Jan Hus
Jan Hus | |
---|---|
Puno ime | Jan Hus |
Datum rođenja | 1369. |
Mesto rođenja | Husinec |
Datum smrti | 6. jul 1415. |
Mesto smrti | Konstanc, Sveto rimsko carstvo |
Jan Hus (češ. Jan Hus; oko 1369—6. jul 1415) je bio češki propovednik, filozof, mislilac i ideolog češke reformacije. Bio je rektor Karlovog univerziteta u Pragu. Njegovi sledbenici su zvani husiti. Rimokatolička crkva je njegovo učenje smatrala jeretičkim, pa je Hus 1411. ekskomuniciran. Na koncilu u Konstancu je osuđen, pa je u Konstancu spaljen na lomači 6. jula 1415. godine.
Hus je bio prethodnik protestantskog pokreta.[1][2][3][4][5] On je nacionalni heroj Češke, a 6. jul je državni praznik Češke.
Papska šizma
[uredi | uredi izvor]Univerzitet u Pragu je oko 1408. bio rastrzan papskom šizmom, tokom koje su dvojica papa polagali pravo da budu pape. To su bili papa Grgur XII i avinjoski papa Benedikt XIII.
Kralj Vaclav IV je smatrao da papa Grgur XII može sprečiti njegov eventualni izbor za cara Svetog rimskog carstva i zato naređuje svim sveštenicima da budu neutralni prema obojici papa. Isto je važilo i za univerzitet.
Univerzitetski glasovi
[uredi | uredi izvor]Karlov univerzitet u Pragu je bio bitan faktor i na njemu su Česi imali samo jedan glas od ukupno četiri. Kralj Češke, Vaclav IV, je izdao dekret po kome su Česi dobili tri glasa, a ostale tri nacije svaka po jedan glas. Zbog te odluke nemački profesori i studenti napuštaju Prag 1409. i odlaze u Lajpcig. Jan Hus je postao prvi rektor češkog univerziteta, a uživao je podršku dvora. U međuvremenu učenja Džona Viklifa su se raširila Češkom.
Okončanje šizme
[uredi | uredi izvor]Da bi se okončala Zapadna šizma održan je koncil u Pizi 1408. s ciljem da se reši spor dvojice papa. Odabrali su novog papu Aleksandra V. Time nije bila okončana šizma nego je sad postojao i treći papa. Hus, njegovi sledbenici i kralj Vaclav su podržali papu Aleksandra V. Nadbiskup Praga je pod pritiskom kralja pristao da podrži trećeg papu.
Ekskomunikacija Jana Husa
[uredi | uredi izvor]Papa Aleksandar V je izdao 20. decembra 1409. papsku bulu, po kojoj se zabranjuju sve knjige i učenje Džona Viklifa. Hus se bezuspešno žalio papi zahtevajući povlačenje te odluke. Sve Viklifove knjige i vredni rukopisi bili su spaljeni, a papa je ekskomunicirao Jana Husa i njegove sledbenike. U Češkoj su izbili nemiri.
Kralj Češke je u početku stao na Husovu stranu, a armija Husovih sledbenika se povećavala iz dana u dan. Hus je nastavio sa svojim učenjem, a postajao je sve hrabriji u svojim optužbama protiv rimokatoličke crkve.
Osuda oprosta grehova i krstaški rat
[uredi | uredi izvor]Antipapa Jovan XXIII je postao naslednik Aleksandra V. Pozvao je u krstaški rat protiv kralja Ladislava Napuljskog, zaštitnika Grgura XII. Po crkvama se učilo da se opraštaju grehovi onima koji učestvuju u krstaškom ratu. Razvila se i trgovina indulgencijama (oproštajnicama grehova).
Jan Hus je po uzoru na Džona Viklifa govorio protiv indulgencija. Hus je tvrdio da papa ili biskup nemaju pravo da uzmu mač u ime crkve. Govorio je da treba da se mole i za svoje neprijatelje i da ljudi dobijaju pravi oprost grehova stvarnim pokajanjem, a ne otkupom grehova novcem. Teolozi su odgovarali Husu, ali bezuspešno. Husovi sledbenici su spalili papsku bulu i rekli su da treba slušati Husa, a ne crkvu, koju su smatrali pokvarenom institucijom ogrezlom u simoniji.
Odgovor
[uredi | uredi izvor]Odrubljene su glave trojici husita, koji su se suprotstavljali učenju crkve i indulgencije nazivali prevarom. Kasnije su ta trojica smatrana mučenicima. Teološki fakultet je tražio od Husa da predstavi svoje učenje i doktrinu dekanu na proveru, što Hus odbija. Teološki fakultet proglašava delove Husova učenja jeretičkim. Kralj je zabranio te delove, ali ni Hus ni Univerzitet ne slušaju.
Dalji razvoj
[uredi | uredi izvor]Sveštenstvo Praga se žalilo papi, a ovaj je dao jednom kardinalu da nemilosrdno udari protiv Jana Husa. Hus je stavljen pod crkvenu zabranu. Trebalo je da ga uhapse i dopreme do nadbiskupa. Kralj Vaclav je prisilio Husa da napusti Prag.
Kralj je pokušao da pomiri zavađene strane, pozvao je 1412. plemiće u kraljevstvu, pa su onda sazvali sinod. Hus je zahtevao da Češka ima istu slobodu u crkvenim poslovima, kao i druge zemlje i da osude može da izdaje samo državna vlast. Doktori sa univerziteta su zahtevali od Husa da prihvati koncepciju crkve, po kojoj je papa na čelu, kardinali su telo crkve i sve crkvene odluke se moraju slušati.
Hus se tome žestoko suprotstavio, jer bi po tome samo papa i kardinali bili crkva. Husiti su pokušali da učine korak prema pomirenju.
Husovo učenje se proširilo u Poljsku, Mađarsku, Hrvatsku i Austriju.
Koncil u Konstancu
[uredi | uredi izvor]Sazvan je koncil u Konstancu 1. novembra 1414, da bi se okončala Zapadna šizma. Kralj Nemačke i Ugarske Žigmund Luksemburški, Vaclavov polubrat i naslednik, bio je željan da očisti zemlju od sumnje u jeres, pa je pozvao Husa u Konstancu. Jan Hus je želeo da okonča sporove i rado se odazvao pozivu.
Žigmund Luksemburški je Husu obećao slobodan prolaz, garantujući mu sigurnost tokom puta. Žigmund mu nije mogao garantovati sigurnost na papskom dvoru, ali Hus je mislio da je dovoljno da je pod zaštitom kralja.
Husovo hapšenje
[uredi | uredi izvor]Kad je stigao u Konstancu Hus je u početku živeo na slobodi, ali protivnici su uspeli da ga zatvore, tvrdeći da namerava da pobegne. Najpre je pritvoren u lokalnoj rezidenciji, a 8. decembra 1414. smešten je u zatvor dominikanskog manastira. Žigmund Luksemburški je bio razljućen, jer je garantovao Husu sigurnost. Čak je pretio prelatima.
Papa je odredio komitet od 3 biskupa da započnu preliminarnu istragu. Svedoci optužbe su svedočili, a Husu je odbijeno da ima odbranu. Bio je zatvoren 73 dana, loše hranjen, stalno u lancima i mučen bolešću.
Suđenje
[uredi | uredi izvor]Prvi put mu je suđeno 5. juna 1415. i u tu svrhu prebačen je u franjevački manastir, gde je proveo ostatak života. Jan Hus je priznao da poštuje Džona Viklifa i njegovo učenje. S druge strane negirao je da je branio zabranjeni deo Viklifovog učenja. On se samo suprotstavljao opštoj osudi Viklifova učenja.
Hus je izjavio da pristaje da se povinuje, ako ga mogu uveriti u greške. Želeo je samo pravednije suđenje i više vremena da objasni svoje viđenje. Smatralo se da se on zapravo predao i zatražili su od njega da prizna:
- da je grešio u svojim tezama
- da ih ubuduće neće ponavljati
- da opozove svoje učenje, tj da ga smatra pogrešnim
- da da izjave suprotne svojim tezama.
Pristao je da povuče teze, koje je skup smatrao pogrešnim. Pristao je da ih ubuduće ne koristi, ali rekao je da ih ne može smatrati pogrešnim, jer bi to bilo protiv njegove savesti. Posle suđenja 8. juna pokušali su da ga nagovore da opozove svoje učenje.
Žigmund Luksemburški je smatrao da bi Husovo oslobađanje bilo opasno za zemlju. Razmatrao je političke posledice.
Osuda i izvršenje
[uredi | uredi izvor]Osudili su ga 6. jula 1415. na svečanom koncilu u katedrali. Glasalo se da li da se osudi na smrt ili da živi. Ogromna većina je glasala za smrtnu kaznu. Posle liturgije Husa su uveli u crkvu, gde je biskup držao govor o dužnosti iskorenjivanja jeresi i čitao je izvode sa suđenja. Hus je protestovao i upućuje žalbu Hristu. Biskup je osudio Husovo učenje, a Hus je opet protestovao i tražio je boga da oprosti svim njegovim neprijateljima.
Obučen je bio u svešteničko odelo i traženo je da se odrekne svog učenja. Jan Hus je odbio. Počelo je ponižavanje skidanjem svih svešteničkih obeležja sa njega i proglašavaju da ga se crkva odriče i da ga predaju svetovnim vlastima. Stavljen je šešir na njegovu glavu sa natpisom „Jeres“. Odatle je odveden do lomače.
Tu je kleknuo i glasno se molio. Neki ljudi su tražili da mu budu ispovednici, ali sveštenik je rekao da jeretici ne zaslužuju ispoved. Svukli su ga i zavezali za stup usred lomače. Ponovo je traženo da opozove svoje učenje. Hus je odbio rečima: „Bog mi je svedok da ja nikad nisam učio ono za što su me lažni svedoci optužili. Sa verom u boga s kojom sam pisao, učio i propovedao umirem danas s radošću."
Goreći na lomači još se molio bogu. Njegov prah je razbacan okolo po Rajni. Papa Jovan Pavle II izvinio se 18. decembra 1999. za spaljivanje Jana Husa.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Jan Žiška
- Karlov univerzitet u Pragu
- Husova ulica u Beogradu.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Demy, Timothy J.; Larson, Mark J.; Charles, J. Daryl (23. 9. 2019). The Reformers on War, Peace, and Justice (na jeziku: engleski). Wipf and Stock Publishers. str. 5. ISBN 978-1-4982-0698-3. Pristupljeno 21. 1. 2022.
- ^ Lamport, Mark A.; Forrest, Benjamin K.; Whaley, Vernon M. (24. 5. 2019). Hymns and Hymnody: Historical and Theological Introductions, Volume 2: From Catholic Europe to Protestant Europe (na jeziku: engleski). Wipf and Stock Publishers. str. 227. ISBN 978-1-5326-5125-0. Pristupljeno 21. 1. 2022.
- ^ Lamport, Forrest & Whaley 2019, str. 227.
- ^ Walker, Williston (18. 5. 2014). A History of the Christian Church (na jeziku: engleski). Ravenio Books. str. 56. Pristupljeno 21. 1. 2022.
- ^ Verhoeven, Ludo; Perfetti, Charles (12. 10. 2017). Learning to Read across Languages and Writing Systems (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 372. ISBN 978-1-107-09588-5. Pristupljeno 21. 1. 2022.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Fudge, Thomas A. (2010). Jan Hus: Religious Reform and Social Revolution in Bohemia. Adams County Public Library: I.B. Tauris.
- Gillett, E.H. (1863). The life and times of John Huss; or, The Bohemian reformation of the fifteenth century (pt.1). Princeton Theological Seminary Library: Gould and Lincoln.
- Gilpin, William (1809). The Lives of the Reformers. Princeton Theological Seminary Library: T. Cadell and W. Davies.
- Oberman, Heiko Augustinus; Walliser-Schwarzbart (2006). Luther: Man Between God and the Devil. Yale University Press. ISBN 0-300-10313-1.
- Hus, Jan (1372—1415). The Letters of John Hus. Trinity College-University of Toronto: Hodder and Stoughton.
- Kuhns, Oscar (1907). John Huss: The Witness. New York Public Library: Cincinnati:Jennings and Graham, New York: Eaton and Mains.
- Kuhns, Oscar; Dickie, Robert (2017). Jan Hus: Reformation in Bohemia. Morrisville, NC: Lulu. ISBN 9781872556291.
- Lützow, Francis (1909). The Life & Times of Master John Hus. Princeton Theological Seminary Library: E.P. Dutton.
- Lützow, Francis (1914). The Hussite Wars. Toronto Public Library: London:Dent, New York:Dutton.
- Lechler, Gotthard Victor (1904). John Wycliffe and His English Precursors. Religious Tract Society. str. 381.
- Nodl, Martin (2010). Horníčková, Kateřina; Šroněk, Michal, ur. Umění české reformace (1380–1620) [The Art of the Bohemian Reformation (1380–1620)]. Praha: Academia. ISBN 978-80-200-1879-3.
- Peterson, Randy; Shreeves, Robin (2014). The One Year. Tyndale House Publishers, Inc. ISBN 9781496400277.
- Schaff, Philip (1953). „Huss, John, Hussites”. The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge.
- Shahan, Thomas (1913). The Catholic Encyclopedia, Volume 4. 4.
- Šmahel, František (2013). Jan Hus : život a dílo [Jan Hus: Life and Work] (na jeziku: češki). Praha: Argo. ISBN 978-80-257-0875-0.
- Václavík, David (2010). Náboženství a moderní česká společnost [Religion and Modern Czech Society] (na jeziku: češki). Grada Publishing a.s. str. 53. ISBN 9788024724683.
- Wilhelm, Joseph (1910). The Catholic Encyclopedia. Vol. 7. New York: Robert Appleton Company.
- Budgen, Victor. "On Fire For God." Evangelical Press, 2007.
- Fudge, Thomas A. Jan Hus: Religious Reform and Social Revolution in Bohemia, I.B. Tauris, London, 2010
- Fudge, Thomas A. The Memory and Morivation of Jan Hus, Medieval Priest and Martyr, Turnhout, Brepols, 2013
- Fudge, Thomas A. The Trial of Jan Hus: Medieval Heresy and Criminal Procedure, Oxford University Press, New York, 2013
- Fudge, Thomas A. Jan Hus Between Time and Eternity: Reconsidering a Medieval Heretic, Lexington Books, Lanham, MD, 2016
- Fudge, Thomas A. Living With Jan Hus: A Modern Journey Across a Medieval Landscape, Center for Christian Studies, Portland, OR, 2015
- Spinka, Matthew (1972). The Letters of John Hus. Totowa, New Jersey: Manchester University Press. OCLC 590290.
- Spinka, Matthew (1968). John Hus: A Biography. Princeton, New Jersey: Princeton University Press. OCLC 441706.
- Spinka, Matthew (1966). John Hus' Concept of the Church. Princeton, New Jersey: Princeton University Press. OCLC 390635.
- Matthew Spinka: 'John Hus at the Council of Constance' Columbia University Press, 1965 (Includes the eye-witness account by Peter of Mladonovice)
- Count Lützow: Life & Times of Master John Hus, E. P. Dutton & Co. London, 1909
- Josef Macek: The Hussite Movement in Bohemia, Orbis, Prague, 1958
- Philip Schaff-Herzog: Encyclopedia of Religion
- Richard Friedenthal: Jan Hus. Der Ketzer und das Jahrhundert der Revolutionskriege. 2. Auflage. 1987. ISBN 3-492-10331-6.
- Wilhelm, J. (1910). Jan Hus. In The Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. Retrieved 16 May 2011 from New Advent: http://www.newadvent.org/cathen/07584b.htm
- Pietro Ratto: Il gioco dell'oca. I retroscena segreti del processo al riformatore Jan Hus, Bibliotheka Edizioni [it], Rome. 2020. ISBN 978-88-6934-644-6.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Jan Hus: Putovanje bez povratka - Dokumentarni film iz 2016 (Vižon video - Zvanični jutjub kanal)
- John Hus, a movie produced by Faith for Today (1977)
- Jan Hus, a Czechoslovak movie directed by Otakar Vávra (1955)
- Hussitism and the heritage of Jan Hus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2008) – Official Website of the Czech Republic
- Final Declaration Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. septembar 2012) written on 1 July 1415 – Modern History Sourcebook, Fordham University
- Hus, Jan; Bonnechose, Emile de (1846). Letters of John Huss Written During His Exile and Imprisonment., with a preface by Martin Luther, by Jan Hus, François Paul Émile Boisnormand de Bonnechose, tr. Campbell Mackenzie, Edinburgh, William Whyte & Co., 1846
- The life and times of John Huss "btm" format
- Bohemian Reformation and Religious Practice – online translation of a Czech academic journal
- Jan Hus and the Hussite Wars on Medieval Archives Podcast
- Jan Hus Centre (historical Jan Hus Birth-house in Husinec, Czech Republic)