Crkva - spomen kosturnica Vaznesenja Hristovog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva - spomen kosturnica Vaznesenja Hristovog
Crkva - spomen kosturnica Vaznesenja Hristovog, Dublje
Opšte informacije
MestoDublje
OpštinaBogatić
Država Srbija
Vreme nastanka1936.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
вазнесењскацрквадубље.срб

Crkva - spomen kosturnica Vaznesenja Hristovog, zajedno sa kompleksom spomenika ranijih ratova u Dublju, kod Bogatića, predstavljaju kao celina nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture od velikog značaja.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Crkvu su sagradili 1936. godine stanovnici Dublja sa sveštenikom Grujom Grujevićem i te godine, 22. novembra,[2] bila je osvećena od strane vladike šabačko-valjevskog g-dina Simeuna Stankovića, posvećena obeležavanju 120. godišnjice Boja na Dublju, koji se odigrao 26. jula 1815. godine, kada je Miloš Obrenović porazio bosansku tursku vojsku. Pre ove crkve u selu je bila kapela koja je služila u bogoslužbene svrhe. Nedaleko od današnjeg hrama nalazi se mesto koje narod zove „crkvište“.

U današnjoj crkvi sahranjeno je više od hiljadu posmrtnih ostataka poginulih srpskih, i u manjem broju, austrijskih ratnika.

U ovom hramu smešteni su ostaci palih vojnika Austrougarske i srpskih vojnika iz Prvog svetskog rata, iz Mačvanskog okruga. Na osnovu sačuvane dokumentacije, ukupan broj ostataka vojnika je 258. Od toga je, prema zapisu iz sačuvanog pisma predsednika Odbora za izgradnju kosturnice i smeštanje posmrtnih ostataka palih vojnika, 166 „čehoslovačkog“, a 92 srpskog porekla.[3] Spiskovi sa imenima, nažalost, nisu sačuvani. Ovi ostaci palih vojnika prevezeni su 1936. godine iz Sremske Rače u Dublje, gde je doneta odluka o izgradnji centralne kosturnice za ovaj okrug.[3]

Na spomen - ploči koja je uzidana ma zapadnoj fasadi stoji uklesan natpis:

"SPOMEN KOSTURNICA ONIH KOJI U RATOVIMA IZGINUŠE KAO NEPRIJATELjI, PA IH SMRT IZMIRI.
BOLjE JE ČOVEKU DA BUDE PRIJATELj SVIH NARODA, PA DA ZA ŽIVOTA IMA KORIST RATNICI 1914—1918. G. PALI U MAČVI
PODIGNUTA TRUDOM DUBLjANA I POMOĆU MINISTARSTVA PRAVDE 1936. GODINE“

Izgled hrama[uredi | uredi izvor]

Hram u Dublju rađen je pod uticajem moravske stilske grupe sa osnovom razvijenog trikonhosa. Pored centralnog dela iznad koga se diže osmostrana kupola, na zapadu je priprata sa zvonikom iznad. Oltarska apsida, kao i pevnice spolja su petostrane, a iznutra kružne. Kupola počiva na četiri masivna i dekorisana stuba. Stubovi imaju prstenastu stopu, valjkasto stablo bez ukrasa i kvadratne osnove kapitel, čija dekoracija je u obliku stilizovanog lišća sa rozetom u centru. Kao što dolikuje crkvama razvijenog trolista centralni deo građevine je prostran. Oltar je mali sa dve niše sa severne i južne strane koje služe za proskomidiju i đakonikon. Priprata je u odnosu na naos mala sa dva identična prostora, levo i desno od glavnog ulaza. Sa severne strane je manja prostorija iz koje se izlazi na galeriju i zvonik i stepenice koje vode u kriptu koja je smeštena ispod ovog prostora. Južna prostorija je identična i sluči za paljenje sveća.

Spolja je građevina bogato dekorisana. Način zidanja podržava srpsko-vizantijski stil, s tim što su zidovi prekrečeni „prskanom“ fasadom. Duž svih zidova teku horizontalni venci koji dele fasade na tri dela. Zapadna fasada nije posebno ukrašena u odnosu na ostale: na njoj je glavni portal sa lunetom iznad u kojoj je slikana predstava Hristovog Vaznesenja; iznad lunete je rozeta, a sve je smešetno u niši koja se lučno završava. Luk je posebno dekorisan tordiranim užetom i dvostrukom trakom uvijenom u obliku osmice. Oko rozete dva uvijena užeta uokviruju venac od stilizovanog lišća. Na bočnim fasadama primenjena je potpuna simetričnost.

Oltarska apsida i pevnice dekorisani su na isti način. Crkva ima manju ikonostasnu pregradu sa redom prestonih ikona. Pregrada deluje masivno sa valjkastim stubovima koji su dekorisani bogatim kapitelima. Pored ove na pregradi se nalazi duborezna dekoracija iznad prestonih ikona kao i iznad dveri. Ikone je radio akademski slikar Stevan Čalić iz Šapca, a pregradu stolar Đenadić iz Klenja. Od starih knjiga crkva poseduje samo jedno jevanđelje štampano u Rusiji tokom druge polovine sedamnaestog veka.[4][5][6]

Spomenici u porti[uredi | uredi izvor]

Jugoistočno od hrama podignut je postament na kome su smešteni: spomenik ratnicima oslobodilačkih ratova Srbije od 1912. do 1918. godine; spomen obeležje učesnicima NOR-a 1941-1945. godine. Pored ovog postamenta do crkve je postavljena bista vojvode Milića Drinčića istaknutog junaka iz ustanaka sa početka 19. veka (1804—1815).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Centalni registar Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. oktobar 2013), Pristupljeno 28. 10. 2013.
  2. ^ "Politika", 21. nov. 1936
  3. ^ a b Tekst na sajtu ambasade Češke Republike u Beogradu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2019), Pristupljeno 13. 11. 2019.
  4. ^ Zavod za zaštitu spomenika Valjevo, Pristupljeno 28. 10. 2013.
  5. ^ Kulturna dobra Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. oktobar 2013), Pristupljeno 28. 10. 2013.
  6. ^ Ljiljana Grčić/Publikacije, Pristupljeno 28. 10. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://vaza.co.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2013110510010149.