Papa Pije IX

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pije IX
Pije IX
Lični podaci
Puno imeGiovanni Maria Mastai-Ferretti
Datum rođenja(1792-05-13)13. maj 1792.
Mesto rođenjaSenigalija, Papska država
Datum smrti7. februar 1878.(1878-02-07) (85 god.)
Mesto smrtiRim, Italija
Papa
Pontifikat16. jun 18467. februar 1878.
PrethodnikGrgur XVI
NaslednikLav XIII


Pije IX (13. maj 17927. februar 1878) je bio papa čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji Katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena država je izgubila najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan. Godine 1854. proglasio je dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o nepogrešivosti pape.[1]

Svojim savetima je pomagao don Bosku utemeljiti Salezijansku družbu; time si je zaslužio nadimak „Don Boskov Papa”.[2] Papa Pije IX je bolovao od epilepsije.[3]

Raniji život[uredi | uredi izvor]

Điovani Marija Mastaj Fereti rodio se 13. maja 1792. u Senigaliji u aristokratskoj porodici grofa Đirolama Mastaj Feretija i Katerine, rođene Solazi, kao deveto dete. Od 1802. do 1809. godine stiče klasično obrazovanje u Volteri, a zatim odlazi u Rim na studije filozofije i teologije. Rim napušta 1810. zbog političkih previranja, te se ponovo vraća 1814. kako bi se pridružio papinskoj plemićkoj gardi. Međutim, u to vreme je bolovao od epilepsije, te je njegov zahtev odbijen. Điovani nastavlja studije teologije koje završava 1818, te je u aprilu 1819. zaređen za sveštenika. Službovanje započinje kao rektor sirotišta Tata Điovani u Rimu, da bi od 1823. do 1825. boravio u Čileu kao član papinog izaslanstva.[4] Vraća se u Rim i postaje upravnik Bolnice sv. Mihajla i upravnik Crkve sv. Marije u Via Lata. U maju 1827. papa Lav XII imenuje ga nadbiskupom Spoleta. Godine 1832. papa Grgur XVI postavlja ga za biskupa Imole, ali sa titulom nadbiskupa, te ga imenuje kardinalom 1839. godine. Imenovanje je objavljeno u decembru 1840. kada je primio grimiz i titulu. Papa Grgur XVI umire 1. juna 1846. i kardinal Mastaj Fereti je pozvan u Rim na konklavu.

Izbor za papu[uredi | uredi izvor]

Na konklavi je učestvovalo 50 od 62 kardinala. Kardinalski kolegijum podelio se između dva kandidata koji su smatrani kao poželjni i od glasanja do glasanja broj glasova nije se menjao.[5] Dekan Kardinalskog zbora predložio je tada da se glase „za najmlađeg” kandidata. Tako je 16. juna 1846. i izabran najmlađi kardinal pedeset četverogodišnji Điovani Marija Mastaj Fereti, nadbiskup-biskup Imole. Po završetku konklave doputovao je kardinal Karl Kajetan fon Gajsruk (17691846), nadbiskup Milana, koji je nosio veto austrijskog cara Ferdinanda I na izbor kardinala Mastaj Feretija. Međutim, stigao je prekasno.

Početak pontifikata[uredi | uredi izvor]

Novi papa uzeo je ime Pije IX, a njegov izbor je u to vreme izazvao veliko iznenađenje, s obzirom da su ga pretežno konzervativni kardinali izabrali, mada je on bio poznat po svojim liberalnim stavovima. Odmah po stupanju na papinsko prestolje Pije IX je pomilovao više od hiljadu zatvorenika i zajamčio slobodu prognanima i izbeglima. Na zaprepaštenje bečkog dvora, Papa je osnovao civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformišu građansko pravo, kazneni sistem, javno obrazovanje i drugo. Odjek tih njegovih mera bio je velik u Evropi i svetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Ali sve se naglo promenilo kada se Pije IX odbio da se svrsta na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austrougarske.[6] Italijanski nacionalisti su mu to jako zamerili, jer su hteli da ga pridobiju za pokret koji je pokrenuo celu Italiju, kako bi se oslobodile teritorije koje su još bile pod austrijskom vlašću. Pred kraj 1848. dolazi do velike krize koja je bila posledica raspada ekonomije. Na dan otvaranja Skupštine 15. decembra 1848, ubijen je u dvorištu palate Kancelarije premijer papinske vlade grof Pelegrino Rosi (17871848). Ubrzo je ustanak zahvatio rimske ulice, te je Papa prerušen 24. novembra, pod okriljem noći, napustio Kvirinal i pobegao u Gaetu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ PIUS IX. „Ubi primum”. Papal Enciclicals Online. EWTN.com. Pristupljeno 19. 2. 2021. 
  2. ^ IX. Piusz, don Bosco pápája, u: Don Bosco Kalendárium 2011, Szalézi Szent Ferenc Társasága Budapest (2010). str. 8.
  3. ^ Van Biema, David (27. 8. 2000). „Not So Saintly?”. Time. New York. Arhivirano iz originala 21. 05. 2013. g. Pristupljeno 3. 3. 2018. 
  4. ^ „El Papado y la Iglesia naciente en América Latina (1808–1825)”. Viajeros.net. Pristupljeno 23. 6. 2013. 
  5. ^ Valérie Pirie. „The Triple Crown: An Account of the Papal Conclaves – Pius IX (Mastai-Ferretti)”. 
  6. ^ David I. Kertzer, The Pope Who Would Be King: The Exile of Pius IX and the Emergence of Modern Europe (2018) p. xx.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Titule Katoličke crkve
Papa
(1846—1878