Praviteljstvujušči sovjet serbski
Praviteljstvujušči sovjet serbski (slsrp. Правителствующій совѣтъ сербскій) je bio jedan od centralnih organa vlasti u ustaničkoj Srbiji, osnovan 15. avgusta 1805. na narodnoj skupštini u Borku, u vreme Prvog srpskog ustanka. Jedan od osnivača je bio prota Mateja Nenadović, dok je na njegovom postavljanju radio Boža Grujović, profesor istorije prava na univerzitetu u Harkovu.[traži se izvor]
Stvaranje Sovjeta je bio izraz potrebe oslobodilačke borbe srpskog naroda, tadašnjih suprotnosti političke borbe, spoljnopolitičkih uticaja i borbe velikih sila oko ustaničke Srbije. Da bi sprečio propast ustanka, Božidar Grujović je predložio osnivanje Praviteljstvujušeg sovjeta koji je osnovan na skupštini u Borku avgusta 1805.[1] Karađorđe je dao pristanak za njegovo osnivanje, želeći da mu on pomogne u rešavanju složenih problema vojnoorganizacionog i spoljnopolitičkog karaktera. Jedan deo vojvoda je shvatio da Sovjet može biti dobra opozicija protiv Karađorđa.[traži se izvor]
Sovjet je bio neka vrsta vlade i imao je izvršnu i zakonodavnu vlast, što je Grujović posebno naglašavao.[1] Kao centralni organ vlasti objedinjavao je napore ustanika i doprinosio je da se sa uspehom razvija oslobodilačka borba. Stvarao je osnovne uslove za brži ekonomski, društveni i kulturni razvoj Srbije. Postepeno je suzbijao nahijski separatizam, a pod Karađorđem se borio protiv feudalne i regionalne podvojenosti.[traži se izvor]
Načalni praviteljstvujušči sovjet narodni, po nacrtu Grujovića, sastojao se od 12 izabranih predstavnika 12 nahija. Imao je svog predsednika koji se birao svakog meseca među 12 predstavnika. Predviđeno je bilo 6 popečitelja (ministara) koji su se isto kao i predsednik birali između članova: za vojsku, finansije, pravdu, prosvetu i crkvu, inostrane i unutrašnje poslove, te i jedan sekretar. Popečitelji su uvedeni tek 1811. Prvo sedište je bilo u manastiru Voljavči ispod planine Rudnik, a posle kratkog vremena u manastiru Bogovađi. U to vreme po nahijama se organizuju magistrati (sudovi) da sude i svršavaju nahijske poslove. Za boravka u Bogovađi stvoren je i sopstveni pečat: grb Srbije, krst sa 4 ocila i grb drevne Tribalije (jedan od starih naziva za Srbiju), pod krunom veprova glava sa strelom zabodenom u čelo. Između ova dva grba nalazi se krin, ispod grbova godina 1804, a okolo natpis: Praviteljstvujušči sovjet serbski (slsrp. Правителствующій совѣт сербскій).[traži se izvor]
Posle oslobođenja Smedereva (1806) Sovjet se preseljava tamo, a po oslobođenju Beograda (1807) u Beograd, gde ostaje do propasti ustanka 1813. Delokrug njegovog rada se stalno širio. I pored toga što je konstantno bio izložen borbama i ambicijama pojedinaca, potresan unutrašnjim i spoljnim neprilikama, Sovjet je odigrao važnu istorijsku ulogu u ustaničkoj Srbiji i državotvornoj ideji Srbije.[traži se izvor]
Sastav Sovjeta[uredi | uredi izvor]
Predsednici Sovjeta su bili: prota Matija Nenadović (1805—1806), Mladen Milovanović (1808—1809), Jakov Nenadović (1809—1811), Karađorđe Petrović (1811—1813). U periodu 1811—1813. zamenik predsednika je bio Mladen Milovanović. Vožd Karađorđe je sve vreme postojanja Sovjeta svoju vlast postavio iznad vlasti Sovjeta.[traži se izvor]
Ruski general Zas se žalio voždu Karađorđu da često menja članove Sovjeta, usled nedostatka izvora nije moguće rekonstruisati spisak svih članova. Prema dostupnim podacima članovi Sovjeta su bili: [2]
Prvi sastav (avgust 1805): Mladen Milovanović, Avram Lukić, Jovan Protić, Pavle Popović, Velisav Stanojlović, Janko Đurđević, Đurica Stočić, Milisav Ilijić, Ilija Marković, Vasilije Radojičić (Popović, Jović), Milutin Vasić, Paun Čolić, Jevto Savić-Čotrić. Kao članovi saveta sa pominju i Dositej Obradović i Petar Novaković Čardaklija.[traži se izvor]
Krajem 1805: Prota Matija Nenadović, predsednik, i članovi Jakov Nenadović, Janko Katić, Milenko Stojković, Luka Lazarević, Milan Obrenović.[traži se izvor]
Prema sačuvanom austrijskom izveštaju, članovi saveta 1808. godine su bili: Ilija Marković (šabačka nahija), Pavle Popović (beogradska nahija), Mladen Milovanović (kragujevačka nahija), Stojan Pavlović (rudnička nahija - zamenio ga 1809. Milan Obrenović), Vasilije Jović (Radojičić, užička nahija), Jevta Savić-Čotrić (sokolska nahija), Milutin Vasić (zvornička nahija), Milisav Ilić (valjevska nahija), Janko Đurđević (smederevska nahija), Jovan Protić (požarevačka nahija), Milija Zdravković (ćuprijska nahija), Velislav Stanojlović (jagodinska nahija). Pominje se i Petar Knežević (požeška nahija), a četiri nahije nisu bile imenovale svoje članove saveta. Krajem 1808. godine savet je dopunjen novim članovima, ali nisu poznata njihova imena.[traži se izvor]
Sastav 4/16. novembra 1810: predsednik Jakov Nenadović, članovi: Pavle Popović, Velisav Perić, Vasilije Jović (Radojičić), Janko Đurđević, Dositej Obradović, Ilija Marković, sekretari: Stevan Filipović i Mihailo Grujović.[traži se izvor]
Božidar Grujović je bio sekretar 1805—1807. Pisari (potom sekretari od 1807. do 1813) su bili: Ivan Jugović, Jeremija Gagić, Stefan Živković, zatim Mihailo Grujović, Stevan Filipović, Gavrilo Nikolajević, Gavrilo Vujanović i K. Marković.[traži se izvor]
Praviteljstvujušči sovjet, 1811—1813.[uredi | uredi izvor]
Tokom 1811. godine sovjet je reorganizovan, više nije bio sistem predstavnika nahija, nego su postojala popečiteljstva (ministarstva).[traži se izvor]
U periodu 1811—1813. sastav sovjeta je bio sledeći:
Funkcija | Slika | Ime i prezime | Detalji |
---|---|---|---|
Vrhovni Vožd i Predsedatelj Praviteljstvujušča sovjeta Narodnja | Karađorđe Petrović | ||
Popečitelj vojenih djel, tajni dejstvitelni člen Sovjeta | Mladen Milovanović | 1811—1813. | |
Popečitelj inostranih djel, tajni dejstvitelni člen Sovjeta | Milenko Stojković | odbio pa ga zamenio Miljko Radonić | |
Miljko Radonić | 1811—1812. | ||
Popečitelj prosveštenija, tajni dejstvitelni člen Sovjeta | Dositej Obradović | umro 1811, pa ga zamenio Ivan Jugović | |
Ivan Jugović | 1811—1812. | ||
Popečitelj vnutrenih djel | Jakov Nenadović | 1811—1813. | |
Veliki vilajetski sudija, tajni dejstvitelni člen Sovjeta | Petar Todorović Dobrnjac | odbio, pa je imenovan Ilija Marković | |
Ilija Marković | 1811—1813. | ||
Popečitelj hazne, tajni dejstvitelni člen Sovjeta | Sima Marković | 1811-1813 | |
Sekretar | Mihailo Grujović | prvi | |
Sekretar | Stevan Filipović | drugi |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Spisak predsednika vlada Srbije
- Vlade Kneževine Srbije
- Praviteljstvujušči senat
- Praviteljstvujušči senat crnogorski i brdski
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Damnjanović & Merenik 2004, str. 87.
- ^ „Vlade Srbije: 1805-2005“, priredio Radoš Ljušić, 65. strana. ISBN 978-86-17-13111-9 izdavač „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“, Beograd, 2005. godine.COBISS.SR 124721676
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đorđević, Miroslav R. (1979). Srbija u ustanku: 1804-1813. Rad.
- Jelavich, Charles; Jelavich, Barbara (1986). The Establishment of the Balkan National States, 1804-1920. University of Washington Press. ISBN 978-0-295-96413-3.
- Damnjanović, Nebojša; Merenik, Vladimir (2004). The first Serbian uprising and the restoration of the Serbian state. Historical Museum of Serbia, Gallery of the Serbian Academy of Science and Arts.