Kaspar David Fridrih

С Википедије, слободне енциклопедије
Kaspar David Fridrih
Kaspar David Fridrih iz oko 1810.
Datum rođenja(1774-09-05)5. septembar 1774.
Mesto rođenjaGrajfsvald
 Švedska Pomeranija
Datum smrti7. maj 1840.(1840-05-07) (65 god.)
Mesto smrtiDrezden
 Nemačka konfederacija
PrebivališteKopenhagen, Drezden
DržavljanstvoNemačko
Delovanjeslikarstvo, crtež, grafika

Kaspar David Fridrih (5. septembar 1774, Grajfsvald7. maj 1840, Drezden) bio je nemački slikar i grafičar. Najvažniji je predstavnik romantizma u Nemačkoj i često smatran za najvažnijeg nemačkog umjetnika svoje generacije.[1]

Tetschen Altar ili Krst u gori, 1807, 115 × 110.5 cm, Gemäldegalerie, Drezden
Friedrichovo prvo važnije delo koje raskida s tradicijom prikazivanja oltarnog krsta smeštajući ga u krajolik.

Životopis[уреди | уреди извор]

Brodolom Nade, 1824, ulje na platnu, 126.9 × 96.7 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Kaspar David Fridrih je rođen kao šesto od desetero djece u Grajfsvaldu, lučkom gradiću u Švedskoj Pomeraniji koji su Prusi anektirali 1815. god. Detinjstvo mu je obeleženo tragedijom: majka mu je umrla kad mu je bilo sedam godina, mlađa mu je sestra umrla sa samo dvadeset meseci, a brat se utopio pokušavajući mu spase život u nesreći na klizanju. Studirao je kod J. G. Kvistropa na kopenhagenskoj Akademiji umetnosti, jednoj od najvažnijih u Evropi, a potom se preselio u Drezden (1798). Zajedno s Filipom Otom Rundgeom, Kaspar Fridrih je važan i za književni krug oko Hajnriha fon Klajsta, Novalisa i drugih nemačkih romantičarskih književnika. Njegovim slikama su se divili prijatelj Gete, a otkupljivao ih je pruski kralj Fridrih Vilhelm III, na nagovor petnaestogodišnjeg princa, koji je kasnije postao Fridrih Vilhelm IV, a kupovali su ih i car Nikola i veliki knez Aleksandar. Uprkos toga Fridrih je umro u siromaštvu, i to „napola lud”.[2] Sahranjen je na groblju Svetog trojstva u Drezdenu.

Nisam toliko slab da podlegnem zahtevima svog vremena koje je u suprotnosti s mojim uverenjima. Ja stvorim čauru oko sebe i puštam da drugi urade to isto. Ostaviću vremenu da pokaže šta će od toga biti: sjajni leptir ili crv.

— [3]

Proslavljen je tek u kasnom 19. veku, a do 1920-ih njegove slike su otkrili ekspresionisti, a 1930-ih i nadrealisti i egzistencijalisti. Usponom nacizma ranih 1930-ih isticana je njegova vrednost, a padom nacizma palo je i zanimanje za njegove slike jer su doživljavane kao nacionalističke. Tek je 1970-ih K. D. Fridrih ponovno priznat kao ikona nemačkog romantičarskog pokreta i slikar međunarodnog značaja.

Dela[уреди | уреди извор]

Lutalica iznad mora magle, 1818, 94.8 × 74.8 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Prva dela K. D. Fridrih je radio u sepiji i crtežu, a u ulju ostvaruje impozantni Tretschen-Altar (Krst u planini). Najveći domet postiže u krajolicima, magličastim marinama, prizorima brodova, stena, ledenih santi, gotskih ruševina, i to stvaranjem određene atmosfere, služeći se simboličnim elementima (Brodolom Nade; Krajolik s dugom; Grejsvaldska luka). Naročitu pažnju je poklanjao nijansama boja. U Fridrihovim slikama čovek je često smešten u omalovažavajućem položaju naspram dominantnog krajolika (Lutalica iznad mora magle) koji, po rečima istoričara Kristofera Džona Marija, „upravlja gledaočevim pogledom prema metafičkim dimenzijama”.[4]

Njegov savremenik, francuski kipar David d'Anže (1788–1856) ga je opisao kao čoveka koji je pronašao „tragediju krajolika”.[5]

Ono što slikari krajolika vide u stotinu stupnjeva okolne prirode pokušavaju bez milosti utisnuti u vidik od 45 stupnjeva. Nadalje, ono što je u prirodi razdvojeno velikim prostorima, ugužvano je u prostor koji se preliva i preopterećuje oko, stvarajući neugodan i neukusan uticaj na gledaoca.

— Mitchell, Timothy (1984). „Caspar David Friedrich's der Watzmann: German Romantic Landscape Painting and Historical Geology”. The Art Bulletin. 66 (3): 452—464. JSTOR 3050447. doi:10.2307/3050447. 

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Vaughan, William (1980). German Romantic Painting. New Haven: Yale University Press. стр. 65. ISBN 978-0-300-02387-9. 
  2. ^ Miller, Philip B. (1974). „Anxiety and Abstraction: Kleist and Brentano on Caspar David Friedrich”. Art Journal. 33 (3): 205—210. JSTOR 775783. doi:10.2307/775783. 
  3. ^ John Russell, Art born in the fullness of age, The New York Times, 23. kolovoza 1987.
  4. ^ Christopher John Murray (2004). Encyclopedia of the Romantic Era, 1760-1850. London: Taylor & Francis. стр. 338. ISBN 978-1-57958-422-1. 
  5. ^ Vaughan, William (2004). Friedrich. Oxford, Oxfordshire: Phaidon Press. ISBN 978-0-7148-4060-4. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Spoljašnji video-zapis
Friedrich's The Lone Tree
Friedrich's Woman at a Window
Friedrich's A Walk at Dusk,
all from Smarthistory