Azijska finansijska kriza 1997.
Azijska finansijska kriza iz 1997. godine bila je period finansijske krize koja je zahvatila veći deo istočne i jugoistočne Azije tokom kasnih 1990-ih. Kriza je počela na Tajlandu u julu 1997. pre nego što se proširila na nekoliko drugih zemalja sa talasastim efektom, izazivajući strah od svetskog ekonomskog sloma usled finansijske zaraze.[1] Međutim, oporavak u periodu 1998–1999. bio je brz, a brige o krahu su brzo nestale.
Poreklom sa Tajlanda, gde je bila poznata kao Tom Jam Kung kriza (taj. วิกฤตต้มยำกุ้ง) 2. jula, usledio je posle finansijskog kolapsa tajlandskog bata nakon što je tajlandska vlada bila prinuđena da fluktuira bat zbog nedostatka strane valute koja bi podržala vezu njene valute za američki dolar . Skoro odmah je usledio beg kapitala, što je započelo međunarodnu lančanu reakciju. U to vreme, Tajland je stekao teret spoljnog duga.[2] Kako se kriza širila, druge zemlje jugoistočne Azije, a kasnije Japan i Južna Koreja, doživele su pad valuta, devalvirale berze i druge cene imovine, kao i nagli rast privatnog duga.[3][4] Odnos inostranog duga prema BDP- u porastao je sa 100% na 167% u četiri velike ekonomije Asocijacije zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) u periodu 1993–96, a zatim je narastao preko 180% tokom najgore krize. U Južnoj Koreji su omjeri porasli sa 13% na 21%, a zatim čak do 40%, dok su ostale sjeverne novoindustrijalizovane zemlje prošle mnogo bolje. Samo u Tajlandu i Južnoj Koreji došlo je do porasta odnosa servisiranja duga i izvoza.[5]
Južna Koreja, Indonezija i Tajland bile su zemlje koje su najviše pogođene krizom. Hong Kong, Laos, Malezija i Filipini takođe su pogođeni padom. Brunej, kontinentalna Kina, Japan, Singapur, Tajvan i Vijetnam su bili manje pogođeni, iako su svi patili od opšteg gubitka potražnje i poverenja u celom regionu. Dok je Japan sporo odgovarao na zahteve pogođenih zemalja, Kina je poboljšala svoju reputaciju u regionu kroz doprinos od 4 milijarde dolara u novcu za spasavanje ekonomije, kao i svojom važnom odlukom da ne devalvira sopstvenu valutu. Iako je većina azijskih vlada imala naizgled zdravu fiskalnu politiku, Međunarodni monetarni fond (MMF) se uključio da pokrene program od 40 milijardi dolara za stabilizaciju valuta Južne Koreje, Tajlanda i Indonezije, ekonomija koje su posebno teško pogođene krizom.[1]
Međutim, napori da se zaustavi globalna ekonomska kriza nisu učinili ništa za stabilizaciju domaće situacije u Indoneziji. Posle 30 godina na vlasti, indonežanski predsednik Suharto je bio primoran da se povuče 21. maja 1998. u svetlu širokih nereda koji su usledili nakon oštrog povećanja cena izazvanog drastičnom devalvacijom rupija . Posledice krize trajale su do 1998. Godine 1998. rast na Filipinima je pao praktično na nulu. Samo se Singapur pokazao relativno izolovanim od šoka, ali je ipak pretrpeo ozbiljne udarce u prolazu, uglavnom zbog svog statusa glavnog finansijskog centra i geografske blizine Maleziji i Indoneziji. Do 1999. godine, međutim, analitičari su uočili znake da su azijske ekonomije počele da se oporavljaju.[6] Nakon krize, ekonomije istočne i jugoistočne Azije radile su zajedno na finansijskoj stabilnosti i boljem finansijskom nadzoru.[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Global Waves of Debt: Causes and Consequences”. World Bank (na jeziku: engleski). Pristupljeno 13. 5. 2022.
- ^ „Asian Financial Crisis: When the World Started to Melt”. EuroMoney. decembar 1997. Arhivirano iz originala 8. 6. 2017. g. Pristupljeno 16. 11. 2015.
- ^ Yamazawa, Ippei (septembar 1998). „The Asian Economic Crisis and Japan” (PDF). The Developing Economies. 36 (3): 332—351. doi:10.1111/j.1746-1049.1998.tb00222.x. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 16. 11. 2015.
|hdl-pristup=
zahteva|hdl=
(pomoć) - ^ Kaufman: pp. 195–6
- ^ „Key Indicators of Developing Asian and Pacific Countries 2003”. Asian Development Bank. 34. avgust 2003. Arhivirano iz originala 19. 11. 2015. g. Pristupljeno 16. 11. 2015.
- ^ Pempel: pp. 118–143
- ^ Kawai, Masahiro; Morgan, Peter J. (2012). „Central Banking for Financial Stability in Asia” (PDF). ADBI Working Paper 377. Asian Development Bank Institute. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 10. 2012. g.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Allen, Larry (2009). The Encyclopedia of Money (2nd izd.). ABC-CLIO. str. 125–127. ISBN 978-1598842517.
- Blustein, Paul (2001). The Chastening: Inside the Crisis that Rocked the Global Financial System and Humbled the IMF. PublicAffairs. ISBN 978-1-891620-81-2.
- Delhaise Philippe F. (1998) Asia in Crisis: The Implosion of the Banking and Finance Systems. John Wiley & Sons. Delhaise, Philippe (1998). Asia in Crisis: The Implosion of the Banking and Finance Systems. Wiley. ISBN 0-471-83193-X.
- Goldstein, Morris. The Asian financial crisis: Causes, cures, and systemic implications (Institute For International Economics, 1998). online
- Haggard Stephan: The Political Economy of the Asian Financial Crisis (2000)
- Hollingsworth, David Anthony (2007, rev. 2008) "The Rise, the Fall, and the Recovery of Southeast Asia's Minidragons: How Can Their History Be Lessons We Shall Learn During the Twenty-First Century and Beyond?" Lexington Books. (. ISBN 0739119818, 9780739119815)
- Kaufman, GG., Krueger, TH., Hunter, WC (1999). The Asian Financial Crisis: Origins, Implications and Solutions. Springer. ISBN 0-7923-8472-5.
- Khan, Saleheen, Faridul Islam, and Syed Ahmed (2005). „The Asian crisis: an economic analysis of the causes”. Journal of Developing Areas: 169—190. CiteSeerX 10.1.1.620.4910 .
- Muchhala, Bhumika, ed. (2007) Ten Years After: Revisiting the Asian Financial Crisis. Arhivirano 29 novembar 2007 na sajtu Wayback Machine. Washington, DC: Woodrow Wilson International Center for Scholars Asia Program.
- Noland, Markus, Li-gang Liu, Sherman Robinson, and Zhi Wang. (1998) Global Economic Effects of the Asian Currency Devaluations. Policy Analyses in International Economics, no. 56. Washington, DC: Institute for International Economics.
- Pempel, T. J. (1999) The Politics of the Asian Economic Crisis. Ithaca, NY: Cornell University Press.
- Pettis, Michael (2001). The Volatility Machine: Emerging Economies and the Threat of Financial Collapse. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-514330-0.
- Ngian Kee Jin (March 2000). Coping with the Asian Financial Crisis: The Singapore Experience. Institute of Southeast Asian Studies. ISSN 0219-3582ISSN 0219-3582
- Tiwari, Rajnish (2003). Post-crisis Exchange Rate Regimes in Southeast Asia, Архивирано 29 октобар 2008 на сајту Wayback Machine, Seminar Paper, University of Hamburg.
- Kilgour, Andrea (1999). The changing economic situation in Vietnam: A product of the Asian crisis? Arhivirano 17 avgust 2008 na sajtu Wayback Machine
- Stiglitz, Joseph (1996). Some Lessons From The East Asian Miracle. The World Bank Research Observer.
- Weisbrot, Mark (August 2007). Ten Years After: The Lasting Impact of the Asian Financial Crisis. Arhivirano 25 septembar 2007 na sajtu Wayback Machine. Center for Economic and Policy Research.
- Tecson, Marcelo L. (2009), "IMF Must Renounce Its Weapon of Mass Destruction: High Interest Rates" (4-part paper on high-interest-rate fallacies and alternatives, emailed to IMF and others on 27 January 2009)