Ljubica Janković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubica Janković
Lični podaci
Datum rođenja(1894-06-14)14. jun 1894.
Mesto rođenjaAleksinac, Kraljevina Srbija
Datum smrti3. maj 1974.(1974-05-03) (79 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ

Ljubica Janković (Aleksinac, 14. jun 1894Beograd, 3. maj 1974) bila je srpski etnomuzikolog, saradnik Etnografskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i član više međunarodnih ustanova za izučavanje narodne kulture. Sa sestrom Danicom izdala je knjigu „Narodne igre” u osam tomova. One su začetnice srpske etnokoreologije. Ceo život su posvetile sakupljanju i proučavanju tradicionalnih igara, pesama i običaja. Njihov istraživački i etnokoreološki rad obuhvata igre iz Srbije, Vojvodine, Crne Gore, sa Kosova, iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Hrvatske, Dalmacije i određenih područja Slovenije.

Ujak im je bio etnolog Tihomir Đorđević.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ljubica je diplomirala na Filozofskom fakultetu, gde je studirala Jugoslovensku i uporednu književnost, srpski i grčki jezik, srpsku istoriju. Godine 1937. je u Etnografskom muzeju u Beogradu osnovala Arhiv o narodnim igrama i od 1939. je vodila Odeljenje za muzički folklor. Tada je sistematski prikupljala terminološko-enciklopedijsku i bibliografsku građu o narodnim igrama i muzici. U Beogradu u svojoj kući je održavala i kurseve narodnih igara. Visoko se isticala u domaćim naučnim krugovima, naročito otkad je izabrana za dopisnog člana SANU.

Dela[uredi | uredi izvor]

Najobuhvatnija zbirka, rezultat brojnih istraživanja, sastoji se iz osam knjiga pod zajedničkim nazivom Narodne igre, koje su izdavane od 1934. do 1964. godine.[1] Sestre Ljubica i Danica su napisale i devetu knjigu, ali ona nije izdata. Svaka od ovih knjiga sadrži vredne teorijske rasprave, zapise igara i melodija i crno-bele fotografije. Osim toga, napisale su brojne radove razmatrajući bitne probleme etnokoreologije: strukturu igara, tipove igara, zapisivanje igara, odnos igre i muzike, stil i tehniku igranja, obredne igre, psihološke osnove igranja, ulogu žene u igri, način sakupljanja igara na terenu, vaspitnu ulogu i čuvanje igara itd. Njihovi etnokoreološki radovi su terminološki jasni, lako čitljivi, precizni i namenski pisani za širu publiku. I način zapisivanja igara, sistem koji su same zasnovale, prilagođen je svakom korisniku, jer je pisan rečima (deskriptivno). Njihove rasprave i studije zasnovane na sopstvenom sistemu bile su veoma zapažene u svetu i izdavane u brojnim stranim zbornicima i časopisima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rakočević, Selena; Prelić, Mladena (2021). „Ljubica Janković (1894-1974)”. Život i stvaralaštvo žena članova Srpskog učenog društva, Srpske kraljevske akademije i Srpske akademije nauka i umetnosti. Tom 1 (na jeziku: srpski): 285—317. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]