Fransoa-Andre Filidor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fransoa-Andre Filidor
Francuski kompozitor i nezvanični prvak u šahu (1747)
Lični podaci
Datum rođenja(1726-09-07)7. septembar 1726.
Mesto rođenjaDre, Francuska
Datum smrti31. avgust 1795.(1795-08-31) (68 god.)
Mesto smrtiLondon, Velika Britanija

Fransoa-Andre Daniken Filidor (franc. Francois-Andre Danican Philidor) je rođen 7. septembra 1726. u mestu Dre, u regionu Centar, Francuska.

Iako je Filidor bio najveći šahista svoga vremena, njegova profesija je bila komponovanje muzike (po kojoj je i danas značajan), pre svega što šah nije bio široko prihvaćen od običnog sveta.

Bio je prvi veliki igrač šaha „na slepo“ igrajući sa više protivnika simultano, često dajući figuru „fore“ svojim protivnicima. U 18. veku, ovo je bilo ravno magiji. Filidor je bio prvi koji je razumeo značaj korektnog igranja pešacima i tada piše prvu knjigu o šahovskoj strategiji. U šahovskoj teoriji postoji Filidorova odbrana:

abcdefgh
8
a8 black rook
b8 black knight
c8 black bishop
d8 black queen
e8 black king
f8 black bishop
g8 black knight
h8 black rook
a7 black pawn
b7 black pawn
c7 black pawn
f7 black pawn
g7 black pawn
h7 black pawn
d6 black pawn
e5 black pawn
e4 white pawn
f3 white knight
a2 white pawn
b2 white pawn
c2 white pawn
d2 white pawn
f2 white pawn
g2 white pawn
h2 white pawn
a1 white rook
b1 white knight
c1 white bishop
d1 white queen
e1 white king
f1 white bishop
h1 white rook
8
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh

U svojoj karijeri je komponovao više od 21 opere. U šestoj godini je postao član kraljevskog kapelnog orkestra u Versaju. To je bilo mesto gde je učio šah, od muzičara koji su bili veoma dobri u šahu, više od prosečnih osoba. Učio je gledajući druge igrače. Na ovaj način su učili šah i drugi velikani šaha kao što su bili: Morfi, Kapablanka, Karpov i dr.

Nadimak, Filidor, je dobio njegov otac, Mišel Daniken od francuskog kralja Luja XIII koji ga je svojom svirkom podsetio na italijanskog muzičara Filidorija. Mišel Daniken ga je prihvatio i ostavio svojim naslednicima da ga nose. Dana 13. februara 1760. u 33 godini se oženio sa Anželik Rihter (1736—1809). Imao je 5 sinova i 2 kćeri sa njom.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pripadao je familiji koja je kroz tri generacije imala kontakata sa muzičarima u kraljevskoj kapeli u Versaju. Glava prve porodice, čije je prezime bilo Danikan (Mišel Danikan, koji je umro 1659) je izumeo obou zajedno sa Žanom Hoteterom, 1650. godine. Filidorov otac, Andre Denison (1647—1730) je bio zvanični muzičar na dvoru kralja Luja XIV (1638—1643). Andre je imao 20-toro dece i imao 79 godina kada se Fransoa Andre rodio. Fransoa je bio poslednje dete koje se rodilo i prvi sin sa trećom ženom. Anriova majka je imala 20 godina.

Jedan od Anriovih sinova, En Danikan (1681—1728) je imao seriju koncerata duhovne muzike u Parizu. 1731. u šestoj godini Fransoa Andre pristupa horu u kraljevskoj kapeli u Versaju. Kao tinejdžer u kraljevskoj kapeli, učio je muziku od Anri Kampra (1660-1744). Pošto je Filidorov otac umro, ostavio je kraljevsku penziju. Mladi Filidor je već tada bio viđen kao muzičko čudo, pored 80 muzičara.

Upoznavanje sa šahom i muzikom[uredi | uredi izvor]

1736. u 10-oj godini, Fransoa-Andre se upoznavao sa šahom. U pauzama, za vreme odmora, muzičari su sve više ostavljali karte i igrali šah. Filidor je učio šah gledajući kako igraju drugi članovi orkestra. Kasnije je posetio jedan kafe u Parizu i igrao šah do iznemoglosti.

1737. u 11-oj godini, njegova prva muzička kompozicija, religiozni komad, izvođena je pred kraljem Lujem XV. Napustio je kraljevski crkveni hor 1740. kada je počeo da mutira i da mu se menja glas. Iste godine je otišao u Pariz gde je zarađivao za život dajući časove muzičke.

Legal podučava Flidora u šahu[uredi | uredi izvor]

1741. Filidora je podučavao u šahu Legal de Kermer (1702—1792), vodeći francuski šahista. Legal je u početku davao topove „fore“ Filidoru. U sledeće tri godine Legal je poučavao Filidora sve dok Filidor nije postao prejak za njegovo učenje.

Prvo igranje simultanog šaha „na slepo“ sa dva protivnika[uredi | uredi izvor]

1744. Filidor je igrao dve šahovske partije simultano, ali i zavezanih očiju, u Parizu pred publikom. Rekao je da uči kako da to radi kada ne spava noćima i igra šah bez gledanja na tablu. To je bilo prvi put da je neko igrao „na slepo“ sa dva protivnika. Ovo igranje je bilo zabeleženo u enciklopediji Didro, 1751. Filidor je igrao šah sa Volterom i Žan Žak Rusoom, obojicom upornih ali nejakih šahista.

Šah postaje izvor zarade[uredi | uredi izvor]

Decembra 1745. Filidor odlazi u Roterdam da asistira na muzičkom koncertu. U orkestru je svirala klavir 13-to godišnja devojčica. Ona umire za vreme ove turneje. Koncert bio prekinut zbog smrti devojke i on ostaje u Holandiji bez novca. Izdržavao se podučavajući i igrajući šah, kao i igru dame, naročito sa engleskim oficirima u Hagu. Engleski oficiri su mu sugerisali da može da živi igrajući šah u Engleskoj.

Nezvanični prvak sveta u šahu[uredi | uredi izvor]

1747. odlazi u London i počinje da igra šah u Sloter kafeu. Tamo pobeđuje Filipa Stama i Abrahama Džensena (1720-1795), dvojicu vrhunskih engleskih šahista.

Filidor izaziva Stama za meč u 10 partija i postavlja kao uslov da Stam ima bele figure u svim partijama, remi bi bio pobeda za Stama i davao je pešaka „fore“. Filidor je pobedio 8 partija, 1 izgubio i jednu remizirao. Takođe je pobedio Džensena sa skorom od 4 pobeda i jednim porazom. Od tog vremena, Filidor je važio za nezvaničnog prvaka sveta u šahu.

Filidorova knjiga „Analiza šaha“ – sveobuhvatni udžbenik šaha[uredi | uredi izvor]

1748. u svojoj 22 godini, vraća se u Holandiju i piše knjigu „Analiza šahovske igre“. Filidor je morao da nađe zainteresovane koji će da kupe knjigu u pretplati kako bi mogao da plati troškove štampanja. Lord Sendvič se pretplatio na 10 primeraka, vojvoda od Kumberlenda se pretplatio na 50 primeraka, a engleski armijski oficiri na 119 primeraka. 1749. u Londonu je štampano 433 primeraka knjige. Bilo je više od dva reprinta, a na engleskoj verziji se štampa sledeće, 1750. godine. Knjiga je bila prvi šahovski udžbenik preveden na ruski jezik (1824) i bila jedna od omiljenih knjiga Tomasa Džefersona. Knjiga analizira 4 otvaranja i 10 varijanti. Filidor je davao prednost Lovčevom otvaranju. Knjiga je imala više od 100 izdanja, 4 u prvoj godini.

Filidorova knjiga je prvi šahovski udžbenik koji je organizovan po otvaranjima, koja objašnjava središnjice, sveobuhvatnu strategiju šaha, i značaj pešačke formacije. U svojoj knjizi izneo je misao: „Pešaci su suština šahovske igre“. Ova fraza je kasnije izmenjena: „Pešaci su duša šaha“. Takođe, njegova knjiga je bila prva koja je razmotrila slučaj „top + lovac protiv topa je remi“. Imao je takođe i neke analize 1.e4 e5 2.Nf3 d6, Filidorova odbrana.

Najjači igrač Francuske, Engleske i Holandije[uredi | uredi izvor]

Od 1750. Filidor je poštovan kao najjači igrač u Francuskoj, Engleskoj i Holandiji. 1751. Filidor napušta Englesku i odlazi u Prusku da igra šah pred kraljem Fridrihom Velikim u Potsdamu. Tada je posetio Berlin gde je igrao 3 simultane partije „na slepo“, pobedivši sve. Posle toga se vratio u Englesku. Neuspešno se kandidovao za dvorskog kompozitora u Versaju.

Filidor kao muzičar neprihvaćen u Francuskoj[uredi | uredi izvor]

U novembru 1754. vraća se u Francusku posle 9 godina. Ponovo počinje da komponuje. Nije se vratio u Englesku sve do 1772. Počele su glasine da je nemoguće biti šahovski majstor i dobar kompozitor, kako njegova crkvena muzika nije bila njegova sopstvena i sl. Ta muzika nije bila prihvaćena od francuske kraljevske porodice, jer je Filidor bio pod uticajem Italijana, tako da se okrenuo komponovanju komičnih opera.

Komponuje više od 21 opere i uporedo uspešno ira šah[uredi | uredi izvor]

1755. pobeđuje Legala u jednom kafeu. 1761. komponovao je operu Le Marechal ferrant. 1764. komponuje operu Le Sorcier. 1765. komponuje operu Tom Džons za pozorište, koja je bila zasnovana na Fildingovoj noveli. To je bila njegova 11-ta opera koju je komponovao od 1759. godine. 1771. i 1773. išao je na kratak put za London da igra šah. Opet se vratio povremenom držanju šahovskih lekcija 1775. i 1792. godine. 1774. šahovski klub u ulici Sent Džejms u Londonu je imao 100 uglednih članova, koji su finansirali njegov boravak u Londonu od februara do juna. Filidor je posetio klub koji je postojao 20 godina i davao lekcije o šahu.

Pravilo rokade[uredi | uredi izvor]

1777. je izdao drugu ediciju svoje knjige pod patronatom londonskog šahovskog kluba. Bilo je 283 pretplatnika, uključujući lorda Sendviča. Filidor je dodao 6 novih otvaranja u odnosu na originalnih 4 koje je u prethodnoj knjizi analizirao. U ovoj, između ostalog, opisuje pravila rokade. Zapisao je:“ Stari način rokade u nekoliko zemalja je da igrači mogu po želji da postave kralja i topa. Knjiga je posvećena Lordu Kumberlendu.

Francuska revolucija (1789—1799) i emigracija u Englesku[uredi | uredi izvor]

1779. je komponovao horsko delo, Carmen saeculare u Londonu. 1780. komponovao je Persee. Dana 7. maja 1782. Filidor igra dve simultane partije „na slepo“, remizira jednu (sa Kaunt Brulom) i gubi jednu (sa Bodlerom). Dana 27. maja 1783. Filidor igra 3 simultane partije „na slepo“, pobedivši dve i jednu remiziravši. U 9 igranja „na slepo“ Filidor je 10 puta pobedio, 4 puta remizirao, 6 puta izgubio. 1783. u novom šahovskom klubu u Parizu pod patronatom Luja XVIII Filidor je bio pozvan da podučava i igra šah.

1785. komponovao je operu Temistokle.

1790. Filidor štampa treću ediciju svoje knjige, posvećen svom prijatelju i patronu Kaunt Brulu (1736—1809). Knjiga je poboljšana i znatno uvećana u odnosu na prethodnu. Štampana je kod Pitera Elmslija, knjižara u Londonu. Imala je 66 pretplatnika. Decembra 1792. u 65-oj godini, odlazi iz Francuske, u koju se više nikada nije vratio, za Englesku. Njegova muzika je bila zabranjena u Francuskoj posle Francuske revolucije (1789—1799) iz političkih razloga. Filidor je želeo da se vrati u Francusku, ali bi kao emigrant bio uhapšen i osuđen. Nije mogao da se vrati u Pariz svojoj porodici. Pokušaj da se skine sa liste proskribovanih nisu uspeli za njegova života. To je ipak učinjeno ali tri dana posle njegove smrti u Londonu 1795. godine.

Poslednja partija protiv Džordža Atvuda[uredi | uredi izvor]

Filidorova poslednja igra „na slepo“ je bila u 20. juna 1795. u londonskom šahovskom klubu. Igrao je dve partije „na slepo“ i treću gledajući na tablu. Jedan od protivnika je bio Džordž Atvud (1746-1807), matematičar i čovek duhovne prirode. 31. avgusta 1795. u 68 godini je umro u Londonu. U novinama je izašla čitulja: „U ponedeljak Filidor, slavni šahista je odigrao svoj poslednji potez na ovom svetu“. Sahranjen je u crkvi Sent Džejms u Londonu.

Veliki ostavština Filidora kompozitora i šahiste[uredi | uredi izvor]

Kako nije imao dostojnog protivnika, već je najčešće igrao uz „foru“, sačuvano je veoma malo njegovih partija, samo 68 igranih u poslednjoj godini života.

Napisao je preko 21 opere u svojoj muzičkoj karijeri. 1835. Džordž Voker izdao je knjigu „Izbor šahovskih partija: Aktuelna igra Filidora sa svojim savremenicima“. Sadržavala je 47 Filidorovih partija. To je osnova za beleške Džordža Atvoda. 1863. Džordž Alen je štampao knjigu „Život Filidora, muzičara i šahiste“.

Njegova bista je postavljena u operi u Parizu, gde se i danas nalazi, sa porodičnim grbom u kome je šahovska tabla.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]