Ulješura

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Ulješura
Crtež ulješure
Crtež ulješure
Status ugroženosti:
Ranjiv takson
Sistematika
carstvo: Životinje
tip: Hordati
klasa: Sisari
red: Kitovi
podred: Kitovi zubani
porodica: Ulješure
rod: Physeter
Binomijalna nomenklatura
Physeter macrocephalus
Linnaeus, 1758.
Rasprostranjenost ulješure
Rasprostranjenost ulješure
Ekologija taksona

Ulješura (lat. Physeter catadon) je sisar iz reda kitova. Među kitovima zubanima on je jedini zaista veliki kit. Najbliži srodnici su mu patuljasta i mala ulješura.

Osobine[uredi]

Ulješura je sa dužinom do 18 metara i težinom do 50 tona najveći kit zuban ali i najveća životinja sa zubima na Zemlji. Pri tome su mužjaci znatno veći i teži nego ženke. Obilježje vrste je ogromna, gotovo kvadratna glava, a donja čeljust je u poređenju sa veličinom lobanje vrlo uska, a u njoj ima zube duge do 20 cm. Još jedna posebnost ulješure je da zube ima samo u donjoj čeljusti koji samo ulaze u odgovarajuća udubljenja u gornjoj čeljusti u kojoj nema zube. To otvara pitanje o tome kako lovi i jede, a na to pitanje još uvijek nema definitivnog odgovora. Dužina crijeva mu je do 250 metara.

Masivne je građe, a glava mu čini oko 1/3 ukupne dužine. Leđna grba, odnosno peraja, je niska i vrlo različito razvijena kod pojedinačnih primjeraka. Od leđne peraje do repa ima niz manje-više izraženih izraslina koji oblikom podsjećaju na zupce testere. Ima kratke, patrljcima slične prsne peraje koje podsjećaju na dva pravokutna trokuta složena dužim stranicama jedan do drugoga s malo zaobljenim vrhom. Ima samo jednu mlaznicu za disanje koja se nalazi na vrhu glave, s lijeve strane. Mozak mu je težak oko devet i po kilograma, što je najveći mozak jedne životinje.

Kako bi zaštitili sebe i mladunce od eventualnih neprijatelja, plivajući razviju formaciju koju se naziva „ivančica“ (kao latice cvijeta).

Ogromna ulješurina glava ispunjena je organom koji nazivaju spermacet organ. Čitav taj organ ispunjen je materijom koja svojom konzistencijom podsjeća na spermu, pa su je rani kitolovci tako i nazvali. Englesko ime za ulješuru je i danas „Sperm whale“. Iako je taj organ već dugo poznat, njegova uloga u životu ovog kita je i danas nejasna. Postoje razne teorije, od toga da daje glavi ulješure stabilnost i snagu da upotrijebi glavu kao malj u borbi, pa do toga da organ služi za proizvodnju zvuka za eholociranje. Poznati su, a i delimično dokumentovani, slučajevi da su ulješure ciljano i višekratno udarale glavom kao maljem u brod.

Najmanje jedan jedrenjak-kitolovac od 300 tona je potopljen na taj način (vidi tekstove Ovena Čejsa, kao i Mobi Dik). Nijedna od više različitih teorija do danas nije potvrđena.

Ulješure žive u svim okeanima. Najčešći su u tropskim i suptropskim područjima, ali su viđani i u polarnim. U avgustu 2004. je po prvi put viđen u Baltičkom moru, ali za preživljavanje ulješure bi to more, smatra se, bilo preplitko.

Ponašanje[uredi]

Po pravilu rone u dubinama većim od 350 metara, pri čemu mužjaci rone dublje od ženki. Jedan zaron može trajati od 20 do 80 minuta. Neki mužjaci rone do ekstremnih dubina od po 1.000 metara, a jedan, praćen sonarom, ronio je na dubini od 2.500 metara. Međutim, ima naznaka da ponekad dosegnu i dubine veće od 3.000 metara.

Ožiljci od prianjalki divovske lignje na koži ulješure

Plijen koji lovi ulješura sastoji se uglavnom od još uvijek tajanstvenih divovskih lignji koje se redovno nađu u želucu ulješura. Osim toga, na koži ulješura redovno se nalaze ožiljci od prianjalki divovskih lignji. Iz toga se povremeno izvlače zaključci da se u dubinama odvijaju prave borbe između ulješura i lignji, ali je vjerojatnije da ulješura, uprkos određenom otporu lignje, lako savladava svoj plijen. Uz lignje, u nekom malom postotku ulješure se hrane i ribom.

Ženke sa svojim mladuncima čine socijalne grupe od po 15 do 20 životinja. U vrijeme prije intenzivnog lova na kitove te „škole“ su sigurno bile puno veće i obuhvatale su i do nekoliko stotina primjeraka. Sa polnim sazrijevanjem mužjaci moraju napustiti te zajednice. Mladi mužjaci se sa svoje strane takođe okupljaju u grupe, dok stari mužjaci lutaju sami.

U vrijeme parenja mužjaci se pridružuju grupama ženki. Jedan mužjak u tom razdoblju njeguje „haremsku“ zajednicu sa desetak ženki. Njihovo socijalno ponašanje u tom razdoblju još nije potpuno razjašnjeno. Neka opažanja govore da između mužjaka dolazi do borbi za pravo na parenje, dok drugi smatraju da nekoliko mužjaka na principu hijerarhije dijele „harem“.

Ženke kote jedno mladunče dugo 4 metra i teško čitavu tonu. Mladunac sisa jednu do dvije godine dok počne samostalno jesti. Ženke postaju polno zrele sa 8 godina, a mužjaci nešto malo kasnije. Međutim, mužjaci još niz godina provode u zajednici sa drugim mladim mužjacima i tek u dobu od 25 godina počnu posjećivati grupe ženki i pariti se. Očekivano trajanje života ulješura procjenjuje se na oko 75 godina.

Kitolov i zaštita[uredi]

Zbog kitolova u prošlosti, njihovo brojno stanje je još uvijek malo, pa su ulješure i danas jako ugrožene. Međutim, procjene njihovog broja se bitno razlikuju.

Kitolovci su u prošlosti izvještavali o bitno većim veličinama ulješura nego što se danas sreću. Tako je Oven Čejs u svom izvještaju o propasti kitolova u Eseksu 1820. na osnovu izvještaja o napadu ulješure na jedrenjak, procijenio njihovu dužinu na oko 25 metara. Kako su brodovi za kitolov jedino mogli, u tim uslovima, poslužiti kao uporedna veličina za procjenu dužine kitova, ta se procjena može smatrati realističnom. To, međutim, upućuje na zaključak da su ulješure lovom bili do te mjere desetkovani, da većina tih kitova još do danas nisu narasli do svoje pune moguće veličine.

Osim trana iz sala i spermacet organa iz glave, posebno je bila cijenjena i ambra, sastojak iz crijeva ovih kitova. Tokom 1960-ih i 1970-ih ubijalo se godišnje više od 20.000 ulješura. Zabrana lova na kitove iz 1985. godine došla je prekasno. Procjenjuje se da ih je danas na cijelom svijetu oko 10.000 jedinki.

Spoljašnje veze[uredi]

Sa drugih Vikimedijinih projekata :