Смоква

Uredi veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Smokva
Ficus carica[1]
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Rosales
Porodica: Moraceae
Rod: Ficus
Podrod: Ficus subg. Ficus
Vrsta:
F. carica
Binomno ime
Ficus carica
Sinonimi[2]
Spisak
  • Caprificus insectifera Gasp.
  • Caprificus leucocarpa Gasp.
  • Caprificus oblongata Gasp.
  • Caprificus pedunculata (Miq.) Gasp.
  • Caprificus rugosa (Miq.) Gasp.
  • Caprificus sphaerocarpa Gasp.
  • Ficus albescens Miq.
  • Ficus burdigalensis Poit. & Turpin
  • Ficus caprificus Risso
  • Ficus colchica Grossh.
  • Ficus colombra Gasp.
  • Ficus communis Lam.
  • Ficus deliciosa Gasp.
  • Ficus dottata Gasp.
  • Ficus globosa Miq. 1848 not Blume 1825
  • Ficus hypoleuca Gasp.
  • Ficus hyrcana Grossh.
  • Ficus kopetdagensis Pachom.
  • Ficus latifolia Salisb.
  • Ficus leucocarpa Gasp.
  • Ficus macrocarpa Gasp.
  • Ficus neapolitana Miq.
  • Ficus pachycarpa Gasp.
  • Ficus pedunculata Miq.
  • Ficus polymorpha Gasp.
  • Ficus praecox Gasp.
  • Ficus regina Miq.
  • Ficus rugosa Miq.
  • Ficus silvestris Risso
  • Ficus rupestris (Hausskn. ex Boiss.) Azizian

Smokva[3] (Ficus carica) je mediteranska drvenasta vrsta iz roda fikusa, familije dudova (Moraceae), jestivih kruškolikih plodova.

Poreklom s Bliskog istoka i zapadne Azije, od davnina se koristi i uzgaja, i danas je široko rasprostranjen širom sveta, kao voće, i kao ukrasno bilje.[4][5] Ova vrsta je postala naturalizovana u raznim mestima u Aziji i Severnoj Americi.[6][7]

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Smokva je listopadno nisko drvo sa veoma razgranatom krošnjom. Starije grane sive su boje, a mlade tamnozelene. Listovi su naizmenični, veliki i nepravilno prstasto deljeni. Na mladim granama pri dnu se nalaze zalisci. Dužina lisne ploče može biti od 15 do 30 cm, kao i širina. Sitni cvetovi se nalaze u izdubljenoj kruškolikoj osovini cvasti.[8]Plod je plod cvasti; sitne orašice povezane su sočnom kruškolikom osovinom cvasti. Cveta od maja do juna. Plodovi smokve, poznati kao sikonije, nalaze se pojedinačno ili u parovima iznad ožiljaka opalog lišća ili u pazuhu lišća sadašnje sezone. Cvetovi su dvopolni i zatvoreni u strukturu cvasti. Dugi ženski cvetovi karakteristični su za jestive plodove većine baštenskih i voćnih smokava. Druga vrsta drveta, poznata kao kaprifig, proizvodi nejestive smokve u kojima se nalazi mlada smokva osa. Ima kratke ženske cvetove koji su prilagođeni navikama polaganja jaja smokvine ose (Blastophaga) i takođe sadrži muške cvetove blizu vrha. Polen iz kaprifiga nose ose smokve da bi oprašile i jestive i nejestive smokve.[9]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Stanište smokve je na toplim, zaklonjenim mestima. Smokva je poreklom iz istočnog Sredozemlja.

Odatle je rasprostranjena prvenstveno u predele sa mediteranskom klimom. Biljka najbolje uspeva u toplim krajevima, blizu mora, ali može da se uzgaja i u kontinentalnim predelima. Zbog tanke kore je osjetljiva na niske temperature.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Autohtona vrsta u Avganistanu, Kipru, Grčkoj, Iranu, Iraku, Kritu, Libanu, Siriji, Severnom Kavkazu, Pakistanu, Palestini, Tadžikistau, Turskoj, Turkmenistanu i Zapadnim Himalajima. Dok prestavlja alohtonu vrstu u SAD, Albaniji, Alžiru, Andamanskom ostrvu, Austriji, Bangladešu, Bermudi, Bugarskoj, Kanarskim ostrvima, Čadu, Kini, Češkoj, Slovačkoj, Danskoj, Ekvadoru, Egiptu, Salvadoru, Eritreji, Francuskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Gvinejskom zalivu, Mađarskoj, Indiji, Italiji, Koreji, Krimu, Libiji, Madeiri, Marijanasu, Maršalskom ostrvu, Mauricijusu, Meksiku, Novom Zelandu, Nigeru, Norfolku, Omanu, Peru, Portugalu, Saudijskoj Arabiji, Siciliji, Sinaju, Somaliji, Španiji, Švedskoj, Švajcarskoj, Tunisu, Turskoj, Uzbekistanu, Jemen, zemljama bivše Jugoslavije.[10]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Plod smokve se jede sirov ili sušen, a od njega se mogu praviti i razne poslastice, jer je bogat šećerom. Zreo plod može biti različite veličine i boje, žute, zelenkaste, smeđe i skoro crne. Postoji oko 50 varijeteta smokve u odnosu na plod. Prilikom kidanja listova ili branja plodova, drvo luči sok koji može izazvati iritacije na koži. Nekada se u narodu koristio kao lek protiv bradavica.

Neki smokvu drže u bašti kao ukrasnu biljku, zbog karakterističnih egzotičnih listova.

Suve smokve[uredi | uredi izvor]

100 grama svežih smokava ima 74 kalorija, dok se sušenjem njena vrednost utrostručuje ‒ 249 kalorija. Spoljna opna je jestiva, kao i njen crven, mesnati deo sa semenom. U suvim smokvama ima 4,2 gvožđa, što je veoma značajno za sportiste.U VII veku p. n. e. u Grčkoj sportisti su uzimali suve smokve za poboljšanje sportskih aktivnosti. Sušenje smokvi traje 3-7 dana na suncu. Sušene smokve se razvrstavaju na kvalitet, ekstra kvalitet I, kvalitet II, kvalitet III . Sušene smokve se čuvaju u suvim i čistim provetrenim hladnim prostorijama. Osušene smokve se koriste u pripremi kolača i marmelade. Poznata su njena lekovita svojstva, jer je puna minerala i vitamina. Najpopularniji lekoviti recept koji leči sve je maslinovo ulje i smokve.

Simbolika[uredi | uredi izvor]

Po biblijskom predanju, smokvin list je Adamu poslužio da sakrije svoje polne organe od Evinog pogleda.

Fosilni zapis[uredi | uredi izvor]

Deset fosilnih slojeva †Ficus potentilloides iz ranog miocena, pronađeni su u rudniku Kristina Hradek na Nisi u Severnoj Bohemiji, u Češkoj Republici. Ovi fosili su slični endokarpima F. carica.[11]

Istraživanja i narodna medicina[uredi | uredi izvor]

Fitohemikalije[uredi | uredi izvor]

Smokve sadrže različite fitokemikalije koje su predment osnovnih istraživanja zbog njihovih potencijalnih bioloških svojstava, uključujući polifenole, kao što su galna kiselina, hlorogenska kiselina, siringična kiselina, (+)-katehin, (-)-epikatehin i rutin.[12][13] Boja smokve može da varira između sorti zbog različitih koncentracija antocijanina, pri čemu cijanidin-3-O-rutinozid ima posebno visok sadržaj.[14]

Narodna medicina[uredi | uredi izvor]

U nekim starim mediteranskim narodnim običajima, mlečni sok biljke smokve je korišćen za omekšavanje žuljeva, uklanjanje bradavica i odvraćanje parazita.[15]

Toksičnost[uredi | uredi izvor]

Kao i druge biljne vrste iz porodice Moraceae, kontakt sa mlečnim sokom Ficus carica praćen izlaganjem ultraljubičastom svetlu može izazvati fitofotodermatitis,[16][17] potencijalno ozbiljnu upalu kože. Iako biljka nije otrovna sama po sebi, F. carica je navedena u FDA Bazi podataka o otrovnim biljkama.[18]

Poznato je da organska hemijska jedinjenja koja se nazivaju furanokumarini izazivaju fitofotodermatitis kod ljudi.[19] Smokva sadrži značajne količine dva furanokumarina, psoralena i bergaptena.[20] Eterično ulje listova smokve sadrži više od 10% psoralena, najveću koncentraciju bilo kojeg organskog jedinjenja izolovanog iz listova smokve.[21] Smatra se da je psoralen primarno jedinjenje furanokumarina odgovorno za fitofotodermatitis izazvan listovima smokve.[22][23][16][24][25][17]

Slike[uredi | uredi izvor]

  • Drvo smokve
    Drvo smokve
  • Smokvin list
    Smokvin list
  • Crna petrovača
    Crna petrovača
  • Stanište
    Stanište

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 1771 illustration from Trew, C.J., Plantae selectae quarum imagines ad exemplaria naturalia Londini, in hortis curiosorum nutrit, vol. 8: t. 73 (1771), drawing by G.D. Ehret
  2. ^ „The Plant List”. 
  3. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 31. 08. 2020. g. Pristupljeno 28. 04. 2019. 
  4. ^ The Fig: its History, Culture, and Curing, Gustavus A. Eisen, Washington, Govt. print. off., 1901
  5. ^ RHS A-Z encyclopedia of garden plants. United Kingdom: Dorling Kindersley. 2008. str. 1136. ISBN 1405332964. 
  6. ^ Flora of China Ficus carica Linnaeus, 1753. 无花果 wu hua guo
  7. ^ „Biota of North America Program 2014 county distribution map”. 
  8. ^ „Ficus carica- Common fig”. Native Plant Trust, GoBotany. Pristupljeno 9. 11. 2022. 
  9. ^ „Fig- plant and fruit”. Britannica. Pristupljeno 9. 11. 2022. 
  10. ^ „Ficus carica L.”. Royal Botanical Gardens, KEW. Pristupljeno 9. 11. 2022. 
  11. ^ A review of the early Miocene Mastixioid flora of the Kristina Mine at Hrádek nad Nisou in North Bohemia, The Czech Republic, January 2012 by F. Holý, Z. Kvaček and Vasilis Teodoridis - ACTA MUSEI NATIONALIS PRAGAE Series B – Historia Naturalis • vol. 68 • 2012 • no. 3–4 • pp. 53–118
  12. ^ Vinson 1999
  13. ^ Veberic R, Colaric M, Stampar F (2008). „Phenolic acids and flavonoids of fig fruit (Ficus carica L.) in the northern Mediterranean region”. Food Chemistry. 106 (1): 153—157. doi:10.1016/j.foodchem.2007.05.061. 
  14. ^ Solomon A, Golubowicz S, Yablowicz Z, Grossman S, Bergman M, Gottlieb HE, Altman A, Kerem Z and Flaishman MA (2006). „Antioxidant activities and anthocyanin content of fresh fruits of common fig (Ficus carica L.)”. J Agric Food Chem. 54 (20): 7717—7723. PMID 17002444. doi:10.1021/jf060497h. 
  15. ^ Landranco, Guido (2001). Mediċina popolari ta' l-imgħoddi fil-gżejjer Maltin [Popular medicine of the past in the Maltese islands] (na jeziku: malteški). Valletta, Malta: Klabb Kotba Maltin. ISBN 99909-75-97-3. 
  16. ^ a b Polat, Muhterem; Öztaş, Pınar; Dikilitaş, Meltem Cik; Allı, Nuran (decembar 2008). „Phytophotodermatitis due to Ficus carica”. Dermatol Online J. 14 (12): 9. PMID 19265622. doi:10.5070/D3046507Z8. 
  17. ^ a b Son, J. H.; Jin, H.; You, H. S.; Shim, W. H.; Kim, J. M.; Kim, G. W.; Kim, H. S.; Ko, H. C.; Kim, M. B.; Kim, B. S. (februar 2017). „Five Cases of Phytophotodermatitis Caused by Fig Leaves and Relevant Literature Review”. Annals of Dermatology. 29 (1): 86—90. PMC 5318534 Slobodan pristup. PMID 28223753. doi:10.5021/ad.2017.29.1.86. 
  18. ^ „FDA Poisonous Plant Database”. U.S. Food & Drug Administration. Arhivirano iz originala 06. 10. 2022. g. Pristupljeno 11. 12. 2018. 
  19. ^ McGovern, Thomas W.; Barkley, Theodore M. (2000). „Botanical Dermatology”. The Electronic Textbook of Dermatology. Internet Dermatology Society. 37 (5). Section Phytophotodermatitis. PMID 9620476. S2CID 221810453. doi:10.1046/j.1365-4362.1998.00385.x. Pristupljeno 29. 11. 2018. 
  20. ^ Zaynoun, S. T.; Aftimos, B. G.; Abi Ali, L.; Tenekjian, K. K.; Khalidi, U.; Kurban, A. K. (jul 1984). „Ficus carica; isolation and quantification of the photoactive components”. Contact Dermatitis. 11 (1): 21—25. PMID 6744838. S2CID 26987319. doi:10.1111/j.1600-0536.1984.tb00164.x.  Cited in McGovern and Barkley 2000, section Phytophotodermatitis.
  21. ^ Li, Jun; Tian, Yu-zeng; Sun, Bao-ya; Yang, Dan; Chen, Ji-ping; Men, Qi-ming (2011). „Analysis on Volatile Constituents in Leaves and Fruits of Ficus carica by GC-MS”. Chinese Herbal Medicines. 4 (1): 63—69. S2CID 38145943. 
  22. ^ Bollero, D.; Stella, M.; Rivolin, A.; Cassano, P.; Risso, D.; Vanzetti, M. (novembar 2001). „Fig leaf tanning lotion and sun-related burns: case reports”. Burns. 27 (7): 777—779. PMID 11600261. doi:10.1016/S0305-4179(01)00033-X. 
  23. ^ Derraik, J. G.; Rademaker, M. (2007). „Phytophotodermatitis caused by contact with a fig tree (Ficus carica)”. N Z Med J. 120 (1261): U2720. PMID 17867224. 
  24. ^ Zhang, Ruzhi; Zhu, Wenyuan (2011). „Phytophotodermatitis due to Chinese herbal medicine decoction”. Indian J Dermatol. 56 (3): 329—331. PMC 3132918 Slobodan pristup. PMID 21772602. doi:10.4103/0019-5154.82498. 
  25. ^ Sforza, Marcos; Andjelkov, Katarina; Zaccheddu, Renato (jul 2013). „Severe burn on 81% of body surface after sun tanning”. Turkish Journal of Trauma and Emergency Surgery. 19 (4): 383—384. PMID 23884685. doi:10.5505/tjtes.2013.44522 Slobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Смоква&oldid=27735664”