(11)61100-2 .
- Woodward, Kenneth L. (1996). Making Saints: How the Catholic Church Determines Who Becomes a Saint, Who Doesn't, and Why. New York: Simon and Schuster. ISBN 978-0-684-81530-5.
- Barwig, Regis N. (1978). More Than a Prophet: Day By Day With Pius IX. Altadena: Benziger Sisters.
- Chadwick, Owen. A History of the Popes 1830-1914 (2003). online Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. maj 2018)
- Chadwick, Owen. The Popes and European Revolution (1981) 655pp excerpt; also online Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. новембар 2020)
- Chiron, Yves, Pope Pius IX: The Man and The Myth, Angelus Press, Kansas City, (2005) ISBN 1-892331-31-4
- Corcoran, James A. "Pius IX and His Pontificate," The American Catholic Quarterly Review, Vol. III, 1878.
- De Cesare, Raffaele (1909). The Last Days of Papal Rome. London: Archibald Constable & Co. str. 449.
- Hales, E. E. Y. Pio Nono: A study in European politics and religion in the nineteenth century (2013) 352pp excerpt; also online Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. novembar 2020)
- Hasler, August Bernhard (1981). How the Pope Became Infallible: Pius IX and the Politics of Persuasion. Doubleday.
- Kertzer, David I. (2004). Prisoner of the Vatican: The Popes' Secret Plot to Capture Rome from the New Italian State. Houghton Mifflin. ISBN 978-0-618-22442-5.
- Mooney, John A. (1892). „Pius IX and the Revolution, 1846–1848”. The American Catholic Quarterly Review. 17: 137—161. Pristupljeno 3. 3. 2018.
- Quinlan, John. "Prisoner in the Vatican: Rome In 1870" History Today (Sept 1970), Vol. 20 Issue 9, pp. 620–627 online.
- Acta et decreta Leonis XIII, P.M. Vol I–XXII, Rome, 1881, ff
- Acta et decreta Pii IX, Pontificis Maximi, Vol. I–VII, Romae 1854 ff
- Actae Sanctae Sedis, (ASS), Romae, Vaticano 1865
- Boudou, L. (1890). Le S. Siege et la Russie, Paris
- Capitelli, Giovanna, Mecenatismo pontificio e borbonico alla vigilia dell'unità, Viviani Editore, Rome, (2011) ISBN 8879931482
- Hasler, August Bernhard (1977). Pius IX. (1846–1878) päpstliche Unfehlbarkeit und 1. Vatikanisches Konzil. (= Päpste und Papsttum Bd. 12). 2 volumes, 1st ed. Hiersemann, Stuttgart, ISBN 3-7772-7711-8
- Martina, S.J. Pio IX (1846–1850). Roma: Editrice Pontificia Universita Gregoriana. Vol I–III, 1974–1991.
- Martina, Giacomo: PIO IX, beato. In: Massimo Bray (ed.): Enciclopedia dei Papi, Istituto della Enciclopedia Italiana, Vol. 3 (Innocenzo VIII, Giovanni Paolo II), Rome, 2000, OCLC 313581724
- Seifert, Veronika Maria (2013). Pius IX. – der Immaculata-Papst. Von der Marienverehrung Giovanni Maria Mastai Ferretis zur Definierung des Immaculata-Dogmas. V&R unipress. Göttingen. ISBN 978-3-8471-0185-7.
- Sylvain (1878). Histoire de Pie IX le Grand et de son pontificat. Vol I, II. Paris
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Pope Pius IX (His Encyclical Writings)
- Biography with pictures
- Pope Pius IX: text with concordances and frequency list
- Catholic-Hierarchy entry