Tomislav Trpimirović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tomislav
„Krunisanje kralja Tomislava“ (slika Otona Ivekovića)
Lični podaci
Puno imeTomislav Trpimirović
Mesto rođenjaHrvatska
Datum smrti928.
Mesto smrtiHrvatska
Porodica
RoditeljiMuncimir
DinastijaTrpimirovići
Knez Hrvatske
Period910—925.
PrethodnikMuncimir
NaslednikTrpimir II
Kralj Hrvatske
Period925—928.?
NaslednikTrpimir II

Tomislav (umro 928), bio je legendarni knez srednjovekovne Hrvatske (910—925), za koga se veruje da je osnivač i prvi vladar (925—928) Kraljevine Hrvatske te najmoćniji hrvatski vladar, ali o kome postoji izuzetno mali broj podataka iz primarnih istorijskih izvora. Najveći deo njegovog životopisa je iz pera hrvatskih istoriografa 19. veka, koji su često bili vođeni romantičarskim i velikonacionalnim idejama.[1]

Istorijski izvori[uredi | uredi izvor]

O ovom hrvatskom vladaru postoje podaci iz svega nekoliko istorijskih izvora:

  • u intitulaciji pape Jovana X namenjenog dalmatinskom sveštenstvu, samom Tomislavu i srpskom vladaru Zahumlja Mihajlu Viševiću, pominje se kao "Tamislao" (lat. Tamislao). Rečenica glasi "...dok je u pokrajini Hrvata i u krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav." (lat. ...consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege.)[2]
  • u pismu istoga pape takođe se navodi "... Tomislav, hrvatski kralj..." (lat. ...Tamislao, rege Chroatorum...)[2]
  • u 13. poglavlju dela Istorija Salonitanske crkve (lat. Historia Salonitana) Tome Arhiđakona piše: "Ivan je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto četrnaeste, u doba kneza Tomislava."[3]
  • u jednom od izdanja "Letopisa Popa Dukljanina" ("Regnum Sclavorum") piše: "Za vreme vladavine Tomislava ugarski kralj po imenu Atila pokrenuo je vojsku da ga napadne. Ali kralj Tomislav je bio hrabar mladić i snažan ratnik i sa njim je vodio mnoge bitke i uvek ga je pobeđivao i nagonio u beg."[4]

U drugim izdanjima, na istom mestu se pojavljuje umesto Tomislava, imena: Polislav (...chomu bisse jme Polislavf.[5]), Sebijslav (...cha mu ime bisse Sebijslavf...[6]), ili na latinskom "Sebeslavus rex"[6] i "Thomislavus rex"[5].

Zanimljivo je da se ništa o hrvatskom vladaru Tomislavu ne nalazi u delu "O upravljanju Carstvom" (De administrando imperio) Konstantina Porfirogenita, koji opširno piše o Hrvatskoj toga vremena, ili pak kod "oca hrvatske istoriografije", Ivana Lučića, u "Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije" (De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex) iz 1666. godine. Ivan Lučić je čak smatrao da su spisi splitskih sabora falsifikati[7]. Takođe, Tomislava nije pomenuo ni hrvatski hroničar Ivan Tomašić vek ranije, u svom delu "Chronicon breve regni Croatiae". U biti, Toma Arhiđakon je prvi hroničar koji pominje kralja Tomislava i svedoči da je za njegova života (1200—1268) postojalo "nejasno, slabo sećanje i znanje o zbivanjima u 10. stoleću."[2] Isti hroničar tvrdi da su tek Držislav i njegovi naslednici nazivani kraljevima Hrvatske i Dalmacije.[2] Popularizaciji Tomislava kao velikog hrvatskog srednjovekovnog vladara, doprineo je u 19. veku hrvatski istoričar Vjekoslav Klaić u časopisu "Hrvatska lipa" (članak "Tomislav, prvi kralj hrvatski", Hrvatska lipa, br. 21, god. I, 23. V (1875). str. 170–172), "što je bio nezaobilazan faktor u procesu nastajanja hrvatske nacionalne svesti." [8]

Vladanje[uredi | uredi izvor]

Iako je prethodno navedeno da nema pouzdanih podataka o Tomislavovoj vladavini ili da su veoma oskudni[9], hrvatska istoriografija smatra da je on tokom svoje vladavine proširio svoj posed i na deo Panonske kneževine, čime je stvorio jedinstvenu hrvatsku državu koju je uzdigao na rang kraljevine. Takav pogled uglavnom su prihvatili i u svojim delima naveli mnogi domaći i svetski istoričari, ali bez ikakvih dokaza iz primarnih istorijskih izvora o njegovom vladanju na prostorima današnje Slavonije.[10][11]

Prema pisanju Porfirogenita u 32. glavi DAI, ispred bugarskog napada 924. godine, ne upuštajući se u borbu, knez Zaharija Pribislavljević praćen od dela Srba pobegao je u Hrvatsku.[12] Zbog toga usledio je napad vojske bugarskog cara Simeona Velikog (893—927), a hrvatska istoriografija smatra da je napadnut upravo kralj Tomislav i da se to dogodilo negde na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, o čemu takođe nema nikakvih podataka[13]. U vreme Zaharijinog bega u Hrvatsku oko 924. godine, zabeležen je nagli uspon hrvatske države, a obično se navodilo da je Konstantin VII Porfirogenit u 31. glavi DAI pisao da se u Hrvatskoj nalazila vojska veličine do 60 hiljada konjanika i do 100 hiljada pešaka, ali postoji mogućnost da je prevod pogrešan i da u De administrando imperio piše do 3.000 konjanika i do 40.000 pešadinaca koji su se "ulivali i širili" (ἐκβάλλει) Krštenom Hrvatskom.[14][a] Prema 31. glavi DAI, Kada je Simeonova vojska napala Hrvatsku, usledio je i potpuni poraz Bugara,[14] a sasvim je racionalno ovo naglo jačanje hrvatske države oko 925. godine, i potpuni poraz Bugara 926. ili početkom 927. godine, pripisati Zahariji i njegovim odbeglim vojnicima.[16][17]

Prema tvrdnjama uvaženog hrvatskog istoričara Ive Goldštajna, na temelju mnogih posrednih i prilično nepouzdanih podataka, Ivan Kukuljević je nastojao da stvori utisak kako je hrvatska država ojačala baš u vreme Tomislava, te je njene granice "razmaknuo do Drave i Dunava"[13]. Nadalje, hrvatska istoriografija smatra da je Tomislav na velikim crkvenonarodnim saborima u Splitu podržao latinsko sveštenstvo, splitsku nadbiskupiju i ukidanje slovenskog bogosluženja, čime je protivno zalaganjima ninskog biskupa Grgura i među Hrvatima ukinuto bogosluženje na slovenskom jeziku. Na tim saborima, kao što je prethodno navedeno, pored Tomislava je učestvovao kao predstavnik zahumskih Srba, Mihajlo Višević, što su neki tumačili njegovim vazalnim odnosom prema Tomislavu, iako o tome nema potvrde u istorijskim izvorima. Premda je teško dati realnu sliku obima i snage Tomislavove države usled škrtosti podataka o tom vremenu, ipak se iz uspešnih borbi sa Simeonom, koji je u to doba bio najmoćniji vladar na Balkanskom poluostrvu, kao i pominjanja vojne sile kojom je ona raspolagala u spisu O upravljanju Carstvom vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (913—959), može zaključiti da je ona u njegovo vreme bila značajan vojni faktor u tom delu Evrope.

Popularna predstava[uredi | uredi izvor]

Ploča u spomen krunisanja kralja Tomislava u Dubrovniku.
Ploča u spomen krunisanja kralja Tomislava na ulazu u Katedralu Svetog Tripuna.

Kao što je već prethodno rečeno, popularizaciji Tomislava u hrvatskom narodu doprineli su romantičarski i rodoljubivo nastrojeni hrvatski istoriografi u 19. veku, pre svega Franjo Rački, Ivan Kukuljević, Vjekoslav Klaić, Tadija Smičiklas i drugi. Tako Vjekoslav Klaić u svojoj "Povijesti Hrvata" nije zazirao čak ni da u to delo uvrsti priče i legende o tome kako je "po svoj prilici bila proslavljena krunidba kralja Tomislava na Duvanjnskom polju."[18] Nešto docnije, u Tomislavovu čast, grad Duvno u Bosni i Hercegovini preimenovan je u Tomislavgrad, pošto se u romantičarskoj tradiciji smatralo da je u njegovoj blizini ovenčan za kralja, iako o tome nema potvrde u istorijskim izvorima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Na helenskom rečenica se može rekonstruisati kao: «[ Ἰστέον ] ὅτι ἡ βαπτισμένη Χρωβατία ἐκβάλλει καβαλλαρικὸν ἕως τῶν ξ’ ᾷᾷ, πεζικὸν δὲ ἕως χιλιάδας ρ’ καὶ σαγήνας μέχρι τῶν π’ καὶ κονδούρας μέχρι τῶν ρ’ καὶ αἱ μὲν σαγῆναι ἔχουσιν ἀνὰ ἀνδρῶν μ’, αἱ δὲ κονδοῦραι ἀνὰ ἀνδρῶν κ’, αἱ δὲ μικρότεραι κονδοῦραι ἀνὰ ἀνδρῶν ι’. »Izgleda da ispravljeni prevod na srpski treba biti: „[Treba znati] da Krštenom Hrvatskom uliva se i širi se konjice do 60 alagija [alagij je vojna jedinica koja je imala od 50 do 400 vojnika, a ovde se misli na najmanje provincijske alagije koji su imali po 50 konjanika], pešadije do 100 hiljada [hiljada je i vojna jedinica u Vizantiji koja je imala 400 do 1.000 ljudi, a ovde se misli na najmanje, tzv. nepotpune, hiljade sa po 400 pešadinaca], i do 80 sagena i do 100 kondura.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fine 1991, str. 248.
  2. ^ a b v g Goldstein 1985, str. 24.
  3. ^ Perić, Matijević-Sokol & Katičić 2003, str. 54-55 (XIII: 3-4).
  4. ^ Živković 2009, str. 67.
  5. ^ a b Živković 2009, str. 66.
  6. ^ a b Živković 2009, str. 68.
  7. ^ Ioannis Lucii Dalmatini De Regno Dalmatiae et Croatiae Libri Sex, Amstelaedami, 1666, lib. II, cap. VI. str. 73–75.
  8. ^ Goldstein 1985, str. 25.
  9. ^ Klaić 1975, str. 275.
  10. ^ Klaić 1975, str. 276.
  11. ^ Gračanin 2008, str. 67-69.
  12. ^ Moravcsik 1967, str. 159.
  13. ^ a b Goldstein 1985, str. 26.
  14. ^ a b Moravcsik 1967.
  15. ^ Logos 2019, str. 12-15.
  16. ^ Logos 2017, str. 97-98.
  17. ^ Logos 2019, str. 30-37.
  18. ^ Goldstein 1985, str. 27.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vikizvornik[uredi | uredi izvor]

Tomislav Trpimirović na Vikimedijinoj ostavi.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Hrvatski vladari
(oko 910—928)


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Томислав_Трпимировић&oldid=27554131”