Azijska finansijska kriza 1997.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Azijska finansijska kriza 1997.
Godišnji rast BDP- a po glavi stanovnika u pogođenim zemljama u od 1995. do 2000. godine
Protesti u Džakarti, tokom nereda u Indoneziji, maj 1998.

Azijska finansijska kriza iz 1997. godine bila je period finansijske krize koja je zahvatila veći deo istočne i jugoistočne Azije tokom kasnih 1990-ih. Kriza je počela na Tajlandu u julu 1997. pre nego što se proširila na nekoliko drugih zemalja sa talasastim efektom, izazivajući strah od svetskog ekonomskog sloma usled finansijske zaraze.[1] Međutim, oporavak u periodu 1998–1999. bio je brz, a brige o krahu su brzo nestale.

Poreklom sa Tajlanda, gde je bila poznata kao Tom Jam Kung kriza (taj. วิกฤตต้มยำกุ้ง) 2. jula, usledio je posle finansijskog kolapsa tajlandskog bata nakon što je tajlandska vlada bila prinuđena da fluktuira bat zbog nedostatka strane valute koja bi podržala vezu njene valute za američki dolar . Skoro odmah je usledio beg kapitala, što je započelo međunarodnu lančanu reakciju. U to vreme, Tajland je stekao teret spoljnog duga.[2] Kako se kriza širila, druge zemlje jugoistočne Azije, a kasnije Japan i Južna Koreja, doživele su pad valuta, devalvirale berze i druge cene imovine, kao i nagli rast privatnog duga.[3][4] Odnos inostranog duga prema BDP- u porastao je sa 100% na 167% u četiri velike ekonomije Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) u periodu 1993–96, a zatim je narastao preko 180% tokom najgore krize. U Južnoj Koreji su omjeri porasli sa 13% na 21%, a zatim čak do 40%, dok su ostale sjeverne novoindustrijalizovane zemlje prošle mnogo bolje. Samo u Tajlandu i Južnoj Koreji došlo je do porasta odnosa servisiranja duga i izvoza.[5]

Južna Koreja, Indonezija i Tajland bile su zemlje koje su najviše pogođene krizom. Hong Kong, Laos, Malezija i Filipini takođe su pogođeni padom. Brunej, kontinentalna Kina, Japan, Singapur, Tajvan i Vijetnam su bili manje pogođeni, iako su svi patili od opšteg gubitka potražnje i poverenja u celom regionu. Dok je Japan sporo odgovarao na zahteve pogođenih zemalja, Kina je poboljšala svoju reputaciju u regionu kroz doprinos od 4 milijarde dolara u novcu za spasavanje ekonomije, kao i svojom važnom odlukom da ne devalvira sopstvenu valutu. Iako je većina azijskih vlada imala naizgled zdravu fiskalnu politiku, Međunarodni monetarni fond (MMF) se uključio da pokrene program od 40 milijardi dolara za stabilizaciju valuta Južne Koreje, Tajlanda i Indonezije, ekonomija koje su posebno teško pogođene krizom.[1]

Međutim, napori da se zaustavi globalna ekonomska kriza nisu učinili ništa za stabilizaciju domaće situacije u Indoneziji. Posle 30 godina na vlasti, indonežanski predsednik Suharto je bio primoran da se povuče 21. maja 1998. u svetlu širokih nereda koji su usledili nakon oštrog povećanja cena izazvanog drastičnom devalvacijom rupija . Posledice krize trajale su do 1998. Godine 1998. rast na Filipinima je pao praktično na nulu. Samo se Singapur pokazao relativno izolovanim od šoka, ali je ipak pretrpeo ozbiljne udarce u prolazu, uglavnom zbog svog statusa glavnog finansijskog centra i geografske blizine Maleziji i Indoneziji. Do 1999. godine, međutim, analitičari su uočili znake da su azijske ekonomije počele da se oporavljaju.[6] Nakon krize, ekonomije istočne i jugoistočne Azije radile su zajedno na finansijskoj stabilnosti i boljem finansijskom nadzoru.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Global Waves of Debt: Causes and Consequences”. World Bank (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 5. 2022. 
  2. ^ „Asian Financial Crisis: When the World Started to Melt”Neophodna novčana pretplata. EuroMoney. decembar 1997. Arhivirano iz originala 8. 6. 2017. g. Pristupljeno 16. 11. 2015. 
  3. ^ Yamazawa, Ippei (septembar 1998). „The Asian Economic Crisis and Japan” (PDF). The Developing Economies. 36 (3): 332—351. doi:10.1111/j.1746-1049.1998.tb00222.x. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 16. 11. 2015.  |hdl-pristup= zahteva |hdl= (pomoć)
  4. ^ Kaufman: pp. 195–6
  5. ^ „Key Indicators of Developing Asian and Pacific Countries 2003”. Asian Development Bank. 34. avgust 2003. Arhivirano iz originala 19. 11. 2015. g. Pristupljeno 16. 11. 2015. 
  6. ^ Pempel: pp. 118–143
  7. ^ Kawai, Masahiro; Morgan, Peter J. (2012). „Central Banking for Financial Stability in Asia” (PDF). ADBI Working Paper 377. Asian Development Bank Institute. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2012. g. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]