Avia 11A

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avia 11A

Klizač Avia 11A u letu
Klizač Avia 11A u letu

Opšti podaci
Namena Obuka jedriličara
Posada 1
Poreklo  Francuska
Proizvođač Ateliers vosgiens d'industrie aéronautique (Saint Dié, FR)
Probni let 09.1930.
Uveden u upotrebu 1931.
Povučen iz upotrebe 1950.-tih
Status neaktivan
Broj primeraka 150
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Avia 11A je klizač za osnovnu obuku pilota mešovite konstrukcije (pretežno drvo i platno) s podtrupnom skijom za sletanje, koji je konstruisao inženjer Jarlaud Kartier 1930. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilic AVIA 11A u tri projekcije
Trenažni klizač SG 38 sličan Avia 11A u muzeju La Burže

Pojava klizača Cegling u Nemačkoj i njegova praktičnost i ekonomičnost je delovala tako da se po Evropi proširi kao zaraza. Ne samo da se pravio kao samogradnja u Aeroklubovima mnogih zemalja nego se i industrijski proizvodio. U nekom zemljama kao što su Čehoslovačka, Velika Britanija, Poljska i Jugoslavija pojavile su se domaće konstrukcije koje su bile identične ili veoma slične Ceglingu. U Francuskoj je Avia posle posete Pierre Massenet-a Nemačkoj počela proizvodnja Ceglinga pod nazivom Avia 10. Uočene nedostatke ovog klizača ispravio je inž. Raymond Jarlaud pa je Avia počela 1931. godine proizvodnju novog klizača pod nazivom Avia 11A.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jednoseda jedrilica - klizač Avia 11A je bila mešovite konstrukcije. Trup jedrilice je bila rešetkasta drvena konstrukcija koja je uz pomoć okova bila vezama za ostale delove letilice. Na mestu gde se za trup vezalo krilo, nalazila se centralna piramida koja je služila da se krilo pomoću sajli ukruti i sa gornje i donje strane. Krilo je bilo ravno, pravougaonog oblika drvene konstrukcije a presvučena impregniranim platnom. Na isti način su izvedene i repne površine, horizontalni i vertikalni stabilizatori kao i kormila visine i pravca. Svi elementi klizača su dodatno vezani i učvršćeni (zategnuti) čeličnim žicama-zatezačima. Upravljanje jedrilicom se obavljalo pomoću pilotske palice i nožnim pedalama koji su čeličnim sajlama bili povezani sa izvršnim organima (krilca i kormila). Pilot je sedeo na stolici koja je bila sastavni deo konstrukcije trupa. Stajni trap ove jedrilice se sastojao iz metalne sanke na kljunu jedrilice koja je gumenim valjcima od tvrde gume bila pričvršćena za noseću konstrukciju klizača, a imali su funkciju amortizera pri prizemljenju i klizanju po zemlji. Na kraju repa ispod vertikalnog stabilizatora nalazila se elastična drljača.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Avia 11A a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 8,5 pri brzini 50 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina oko 100 km/h
  • minimalna brzina 42 km/h
  • minimalno propadanje 1,6 m/s pri brzini 50 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 10,52m
  • dužina trupa 6,74m
  • visina 2,50m
  • površina krila 18,50m²
  • vitkost 6,00
  • aeroprofil krila Nieutport 70A
  • maks. opterečenje krila; 10,0kg/m²
Masa
  • sopstvena 110 kg
  • nosivost 75 kg
  • poletna 185 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

U Aviji je proizvedeno oko 150 komada klizača Avia 11A a koristili su se u Aeroklubovima širom Francuske. Korišćenje ovih klizača je trajalo sve do početka 50. tih godina 20. tog veka. U Jugoslaviji je prema navodima knjige[2] nabavljen 1934. godine i korišćen jedan primerak ovog klizača.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvan ni jedan primerak klizača Avia 11A. U muzeju francuskog vazduhoplovstva na aerodromu La Burže izložen je jedan klizač SG 38 koji je veoma sličan klizaču Avia 11A.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Типови једрилица и моторних једрилица
  2. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Shenstone, B.S.; Wilkinson K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]